“Ona se odaziva odmah kad ju zoveš , i tamo gdje je Blažena Djevica Marija ,đavao ne ulazi “- dvije su važne poruke Pape Franje!
Nalazimo se u Marijinom hramu kao narod na putu. Majčina prisutnost čini ovaj hram za nas djecu obiteljskim domom. Zajedno s generacijama Rimljana, prepoznajemo u ovoj majčinskoj kući svoj dom, kuću gdje ćemo naći odmor, utjehu, zaštitu, sklonište.
Kršćanski je narod shvatio od početka da se u teškoćama i kušnjama treba utjecati Majci, kao što upućuje najstarija marijanska antifona: Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim… – rekao je papa Franjo u svojoj propovijedi prilikom slavlja prenošenja ikone Salus Populi Romani u baziliku Santa Maria Maggiore.
To je 59. put da je Papa došao u tu baziliku kako bi častio staru sliku koja dolazi s Istoka. Ondje traži okrepu prije i poslije svakog putovanja. Ovaj je put razlog njegova dolaska bio prenošenje stare marijanske ikone koja je nedavno obnovljena u radionicama Vatikanskih muzeja.
Tražimo utočište. Naši oci u vjeri učili su da se u vremenima previranja treba okupiti pod plaštem Svete Bogorodice – rekao je Sveti Otac i dodao – Bila su vremena kada su progonjeni i potrebiti tražili utočište kod plemkinja visokog položaja; kada se njihov plašt, koji se smatrao nepovrediv, pružio kao znak prihvaćanja, zaštita je bila odobrena. Tako je i s nama u odnosu na Gospu, najvišu ženu ljudskog roda.
Njezin je plašt uvijek otvoren da nas prihvati i okupi. Na to nas dobro podsjeća kršćanski istok, gdje mnogi slave Zaštitu Majku Božje, koja se pokazuje u lijepoj ikoni, svojim plaštem skriva svoju djecu i pokriva cijeli svijet. I stari monasi su preporučivali u kušnjama sklanjati se pod plašt Svete Bogorodice. Prizivati ju: „Sveta Majko Božja“ i ponavljati tu molitvu bilo je već jamstvo zaštite i pomoći.
Ta nam mudrost koja dolazi iz daleka pomaže; Majka čuva vjeru, štiti odnose, spašava od nevremena i čuva od zla – rekao je papa Franjo i nastavio – U kuću u kojoj se nalazi Gospa, đavao ne ulazi. Gdje je Majka, tamo nevolje ne nadvladavaju, strah ne pobjeđuje. Komu od nas to ne treba, tko od nas nije ponekad uznemiren ili nemiran? Koliko je često srce olujno more, gdje se valovi problema preklapaju, a vjetrovi briga ne prestaju puhati! Marija je sigurna arka usred poplave. Utjehu i nadu ne mogu nam dati ideje ili tehnologija, već lice Majke, njezine ruke koje miluju život, njezin plašt koji nas skriva. Naučimo pronaći utočište, idući svaki dan Majci.
Ne odbij nam molbe, nastavlja antifona. Kad ju molimo, Marija moli za nas – rekao je Papa i nastavio – To znači ona koja posreduje odmah. A to odmah je pridjev koji koristi evanđelist Luka da bi rekao kako je Marija otišla Elizabeti: brzo, odmah! Ona posreduje odmah, ne kasni, kao što smo čuli u evanđelju, odmah stavlja pred Isusa konkretnu potrebu ljudi: “Nemaju vina”, i ništa više! Tako čini svaki put ako ju zazivamo; kada nam nedostaje nade, kada nedostaje radosti, kad se iscrpe snage, kad zađe zvijezda života, Majku djeluje. A ako ju zazivamo, djeluje još više. Pažljivo prati teškoće, osjetljiva je na životne nevolje i blizu je srcu. Nikada ne prezire naše molitve; ne dopušta da propadne nijedna. Ona je Majka koja nas se nikada ne srami, dapače čeka samo da može pomoći svojoj djeci.
Antifona nastavlja, od svih nas pogibli oslobodi – nastavio je Sveti Otac – Sam Gospodin zna da trebamo utočište i zaštitu usred tolikih opasnosti. Zato je, u najtežem trenutku, na križu, rekao ljubljenom učeniku i svakom učeniku: “Evo tvoje Majke!” Majka nije izbor, stvar koju se može izabrati, ona je Kristova oporuka. Mi ju trebamo kao što putnik treba odmor, kao dijete koje treba biti nošeno u naručju.
Velika je opasnost za vjeru živjeti bez majke, bez zaštite, prepuštajući se da nas život nosi poput lišća na vjetru. Gospodin to zna i preporučuje nam da prihvatimo Majku. To nije duhovna preporuka, to je životna potreba. Ljubiti ju nije poezija, nego znati kako živjeti. Jer bez majke ne možemo biti djeca. A mi smo, prije svega, djeca, djeca ljubljena koja imaju Boga za Oca i Gospu za Majku.
Drugi vatikanski sabor uči da je Marija “znak određene nade i utjehe za Božji hodočasnički narod” – rekao je papa Franjo i upozorio – To je znak koji nam je Bog dao. Ako ga ne slijedimo, zalutali smo. Postoji znakovlje duhovnog života koje treba slijediti. Ono ukazuje nama “još kao hodočasnicima i stavljenima usred opasnosti i nevolja”, da je Majka već postigla cilj. Tko nas može bolje od nje pratiti na putu? Što čekamo? Kao učenik koji je pod križem primio k sebi Majku, kaže evanđelje, i mi iz ove majčinske kuće, zovemo Mariju u svoj dom, u svoje srce, u svoj život.
Ne možemo biti neutralni ili odvojeni od Majke – nastavio je Sveti Otac – inače gubimo svoj identitet kao djeca i svoj identitet kao narod i živimo kršćanstvo sastavljeno od ideja i programa, bez povjerenja, bez nježnosti, bez srca. Ali bez srca nema ljubavi i vjera je u opasnosti da postane lijepa priča o nekim drugim vremenima. Majka, međutim čuva i priprema djecu. Voli ih i štiti, kako bi voljeli i štitili svijet. Na kraju, Papa je pozvao sve prisutne da zajedno poput kršćana iz Efeza pozdrave Mariju tri puta: „Sveta Majko Božja“.
