Isus – Dobri pastir

Isus – Dobri pastir
Za Nedjelju Dobroga Pastira (4. vazmena nedjelja, 25. travnja 2021. – B) uzima se odlomak iz Evanđelja po Ivanu (Iv 10,1-21), u kojemu je riječ o Dobrome Pastiru, a to je Isus Krist. Ovdje imamo obilje tema iz svakodnevnoga života o kojima možemo razmišljati i steći čvrsta uvjerenja u neke važne pojmove kao što su dobri pastir, čoban, otac, poglavar, upravitelj, voditelj, svećenik, zatim dobra pastirica, čobanica, majka, poglavarica, voditeljica, upraviteljica, redovnica…

Ovaj ulomak otpočinje Isusovim vrlo uvjerljivim govorom i to modalnom riječcom zaista, koju izgovara dva puta baš iz razloga da djeluje snažnije i sugestivnije na apostole, učenike i ostale, te i na nas koji to danas čitamo i slušamo. Isus uvjerava da svaki onaj pastir koji ulazi u ovčinjak nekim sporednim ulazima, koji preskače negdje drugdje s lošim uglavnom sebičnim nakanama nije pravi pastir, nego je tat, lopov, kradljivac i razbojnik, jer pravi pastir ulazi u svoj ovčinjak na glavna vrata, posve slobodno i hrabro neopterećen ničim osim ljubavlju prema svome stadu. Riječ vrata imaju samo pluralni oblik (pluralia tantum), nemaju dakle jedninu, unatoč vizualnoj činjenici i izglednom nominitavnom obliku vrata (ta vrata, jedna vrata), ali u dativu oblik izgleda ovako: vratima. Pastiru uljezu u tuđi ovčinjak stalo je samo do toga da ukrade za sebe i za druge s kojima je u nevaljaloj sprezi, da proda i zaradi na tuđemu, te mu nimalo nije do stada i ljubavi prema stadu, te svim odnosima koji iz te ljubavi proizlaze.
Pravome i brižnome pastiru ovaca vrata otvara vratar, a ovce (ovdje valja uvijek imati u vidu i ovnove, šiljež i janjce) slušaju njegov glas. Kako je to lijepa slika, ali stvarnost nije uvijek takva, što ćemo vidjeti malo kasnije. Lopov, kradljivac ne zna ovce poimence, niti zna išta o njima, pogotovo ne zna koju od njih boli, koja se liječi, kojoj što treba da bude napredna, radosna i sretna u svojoj životnoj zadaći. On ne zna ništa niti o ovnovima, šilježima niti janjcima i njihovim potrebama u njihovim razvojnim dobima i čeznućima za životom. Pravi pastir zna svoje ovce poimence i tako ih zove bilo kad ih izvodi na pašnjake da se napasu i budu site, bilo kada ih vodi na izvore vode da se napoje, kao i u svim ostalim stanjima, napose kada su sjajne ili pak bolesne.
Bilo da ih izvodi iz ovčinjaka ili dovodi u ovčinjak, pravi pastir ide uvijek ispred njih, ovce idu za njim i slušaju njegov glas i njegovu trubu i sviralu. Za uljezom i tuđincem ne idu, već bježe od njega jer se njihova glasa boje i ne poznaju ga. Njegov je glas strahoban, pun prijetnje i tame, neugodnih tonova i zvukova.

Ova Isusova prispodoba o pastiru i stadu ovaca, ustvari je govor o zajednici vjernika sa svojim pastirima, a Crkvu okuplja Uskrsli Krist i on je hrani svojom riječju i svojom Euharistijom, kao i svim ostalim sakramentima što se zbivaju povezano s Euharistijom.
Ovdje se u evanđeoskom odlomku govori da slušateljstvo s apostolima i učenicima nije razumjelo prispodobu i njezinu poruku, pa je zbog toga Isus nastavio dalje svoje izlaganje, koje otpočinje istom modalnom riječcom zaista i opet s ponavljanjem, što je zapravo naglašavanje činjenica koje Isus izgovara svojim učenicima i apostolima. I što im govori? On im zapravo tumači gornju prispodobu govoreći da je on vrata ovčinjaka kroz koja ulaze i izlaze ovce. Ovo je slikovit način govora, gdje sebe postavlja na mjesto vrata, a vrata imaju posebnu ulogu kada su zatvorena i opet drugu posebnu ulogu kada su otvorena. Ona nekada trebaju biti zatvorena, a opet povremeno otvorena. Kada su zatvorena, onda nitko ne može niti ući niti izaći, a kada su otvorena, onda svatko može ulaziti i izlaziti. Ovdje vlada temeljni zakon ljubavi.
Isus dalje govori da su svi koji su došli prije njega, bili kradljivci i razbojnici. No, njih ovce nisu poslušale. Dobri Pastir Isus ponavlja ovu metaforu da je on vrata. I dalje zbori da tko god uđe kroz ta otvorena vrata, spasit će se, te će moći ulaziti i izlaziti i obilatu pašu nalaziti. Ovo je vrlo jaka slika koja označava otvorenost svemu što daje mogućnost pronalaska istinske paše i hrane u potpunoj slobodi. Nadalje, govori o tome da svaki kradljivac dolazi nagnan svojim čeznućima i strastima što se svode na egoizam, sebičnost i čežnju da ukrade, zakolje i pogubi, te samo za sebe ili one s kojima je u zajednici takvoga života prožeta lopovlukom.
Isus je u ulozi Dobroga Pastira došao među nas ljude da nam dadne život i da ga imamo u izobilju, te da ga možemo i drugima dijeliti u istom Očevu, Kristovu i Božjem Duhu. On ističe činjenicu da je Pastir Dobri, jer život svoj polaže za svoje ovce. Duboke su ovo misli. Nasuprot tome govoru i stavu stoji najamnik koji nije pastir, a onda nije ni vlasnik ovaca, što najbolje pokazuje činjenica da taj najamnik, kad vidi vuka koji dolazi među ovce, bježi od ovaca do kojih mu i nije stalo u toj situaciji, a bježi da spasi sebe i svoj život, te vuku prepušta ovce što ih onda on grabi i razgoni.
Isus ponovno govori da je on Pastir Dobri koji poznaje svoje ovce i njega poznaju njegove ovce, upravo po načelu da Isusa poznaje Otac i on poznaje Oca, te je spreman položiti svoj život za svoje ovce, jer je dobio od Oca vlast da može položiti svoj život i vlast ima opet uzeti ga. Takav je odnos i između Pastira i ovca. I to ne samo za ove u njegovu ovčinjaku, nego i za one druge koje su u nekome drugome i drugačijem toru i ovčinjaku, a uglavnom istu ili sličnu pašu i hranu blaguju. I te druge ovce treba dovesti u svoj ovčinjak, i glas će Isusov čuti, te će biti jedno stado i jedan pastir, tj. jedna Crkva Božja s jednim Pastirom. Upravo zbog toga voli Bog Otac svoga Sina Jedinorođenca što polaže svoj život za svoje ovce, a polaže ga da ga ponovno uzme. Nitko Isusu život ne oduzima, nego on ga dragovoljno sam od sebe polaže, jer ima vlast položiti ga i posjeduje vlast ponovno ga uzeti, jer je to primio u obliku zapovijedi od svoga Oca.

Zbog ovih riječi među Židovima je nastala velika rasprava i podvojenost. Jedni su govorili da ima Zloduha i stoga mahnita, te ga nije potrebno ni slušati. Drugi su zborili da to nisu riječi opsjednute osobe, jer su sumnjali da Zloduh može slijepima otvoriti oči. Kad se ovo sve sagleda, onda se moramo pitati kako to da slike Dobroga Pastira iz Staroga Zavjeta uopće nisu razumjeli. Prisjetimo se barem jednoga mjesta u Starome Zavjetu o tome kao i sličnih mjesta (usp. Ez 34,1-17; Jr 23,1-6; Ps 23).

Don Ilija Drmić