Tržište rada u našoj zemlji već desetljećima je preplavljeno nepotrebnim zanimanjima, stručnjaka gotovo da i nemamo, a školovati se za zanatliju, svima je ispod časti. Postalo je moderno biti novinar, dizajner enterijera, psiholog, nastavnik, da ne spominjemo ekonomiste i pravnike, koji su već tradicionalno najčešće završavani fakulteti kod nas. I tako na kraju godine ulaganja u obrazovanje za mnoge budu nepovratno izgubljene, jer nikada ne dobiju priliku raditi u struci. Još veći je problem što ni država ne čini mnogo kako bi konačno obrazovanje i edukaciju počela usmjeravati prema potrebama gospodarskih subjekata.
Da kvalificiranih radnika nedostaje reći će vam danas svaki poslodavac. Navedimo samo izjavu izvođača radova iz Gračanice gdje su modernu stambeno poslovnu zgradu od 6 katova s ukupno 90 stanova različitih kvadratura zidala samo 3 zidara!
Na Portalu BoljiPosao.com također tvrde da za određenim zanimanjima već duži period postoji učestala potražnja, ali ne i ponuda na samom tržištu rada, što jasno implicira da obrazovanje nije usklađeno s tržištem rada. Sve je evidentniji i još jednom problem – sve je manje kadra kvalificiranog za obavljanje zanatskih poslova.
“Mi praktično već od kraja ožujka pa do danas bilježimo konstantan porast potražnje koji je najvidljiviji u kompanijama koje traže strukovna zanimanja u oblasti proizvodnje, prometa i građevinarstva.Također u prošlom mjesecu blago se povećava i potražnja u IT sektoru. Važno je napomenuti da je generalno kao i prije korone najviše nedostajalo radnika u građevini od keramičara,zidara… Samim tim i u ovim kriznim vremenima za gospodarstvo isplati se upisati stručna zvanja”, kaže za BUKU Dominik Raškaj marketing i PR Manager na portalu BoljiPosao.com.
Na pitanje koja su to zanimanja koja dosta dugo čekaju na zaposlenje, kaže da se ti podaci konstantno mijenjaju u zavisnosti koliko koji sektor dobije podršku od države posebno u vrijeme korona krize,ali uglavnom je to riječ o zanimanjima kao sto su sociologija, psihologija, pedagogija i kineziologija.
Pored činjenice da se upisivanje zanata već godinama izbjegava, dodatni problem za domaće gospodarstvo je i taj što i ono malo kvalificirane radne snage odlazi na rad u inozemstvo.
“Jedna Njemačka ne može priuštiti sebi zatvaranje granica za radnu snagu, jer i pticama na grani je poznato da Njemačka traži kvalitetne radnike a ta kvalitetna radna snaga prema našim podacima s portala BoljiPosao.com je upravo iz Bosne i Hercegovine. Dakle praktički nakon mjesec dana odluke da mogu samo cijepljeni ići raditi u Njemačku već vidimo kako je danas ta obaveza ukinuta. I taj trend odlaska naših građana zasigurno će se nastaviti što vidimo i na slučaju iz Gračanice gdje je očigledan manjak kvalificirane radne snage”, poručuje Dominik Raškaj.
Nadležna ministarstva i zavodi svake godine nastoje promovirati deficitarna zanimanja, ali, ističu da se usprkos tome mladi ipak vode isključivo svojim željama prilikom izbora škole ili fakulteta, a ne za realnim potrebama tržišta i privrede. Razlog je, pojašnjavaju, jer i djeca i njihovi roditelji vjeruju da će primjera radi, nakon završene gimnazije imati veliki izbor mogućnosti prilikom upisa na fakultet, dok je medicinska škola popularna zbog mogućnosti pronalaska posla u inozemstvu.
Na pitanje zašto kod nas nije usklađen sustav obrazovanja i tržišta rada, bilo je nemoguće dobiti odgovor.
I Nerminka Mujkić, profesorica građevinske grupe predmeta u JU Mješovita srednja škola Gračanica ima utisak da je zadnjih godina svijest roditelja na tom nivou da djecu upisuju za zanimanja ili zvanja po ljepoti naziva i nerazmišljajući da mladih ljudi takvih zanimanja ima nekoliko tisuća na birou.
Tako iako ova škola nudi jako puno zanimanja od tehničkih do stručnih zvanja, zadnjih par godina osjetan je pad broja upisa u stručne škole. Dodatni problem je, naglašava, i sve manji broj učenika u školama, zbog odlaska kompletnih obitelji u inozemstvo.
“Godinama su tražena strukovna zvanja poput zidara, keramičara, armirača, zavarivača, bravara, instalatera, metalostrugara, operatera CNC mašina, ali ih usprkos tome
djeca sve manje i manje upisuju. Djeca upisuju zanimanja koja dobro zvuče nerazmišljaljući hoće li kasnije naći dobro plaćen posao, tako da se svake godine proizvodi kadar koje tržište ne može apsorbirati, dok s druge strane imamo deficitarna zanimanja koja nude puno više mogućnosti”, ističe za BUKU Mujkić.
Rješenje za koje vjeruje da bi popravilo stanje upisa u stručna zvanja vidi u stipendiranju učenika od strane firmi koja takva zanimanja trebaju: “Stipendija i radno mjesto poslije završene škole bili bi jak motiv za veću zainteresiranost za strukovna zvanja upis u strukovne škole”.
Kada se sve sagleda i analizira, jedno je sigurno – mladi, ali i njihovi roditelji, bi prije upisa u srednju školu, a posebno prije upisa na fakultet, trebali dobro promisliti i povesti računa o potrebama tržišta. Diploma ne bi trebalo da bude teret i razlog redovnog javljanja na biro. Ona bi trebala omogućiti zaposlenje.
