POSUŠKA PURA Nemoj mi zagorit

   Posuške i hercegovačke priče i ovoga ljeta  šire se na sve strane. Mnogi kažu kako je lijepo pod Zavelimom, drugi u Vučipolju, a ostali na Grginu guvnu i Galića bristu (Grude – Posušje).

Malo stariji se vraćaju prošlim vremenima, pa i tradicionalnim jelima – raštika, kupus, zelje, ali najviše se komentira domaća pura s lučnicom. Jera iz Osoja spominje svoj boravak u tuđini, ali puru nikada nije zaboravio. To nas je,kako kaže, seljačko jelo, potaknulo da volimo sve svoje jer je bilo zdravo.

“Ile su se i murve” – kaže Jera, “jer su bile pune snage.” U Rastovači kod Stevića čuli smo priču o pripremi prave domaće pure od domaćega kukuruza i brašna iz stare mlinice.

Ivan Stević tvrdi kako je takva pura s maslom i bijelim lukom davala snage za kopati, kositi, zidati… Na jednom skupu u Masnoj luci održala su se struična predavanja o zdravom blidinjskom kraju i hrani, pa i puri.  

U motelu Hajdučke vrleti priredili su puru za nekoliko poznatih osoba, a tu se zatekla i supruga Krune Cigoja. Rekla je nakon obroka – Ovdje je raj na zemlji. Sve je čisto i zdravo – i zrak i hrana i domaćini. Mnogo je zapisa o hercegovačkoj puri jer je čistilica, a s raštikom je i gušt i sve za dobro zdravlje.

Stoga, pura nije samo prošlost i dosadna priča nego i vrijeme da se ne zaboravi i da se koristi u prigodnim vremenima pa i kada se čuva naša kulturna baština, ka Silo na ognjištu. I danas se zapjeva – Puro moja nemoj mi zagorit, ja ću tebe niz grlo oborit…

Posusje.info (pc)

2 komentara

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.