Vjerojatno najveća osoba hrvatske povijesti, blaženi kardinal Alojzije Stepinac, bio je najsnažniji potporni stup hrvatskog naroda u najteže vrijeme njegove cijele povijesti: u vrijeme najveće patnje, progona, egzodusa i ubijanja koji su počinili komunistički partizani.
Stepinac je jedini od velikih vjerskih poglavara u Jugoslaviji koji nije niti malo pognuo glavu pred zločinačkim ateističkim komunizmom. Zato ga hrvatski narod pamti zauvijek, moleći Stepinčev zagovor za duhovnu obnovu cijelog hrvatskog naroda.
Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u mjestu Brezarić, u župi Krašić. Nakon završetka školovanja postaje svećenik, davne 1930. godine, a već sedam godina poslije postaje zagrebački nadbiskup. Njegovo djelovanje obilježio je početak Drugoga svjetskoga rata, i neviđena stradanja Židova, koji pred Nijemcima bježe iz svojih domovina, te dolaze u zemlje u kojima nalaze utočišta. Tako određen broj židovskih izbjeglica dolazi i u Hrvatsku. Niti u njoj ne nalaze sigurnost. Ipak, pod okriljem nadbiskupa Stepinca mnogi pronalaze pomoć. Ne samo Židovi, nego i Romi, pa Srbi, te svi ostali kojima je mogao pomoći.
Poznate su njegove riječi da su „rase i narodi Božje tvorevine!“
Uzdajući se u Boga, nije se bojao komunističkoga režima. 1945. godine partizanska vojskaulazi u Zagreb i već nakon desetak dana nadbiskup Stepinac biva uhićen.
Optužnica ga tereti za suradnju s neprijateljem u vrijeme rata, nasilno pokrštavanje vjernika pravoslavne vjere, tj. nasilno nametanje katoličke, i još mnogih drugih djela.
Na montiranom sudskom procesu optužen je na 16 godina zatvora koje je trebao odslužiti u Lepoglavi, ali mu je boravak u zatvoru zbog bolesti promijenjen u kućni pritvor u Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je 1953. g. kardinalom.
Umire 10. veljače 1960. god. i biva pokopan u zagrebačkoj katedrali.
Povijest pamti njegove riječi, u kojima ga prepoznajemo kao branitelja čovjekova dostojanstva, a koje je izrekao 1942., u jeku ratnih stradanja:
„Svaki narod i rasa, kako se odrazuje danas na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili Evropejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci, imadu jednako pravo da govore ‘Oče naš, koji jesi na nebesima’.“
Zbog svega toga, danas blaženog Alojzija Stepinca možemo promatrati kao jednog od najznačajnijih likova novije povijesti Crkve u Hrvata.
Na velikom slavlju u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. god. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim, rekavši:
„U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima, koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U Njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled išćući njegov zagovor.“
Crkva štuje blaženoga Alojzija Stepinca kao „stradalnika za jedinstvo Crkve i mučenika za jedinstvo kršćana“, a njegov spomendan slavi 10. veljače.
Uhićenje hrvatskog mučenika kardinala Alojzija Stepinca od UDBA-e:
