O imotskom prirodnom biseru Modrom jezeru više-manje sve se zna: da je najljepši krški vodeni biser kod nas, da je u vezi s njim ispričano bezbroj legenda o vilama (potvrda naziva Vilinska pećina, Vilinsko počivalo), da je dnevni boravak Imoćana, da se na njegovu presušenom dnu znaju odigravati nogometne utakmice, a u zadnjih nekoliko godina upravo Modro jezero, među mnogim prirodnim ljepotama Hrvatske, bilježi i jedno od najvećih povećanja broja posjeta stranih gostiju, piše Slobodna Dalmacija.
Ako ćemo malo ići u povijest, valja spomenuti i 1875. godinu. Te godine, 24. i 25. travnja, dakle točno prije 144 godine, Imotski je posjetio i austrijski car Franjo Josip I. Dakako, obišao je i Modro jezero, a revniji stariji Imoćani znadu kazati da su ga ondašnji domaćini upoznali kako voda Modrog jezera ima afrodizijačka svojstva. Car je dao narediti da mu se u Beč transportiraju bačve s jezerskom vodom i kažu još da je, pijući je, imao bogato potomstvo.
Ako ćemo malo i podignuti ručnu kočnicu kod ove legende, e onda je sigurno jedno, a to je činjenica da se car, ako se i spustio do same vode, to trebao učiniti s mnogo pažnje, jer je prema vodi vodio samo takozvani kozji strmi put, jer je i dandanas ulaz s njegove jugoistočne strane vrlo velika kamena sipina, strme hridine.
E, sada dolazimo na temu ove zanimljive priče. Znači u nekim dokumentima, pa i u knjizi Imoćanina, poznatog književnika Dinka Štambaka, “Oko Modrog i Crvenog jezera”, piše da su prema vodi jezera vodili putovi, serpentine izgrađene upravo za posjete austrijskog cara. No, kako se ovih dana isto tako govori kako sadašnjih deset putova – serpentina obilježavaju svoj 112. rođendan, dakako da se ta “računica” ne poklapa.
– Tako je – veli nam poznati imotski kroničar Ante Čelan.
– Posjedujem izjave mojih starih sugrađana o točnom terminu izgradnje deset znamenitih serpentina koje sigurno vode znatiželjnike u grotlo Modrog jezera, a nas koji smo tu svaki dan također na ljetna kupanja ili ugodne zimske šetnje. Car Franjo Josip nije se s kočijom i konjskom zapregom spustio toga travnja 1875. godine do vode jezera, jer tih serpentina nije ni bilo – kazuje Čelan.
– Znači 1904. godine, dolaskom u Imotski, nadaleko poznati liječnik i veliki ljubitelj prirode Josip Mladinov, rodom sa Šolte, osniva Društvo za poljepšavanje mjesta i promicanje turizma “Jezero”. Već tada navještava turizam znajući što sve ljepote Modroga jezera mogu učiniti za Imotski i Imoćane – veli Čelan.
– Meni je stara Imoćanka Mara Dubravac (1901.) kazivala da ju je njezin otac 1906. godine vodio na dno jezera jer je te godine jezero presušilo. “Išli smo”, rekla mi je gospođa Mara, “kozjom stazom niz strminu.” Znači, serpentina nije bilo. Isto tako, Lela Furlan, poznata Imoćanka (1903.), kazuje da ju je njezin otac 1907. godine vodio u jezero na dan kada se okupilo mnoštvo Imoćana. Svirala je i glazba jer se proslavljalo otvaranje tek izgrađenih deset serpentina uz poznata odmorišta.
Podaci koji su vjerodostojni su sljedeći. Serpentine od kamena, isključivo onoga koji se zatekao u grotlu jezera, počele su se raditi početkom 1907. godine i završene su u rekordnom roku od samo jedanaest mjeseci, točnije u studenome iste godine.
Ante Tonko Malić, poznati imotski kroničar, napisao je kako su se serpentine izgradile u nepunih godinu dana, a Martin Vodanović zapisao je kako su bile zgotovljene 1907. godine, kada se on i oženio, u studenome iste godine – veli nam kroničar Ante Čelan.
Pa zašto su te serpentine toliko važne za Modro jezero, pitat će se mnogi. Poznavatelji Modroga jezera kazat će vam da su one duša jezera. Samo uz pomoć njih možete doći do vode. Bez njih to bi bilo puno teže, za neke i nemoguće bez potrebnih planinarskih pomagala. Ovako se šetnjom može doći do vode jezera.
Kada se izlazi u vrućim ljetnim danima iz jezera, odmorišta uz serpentine nude i pregršt divljeg slatkog grožđa, kupina i malina. Sve iz prirode, zdravo i netaknuto. S pozicije Velikoga puta (najduža serpentina) vodi puteljak prema znamenitoj Vilinskoj pećini. Izgrađen je također 1907. godine.
Serpentine prema vodi Modrog jezera opjevane su u mnogim pjesmama, serenadama imotskih skladatelja, kao mjesta prvih poljubaca, prvih zagrljaja i ljubavnih sastanaka, pa su zaslužne i za povećanje nataliteta u Imotskom.
Gradili su ih ondašnji najpoznatiji imotski majstori kamena, kamenoklesari na čelu s poduzetnikom Mlikotom iz Zagvozda, pa s majstorom i čovjekom koji je održavao jezero, a prezivao se Biško. Poznat je taj čovjek što je na raskrižju prve i druge serpentine, na proširenju, uklesao u liticu natpis “Vilinsko počivalo”, koje i dandanas svjedoči o legendama vezanim uz vile iz Modrog jezera koje su stanovale u nedalekoj Vilinskoj pećini.
Sa serpentinama, kako je i najavio veliki imotski vizionar dr. Josip Mladinov, prvi su počeci turizma u Imotskom. Uz serpentine su i četiri šentade, odmorišta, a najveća je na takozvanom Velikom putu i po njima se nekada određivala i visina vode u jezeru. Na njihovoj izgradnji radilo je na stotine ondašnjih kamenoklesara i pomoćnih radnika, nikakvim vezivnim građevinskim materijalom nisu vezane i dandanas su u 90-postotnom izvornom obliku. Tek zub vremena, nepažnja posjetitelja i česti odroni s visokih litica uzrok su ponekog urušavanja, koje se onda odmah popravi.
Obnavljane su 1953., 1963., 1972., 1976. i 1997. godine. Održavali su ih i Šumsko gospodarstvo Imotski i Ekološko društvo “Lipa” iz Imotskog, a danas su pod zaštitom Javne ustanove za upravljanje prirodnim vrijednostima Splitsko-dalmatinske županije.
Imoćanin dipl. ing. Jozo Nikolić je 1989. godine, s ondašnjim napravama, izmjerio u centimetar dužinu deset serpentina. Ona iznosi 1035 metara. Poneke od njih imaju i nazive, poput Velikog puta (najduža serpentina), pa Put ispod Male i Velike Petrade.
Izgradnju serpentina, njihovo projektiranje i nadgledavanje radova, a i novčano, pratio je upravo Šoltanin dr. Mladinov, uz pomoć ondašnjeg imotskog gradonačelnika Josipa Tripala.
