“I Nijemci nas u čudu gledaju, ali Hercegovina opet svima prkosi, puni su kafići, narod se drži zajedno, a korone nema!”

Okreću se šljive na rogače – kaže jedna stara mudra narodna poslovica. U svakoj narodnoj poslovici je istina koja oslikava taj “vakat”. Doduše, današnje vrijeme ponajbolje opisuje ona stara poslovica “Dobra vakta za pogana insana”,ali vratimo se mi “šljivama i rogačima”.

Pročitam uvijek nešto zanimljivo u hrvatskim iseljeničkim Facebook grupama. Tako čovjek vidi neprekidnu borbu ljudi koji odu sa svog ognjišta u tuđinu kako bi zaradili koru kruha, te nastoje djeci pružiti bolje uvjete.

Iz Hercegovine se uvijek išlo, nekad manje – nekad više. Gledati zadnjih par godina autobuse kako odvoze mladost s kuferima, kako odlaze dok im mašu uplakane majke po kolodvorima, nije lako. Ćaća uvijek bude jači, pa ne da suzi da krene, drži se uspravno dok zbori “nemoj po zlu putu”, dok u sebi guta more suza. Osta pusta Hercegovina, ali i to bi se moglo i uskoro promijeniti.

E, tu se “okreću šljive na rogače”.

I Nijemci nas u čudu gledaju, a Hercegovina se inati!

Pratimo situaciju po svijetu, gdje ljudi masovno izlaze na prosvjede tražeći da im se vrate njihova osnovna ljudska prava, te da se većina mjera koje smatraju neosnovanim ukine.

Ostaju bez posla, ne rade kafići, restorani…sve se svelo na ograničenja svake vrste. Već su počeli “letjeti” i prvi otkazi onima koji odbijaju cjepivo. Slična situacija je i s onima koji žele putovati bez cjepiva, e to neće moći. Za odlazak u kino, kazalište ili pak na koncert, također će trebati cjepivo. Neki idu tako daleko da već ne žele iznajmiti stanove osobama koje nisu cijepljenje, baš to pročitah u jednoj od naših iseljeničkih grupa.

S druge strane Hercegovina opet prkosi svemu kao i uvijek. Kafići i restorani rade. Narod se “drži zajedno”, dobro ima i onih koji “drže distancu”, ali oni nisu tema. Cijepiti se namjeravaju ko i do sad “samo domaća proizvodnja”, ništa Rusi, ništa Kinezi i Ameri. Samo domaće: rakija, bijeli luk, špek i trave. Što se tiče posla, ta poznato je da Hercegovac zna “izbit kunu iz kamena”.

Tako i u vrijeme pandemije procvjetali razni biznisi. Toliko smo uznapredovali da su nam i kućanice počele praviti i prodavati testove za one koji će u EU. Prolaze uglavnom, pokoji “padne”, al’ sve je to biznis i uvijek je moguće “da di danas na vrhu, a sutra na dnu”.

Nijemci nas gledaju s čuđenjem!

Vrte se slike po Njemačkoj s Blidinja i Kupresa, iz mostarskih kafića i restorana te koncertih iz drugih mjesta.

Sve to ljudi gledaju s čuđenjem, pogotovo Nijemci, prijatelji naših ljudi koji žive u Njemačkoj. Budi se ona luda želja za odlazak u Hercegovinu gdje je koliko toliko “sve staro normalno” u usporedbi s ostatkom svijeta.

Hercegovački način života u vrijeme pandemije postao je i tema u saboru RH gdje zastupnici upućuju pitanja premijeru – zašto u Hrvatskoj ne može sve funkcionirati kao u Hercegovini? Da bi sve bilo još zanimljivije, u ovakvom stanju broj zaraženih opada. Čudna je ta Hercegovina. Tako mi neke kolege iz Njemačke pišu kako sanjaju kafiće budeći se u znoju.

Nije to slučaj samo s našim ljudima već se špekulira kako i Švabe počinju budno pratiti stanje u Hercegovini, te sve češće “guglaju” o ovim našim ljepotama.

Hans iz Dortmunda uveliko uči naš jezik, doduše zna on par riječi što su ga naši naučili, ali čovjek ulaže u sebe. Sophia iz Mainza već preko “kutka ljubavi” traži kakvog Eru da je oženi, ne bi li se udomila u ovu “free covid zone”. Do jučer “su naši plaćali njemačke papire i ženili se kako bi ih dobili, al’ vremena se mijenjaju.

Paul iz Darmstadta koji ima Hercegovaca u firmi gleda sad u njih “ko oči u glavi” jer se biznis prenosi u Hercegovinu pa tamo “valja imat nekog svog”.

Isabella iz Münchena,gradska cura,al kažu iskoristila ovo “zatvaranje” da online nauči sukat pitu i praviti peksimete.
Išla je tako daleko da svako malo kači “story” i piše “kod nas u Hercegovini”.

Kažu da su se neki njemački glazbenici “zadali”, te uče pjesmu “ponosna moja je zemlja Hercegovina”, ta znaju čim ta počne pa sve gori i sve na nogama, prenosi Fenix-magazin.

Nekako u magli vidim,kako će ove naše njive plodne, ovaj krš i kamenjar ponovno zaživjeti , ako krene “navala”.

Koliko god da bilo čudno, sjetimo se samo prije godinu dana unatrag, da nam je netko rekao da nećeš smjeti zagrliti najrođenijeg jer će te se zaraziti, da nećeš smjet iz kuće bez maske, pa čak ni u banku, da nećeš smjeti putovati, raditi…rekli bi da je luđak. Tako da se danas ne treba puno čuditi ničemu jer “okreću se šljive”.

Piše Daniela Škegro