Danas je u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Ružićima, svoju mladu misu proslavio fra Marko Bandić, sin Zvonke i Ljilje r. Miloš.
Fra Marko je rođen 29. rujna 1990. godine u Mostaru. Kršten je u Ružićima 1990., gdje je i krizman 2007. Franjevački habit obukao je u Mostaru 2014. Prve privremene zavjete položio je 2015. na Humcu, a svečane 2019. u Međugorju. Filozofsko-teološki fakultet pohađao je i završio na KBF-u u Zagrebu. Red đakonata primio je u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru 21. studenoga 2020.
Govoreći o svojoj obitelji, odrastanju, Frami, fra Marko je za radio-medjugorje.com otkrio kada je i kako došlo do tog poziva, da jedan korak više slijedi svetoga Franju Asiškog, i da se odazove na Božji poziv da bude njegov svećenik.
“Ne mogu reći da je kod mene poziv bio jedan trenutak. Rekao bih da je klica bila usađena još od tih samih početaka”, kazao je fra Marko prisjećajući se i kako su poznanici prilazili njemu i bratu mu Mirku, te im govorili da će jedan od njih biti svećenik. Iako je njemu to zvučalo nezamislivo, iz današnje perspektive vidi da je to sve Bog vodio, korak po korak.
Nakon završene srednje škole, nastavio je školovanje u Splitu, a na trećoj godini počeo se pitati, je li to njegov poziv, je li dobro odabrao, želi li to raditi cijeli svoj život?
“Na toj trećoj godini počeo sam više moliti, čitati Bibliju, češće bih išao na svetu misu. Sve ono što je vezano za Crkvu, za taj poziv, mene je zanimalo”, rekao nam je mladomisnik fra Marko, i priznao da je on to u sebi potiskivao i govorio sebi da ima još vremena. No ljudi oko njega, počeli su uočavati neku promjenu.
“U to vrijeme sam počeo češće dolaziti u Međugorje. Međugorje je stvarno odigralo veliku ulogu u mome pozivu. Većina će posvjedočiti kada dobiju poziv, sama pomisao na poziv je mir! A to je ono što u Međugorju definitivno imamo, taj mir, ta izdvojenost iz svijeta, iz buke, ovdje pod Majčinskim okriljem! I znao sam, dva puta u mjesec dana, hodočastiti Gospi u Međugorje i uvijek sam se molio: ‘Bože ako je tvoja volja da ja uđem u samostan, pošalji mi neki znak’. Znam da mi je često Gospa dolazila u snu. Imao sam snove, gdje Gospu vidim iznad međugorske crkve”, kazao nam je fra Marko Bandić, te dodao da je znak, za koji je molio u Međugorju, prepoznao u tome što nije uspio završiti treću godinu i obraniti završni rad, unatoč tome što je sve bilo spremno. Iako je bio ljut i pitao se kako je Bog to mogao dopustiti, shvatio je da je to odgovor na njegove sumnje, te je uz pomoć svoje obitelji donio, kako je sam rekao, najtežu odluku u svome životu i ušao u samostan.
“Služimo Gospodinu bez straha u svetosti i pravednosti” (Lk 1, 74-75), mladomisničko je geslo fra Marka Bandića, a otkrio nam je kako je i zašto odabrao baš taj redak.
“Po naravi sam jako plašljiv, iako se na meni to ne bi reklo. Jedno vrijeme, pred svečane zavjete 2019., bio sam posebno uplašen kako će to ići dalje. Svečani zavjeti za mene su predstavljali jednu veliku odgovornost, veliku obavezu. Ako položim svečane zavjete, ne bih volio odustati. Mogao sam sebe zamisliti kao bogoslova, kao fratra, pa i kao đakona. Međutim kada bi netko rekao svećenik, meni je to bilo nešto veliko. I sada mi je veliko, i malo me toga bilo strah, te uloge, odgovornosti, te izloženosti na oltaru. Pred svečane zavjete me je bilo strah. I jedno jutro, bila je devetnica Velikoj Gospi na Širokom Brijegu, molili smo jutarnju i odjednom je došao taj vers”, govori fra Marko, koji je posebno učio taj glagol služiti.
“Marija kada je prihvatila Božju volju, kada joj je anđeo Gabrijel došao navijestiti da će postati Majka Božja, ona je rekla evo službenice Gospodnje. Ta izloženost o kojoj sam govorio, da ja moram biti, hajmo reći u centru, neću ja biti u centru, nego Isus. On je taj koji je veliki svećenik, ja sam samo posrednik, poslužitelj, sluga, i Bog će preko mene činiti, posredovati, a ja ću biti samo sluga. I ta imenica sluga nekako mi je odgovarala jer mi nije problem služiti. Dio, služimo bez straha, opravdava moju uplašenost, moju slabost. Želim stvarno bez straha služiti! A kako ću služiti? Ne želim polovično, nego potpuno u svetosti i pravednosti. I nekako to mi je progovorilo, to sam odabrao i rekao neka bude”, posvjedočio je za Radio Međugorje mladomisnik fra Marko Bandić.
