Na e-mail adresu našeg portala stiglo je pismo kojeg potpisuju magistri logopediji iz Hercegovine. U pismu se žale na brojne odbijenice iz svih institucija, a kako kažu, upisali su fakultet jer je deficit dugo vremena.
Pismo prenosimo u cijelosti bez uredničkih intervencija.
Novopečenim logopedima nema mjesta na tržištu rada
Logopedija – deficitarno zanimanje?!
Prva generacija logopeda sa Sveučilišta u Mostaru (po zagrebačkom programu) je izašla na tržište rada i trenutno popunjava mjesta na birou. Prije pet godina portali su bili puni vijesti o otvaranju novih smjerova na Sveučilištu, a to su bile logopedija i edukacijska rehabilitacija, dva srodna zanimanja, iznimno ” popularna” u današnje vrijeme.
Tada su svi bili puni entuzijazma kako će se otvaranjem navedenih smjerova riješiti problem nedostatka ovih stručnjaka na našim prostorima.
Vjerujemo da se kod javnosti probudila svijest o potrebi i važnosti logopeda, kako kod djece tako i kod odraslih. Logopedija je struka koja obuhvaća širok spektar poremećaja i teškoća.
U skladu s tim logopedi bi trebali raditi u vrtićima, školama, domovima zdravlja, bolnicama (na raznim odjelima npr. ORL i kirurgija glave i vrata), u sustavu socijalne skrbi te u privatnim centrima. Prevelik broj djece i odraslih čeka na svoj termin kod logopeda zbog predugačkih lista čekanja, što dovodi do preopterećenosti sustava.
Gdje su naši magistri logopedije nakon 5 godina studiranja?
Odgovor na ovo pitanje je: “Sjede u kući sa diplomom na polici.”
Navode da su ogorčeni situacijom jer nemaju mogućnost za pripravnički staž, a kamoli za zaposlenje. Kucaju od vrata do vrata više od pola godine, ali nailaze samo na odbijenice ili ne dobivaju nikakav odgovor. Po zakonu su dužni obaviti pripravnički staž, kako bi bili osposobljeni za samostalan rad, ali taj isti zakon im to ne omogućuje.
Je li zakon samo mrtvo slovo na papiru i jesu li ravnatelji ustanova marionete određene vlasti?
Oni koji su imali malo više “sreće” pa su uspjeli dobiti pripravnički staž, odradit će ga bez marke u džepu. Toliko muke i truda da uopće završe fakultet, da na kraju moraju moliti da ih se primi negdje, a ni plaćeni ne mogu biti za svoj rad.
Još jedan od problema koji navode je taj da nema dovoljno stručnjaka koji bi ih mentorirali, pa su im tako mentori većinom stručnjaci drugih (bliskih) profesija.
I za kraj, kao da ovo sve nije dovoljno, oni koji su se mislili zaposliti u Republici Hrvatskoj i tu nailaze na prepreku. Iako im je cijelo školovanje bilo govoreno da će se bez problema zaposliti u RH jer rade po zagrebačkom planu i programu i imaju profesore sa zagrebačkog Sveučilišta, dakle iste kvalifikacije, od takvih ambicija nažalost ništa. Oni, izgleda, ne mogu još nostrificirati svoje diplome jer je fakultet zajedno s profesorima napravio pogrešku u vidu izostavljanja 2 kolegija, koje su očito smatrali nepotrebnima. Zbog te greške cijela generacija, čak i više njih, sad ispašta i čeka rješenje koje se ne nazire.
Dokle ovako?!
“Ovim putem želimo apelirati na vladajuće u ZHŽ-u, kao i na području cijele Bosne i Hercegovine, da se probude i da budu spremni ponuditi nama mladima adekvatna rješenja kako bi nam osigurali ostanak u državi, a samim time i bolju budućnost za koju smo se školovali. Zar tražimo previše?” (Magistri logopedije)
posusje.info
