U ovoj 3. nedjelji korizmenoj – B, koja je za nas vjernike u našim dvjema Domovinama Hrvatskoj i BiH sa svim biskupijama – Nedjelja solidarnosti, a solidarnost trebamo očitovati i iskazati jedni drugima, napose svim potrebitima naše pomoći: novčane, tvarne, karitativne i svekolike duhovne. Potrebno je da otvorimo svoja srca svima i da iskažemo veliku ljubav jedni drugima i neopisivo veliko milosrđe. Svatko od nas svakome na svoj način pomaže u ovome životu, a opet ima onih kojima je pomoć neophodnija.
U tome promišljanju može nam pomoći i evanđelje nedjelje s naslovom Čišćenje Hrama (Iv 2,13-25; Mt 21,12-13; Mk 11,15-17; Lk 19,45-46), a može to biti usmjereno prema tome da je to čišćenje hrama naše duše, o čemu govori sv. Pavao: “Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.“ (1 Kor 3,16).
Evanđelist Ivan veli da je blizu bio židovski blagdan Pasha, pa je iz toga blagdanskoga razloga s hodočasničkim osjećajima Isus došao u grad Jeruzalem sa svojim učenicima i apostolima. Ušavši u Hram, zatekao je u njemu prodavače volova, ovaca, golubova, zatim mjenjače i mnoge druge preprodavače i trgovce. Možemo reći da je zatekao nevjerojatno užasnu sliku u Hramu. Rastužen i razljućen Isus je načinio bič od užeta i sve ih je istjerao iz svoga Hrama sa svim njihovim životinjama i predmetima, te im pobrkao sve trgovačke apetite i sve lažne i opasne zle namjere i nagone protiv svetinje Božje u Hramu. Čak je mjenjačima isprevrtao stolove i tako rasuo sve s njih, a napose novac koji je pokretač cijele ove neviđene i nevjerojatne blasfemijske slike u Hramu gdje Bog prebiva i gdje se samo moli i prinose darovi. Isus je svima u Hramu i domalo ispred njega rekao jakim glasom, napose prodavačima golubova da sve to nose iz Hrama i da ne čine od kuće Oca njegova nebeskoga kuću trgovačku. Tog trena sjetili su se njegovi učenici Psalma 69, u kojem se kaže: “Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.“ (Ps 69,10).
Nakon ovoga čišćenja obeščašćenoga Hrama u kojem prebiva Božja prisutnost, u pitaju ga neki Židovi začuđeni njegovom smjelošću, hrabrošću i slobodom da to uopće može činiti: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Isus je odgovorio neka razvale ovaj Hram i on će ga za tri dana podići. Židovi su odgovorili da je taj Hram djelo koje se gradilo 46 godina, a u gradnji su sudjelovali mnogi kraljevi i slavni velikani svete povijesti na čelu s Davidom i Salomonom, te se pitaju kako će on ovaj Hram podići za tri dana. Oni razmišljaju uskogrudno, bez širine duhovnoga poleta. Stoga Ivan evanđelist donosi Isusovo tumačenje da se ovdje radi o Hramu Isusova tijela, koje će biti ubijeno, pokopano u grob, ali će nakon tri dana uskrsnuti. Svi nazočni učenici razumjeli su sve ovo tek kada je uistinu Isus uskrsnuo od mrtvih, te su povjerovali “Pismu i besjedi koju Isus reče“.
Isus je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe i činio je mnoga znamenja što je sve nazočne oduševilo, te su mnogi povjerovali u njega, a bilo je i onih koji su ga gledali sa sumnjom. Unatoč svemu tome Isus se tim ljudima nije povjeravao i nije išao za tim da bi mu oni nešto otkrili o psihologiji čovjeka koji ne zna nikakvu mjeru glede pravilnih odnosa prema svetinjama što im život znače. Osim toga, Isus je sve ljude dobro poznavao, znao je kakve su duše i srca, kakvih su osjećaja i misli, kojih i kakvih nakana, a osim toga oni mu nisu trebali govoriti ništa o čovjeku i njegovim vrlinama i manama, jer je od svih njih znao mnogo više o Božjem stvoru čovjeku i njegovim zavrzlama duše, o tim hramovima koji su puni nereda, kaosa, mraka, sjena i tame (usp. Iv 2,13-23).
Matej u svome evanđelju govori o istome događaju ističući da je izagnao iz Hrama sve koji su prodavali i kupovali, mjenjačima je isprevrtao stolove, a prodavačima golubova klupe. Dok je izgonio sve one koji su obeščastili ovaj Hram, govorio je navodeći ono što je pisano u Svetom Pismu o Hramu, a to je da će se Dom njegov, tj. Božji zvati Dom molitve a oni su ga pretvorili u pećinu razbojničku. Kada je očistio Hram, tj. Dom molitve, pristupili su k Isusu mnogi slijepci, hromi, te ih je sve ozdravio. Bilo je tu zacijelo i raznih drugih bolesnika koje je Isus ozdravljao od tih njihovih bolesti. Očistio im je hramove tijela u kojima su se nastanili mnogi idoli i lažni ideali. I svi su oni odlazili zahvalni Bogu za te darove, a moguće da je netko od njih u toj radosti ozdravljenja duše i tijela zaboravio izreći svoje zahvale.
U Hramu su se pojavila i djeca koja su, vidjevši sve ovo što je Isus učinio, pjevala u jedan glas: “Hosana Sinu Davidovu!“ Hram je zaista istoga časa postao mjestom preobrazbe bolesnih na tijelu i u duši u zdrave tijelom i duhom, dušom, te poletnima za velika Božja djela u svome životu i ovome svijetu. U Hramu je odjekivala iskrena dječja molitva i pjesma. Dječji glasovi su ispunili ovaj Božji Hram kliktajima srca i duha.
Vidjevši sve to Isusovo djelo izgona zloga i kazivanja s očitovanjima Dobroga, te čuvši ti glavari svećenički i pismoznanci odjek Dobrote i Ljepote u Hramu i vidjevši njihov odsjaj, priupitaše Isusa s puno unutarnjega gnjeva: “Čuješ li što ovi govore?“ Odnosno: Osjećaš li što ovdje činiš? Zapravo: Čuješ li ovo što nama ne odgovara? Isus im je odgovorio riječima Psalma: “U ustima djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu.“ (usp. Ps 8,3). U istom Psalmu se dalje govori: “…hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora.“
Nakon svega ovoga što se zbilo u Hramu piše Matej da je Isus sve njih ostavio u Hramu i krenuo iz Jeruzalema u Betaniju gdje je prenoćio.
Kod Marka imamo isti tekst ali i jednu posebnu rečenicu koja glasi: “I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.“ (Mk 11,16) i također da će se Hram zvati Dom molitve za sve narode, te da su svećenički glavari i pismoznanci tražili način da ga pogube jer su ga se bojali za svoj život a nisu bili spremni promijeniti se (usp. Mk 11,17-18). Što bi im bilo lijepo i dobro da su se promijenili!
Kod Luke imamo i ovaj dodatak da je danomice naučavao u Hramu jer je to mjesto Božje prisutnosti (šekinah Jahve), što je i on sam – Božja prisutnost u svijetu i s nama ljudima. I Luka ističe da su ga se stranački predstavnici i narodni prvaci bojali jer sve što je govorio, bilo je protiv njih, protiv njihovih umova i srdaca punih grabeža i zloće, a nisu uspjeli naći nešto protiv njega kao ni načina da s time izađu pred narod koji ga je neizmjerno volio i “visio o njegovoj riječi“ i svakom njegovu dobrome djelu (usp. Lk 19,47-48).
don Ilija Drmić
