Odnos Line Červara i Luke Cindrića proteklih godina pun je trzavica. Bivši izbornik progovorio je o tome nakon debakla na SP-u u Egiptu, gdje nije mogao računati na Cindrića koji je zbog ozljede napustio turnir ranije. Priča se ponavlja treću godinu i budi intrigu.
U čemu je problem? U naletu emocija, opraštajući se od reprezentacije ostavkom usred turnira, Červar se dotaknuo problema s igračem Barcelone, kojeg je svojevremeno doveo u skopski Metalurg.
Bivši izbornik kazao je da cijeni Cindrića i da ga je poveo sa sobom dok za njega nitko nije znao. Zapitao se Červar i gdje bi Cindrić danas bio, u Barceloni ili rodnom Ogulinu, da nije igrao kod njega u Skopju. Dodao je i ono što je Cindrića posebno zasmetalo – da se na njega ne može računati onda kad je potreban.
Odgovor je razotkrio popucane veze između igrača i Červara, što se vidjelo i na terenu u Egiptu. Hrvatska još od 1997. godine nije ostvarila lošiji rezultat. Cindrić je sve pratio putem televizije, pustio je da se reakcije slegnu, a onda je Červaru poručio da mu on nije izgradio karijeru te da je u Metalurgu ona skoro bila završena jer se pola godine s klubom povlačio na sudu zbog dugova.
Proteklih dana nekoliko puta smo razgovarali s Červarom, ali tek jučer uspio se smiriti i odgovoriti činjenicama na ključna pitanja.
Kako komentirate izjave Luke Cindrića da ste mu skoro uništili karijeru?
Neću sudjelovati u tome, to nije moj nivo. Ponosim se jer sam otišao kao pobjednik. Došao sam u tišini, još 1973. godine, te u tišini i odlazim. Ne želim se zamjeriti nikome niti sam nekome dužan jer mene nikad nitko nije gurao.
Ni politika?
Mene je politika samo prevarila, a najviše HDZ. Ni danas nemamo rukometni dom, baza igrača nam propada. O tome sam davno već sve rekao. Gurali su me rezultati, medalje. Gurala ne činjenica da sam najtrofejniji izbornik, a počeo sam iz siromaštva, u mjestu od 700 stanovnika, gdje sam jedan klub doveo na gol do Savezne lige Jugoslavije. Gurali su me i mnogobrojni igrači kojima sam spasio život i usmjerio iz u pravom smjeru. Lako je za karijeru, ponekad treba pomoći nekome da pomogne sebi. Guraju me i poruke mojih igrača od kojih sam proteklih dana dobio nevjerojatnu potporu.
Tko vam se sve javio, kakve su reakcije?
Mnogi igrači. Neki su kazali da više neće gledati utakmice, da im je već sada nezamislivo da me nema na klupi. Još sam u naletu emocija i ne bih puno govorio o tom dijelu. Također se ne želim svađati ni ulaziti u polemike koje nisu na mojoj razini.
Tako ste doživjeli Cindrićev istup?
Doživio sam ga kao laž. Njemu je navodno upropaštena karijera? Meni Metalurg još nije vratio ništa, dužni su mi hrpu novca. Ne znam jesu li njemu vratili, ali znam da meni nisu. Cindrić je povukao priču, ali ne vidim čemu to. Volim ga i ne kajem se za ništa. Neki koji su tek došli do kisika zovu me gubitnikom, ali nitko ne može srušiti rezultate. Pljuvanje mu ne služi na čast i ne želim se uključiti u to. Nikome ne smetam. Ako sam nekome učinio nešto zbog čega se ne osjeća dobro, duboko se ispričavam.
Kakve šanse za uspjeh dajete vašem nasljedniku Hrvoju Horvatu u ovom delikatnom trenutku za hrvatsku reprezentaciju i kompletan sport?
Svaki trenerski posao je vrlo zahtjevan, ali to je istovremeno velika šansa. Trenutak je specifičan i nakon rasprave na Upravnom odboru Saveza zaključili smo da je najbolje angažirati osobu iz sustava. Rok za slanje popisa za olimpijske kvalifikacije je samo nekoliko dana, situacija je komplicirana, igrači su već angažirani u klubovima. Horvat nema vremena i pred njim je veliki izazov. Hoće li to ići, vidjet ćemo.
Je li Horvat planski bačen u vatru jer će to biti najmanja šteta ako izgori u kvalifikacijama za Olimpijske igre?
I ja sam svakog siječnja bio na provjeri. Zahtjevi pred Horvatom su veliki, on to mora razumjeti i zgrabiti priliku.
Nije bio jedini kandidat, uz njega ste predložili Slavka Golužu i Ivana Balića. Zašto je izabran Horvat?
Imamo dobrih trenera, bit će prilika za sve. Tu je Slavko Goluža, već je bio izbornik. Tu je i Ivano Balić, koji mora položiti zadnji master i dobro vodi talentiranu juniorsku ekipu Splita. Volio bih ga vidjeti kao izbornika Hrvatske, u kontaktu sam s njim. Horvat je trenutno najbliži situaciji koju imamo. Unutra je, godinama niže dobre rezultate u Nexeu. Živi rukomet, dolazi iz rukometne obitelji i cijeli život je u tome, otac mu je bio vrhunski igrač. Mi smo tu da mu pomognemo.
Koja će sada biti vaša uloga?
Vodit ću brigu o trenerima i selekcijama, pokušat ću koordinirati sustav. Dugo proučavam strategije, planiram izraditi mape znanja za djecu od najmlađe dobi, da kroz formu igraonice u formativnim godinama, prije upisa u školu, dobiju potrebno znanje. Trebaju nam strategije za škole koje su primjenjive u današnjem vremenu. Kroz sportske aktivnosti razvija se inteligencija, djeca kroz 100 milijardi neurona mogu vrlo brzo razumjeti igru. Kasnije taj misaoni koncept u kombinaciji s motoričkim vježbama donosi brze taktičke odluke. Trebaju nam treneri moderatori. Time se bavim u zadnje vrijeme i to ću nastojati raditi u Savezu.
Kazali ste da smo na SP-u doživjeli neuspjeh zbog dva ključna razloga: činjenice da igrači zbog prekida sezone nisu bili spremni te jer smo nastupali bez ključnih igrača poput Cindrića. Stojite i sad pri tome?
Izjavio sam to i stojim iza toga. Mala smo zemlja i najbitnije je da su nam ključni igrači zdravi, tada je Hrvatska dobra. Nemamo bazen kao Francuzi. Hrvatska mora biti kompletna i pokazati želju kao na prošlogodišnjem Euru da bi postigla dobar rezultat.
Zezaju vas jer ne znate imena igrača na time-outu. Smatrate li da je nekima to i uvredljivo?
Ma to su gluposti, ja sam previše emotivan i previše sam unutra. Veliki Pat Riley davno je rekao da na treningu moraš imati natjecateljski scenarij, on mora biti sukladan onome što te očekuje na utakmici, moraš poznavati protivnika i taktiku koja će se primijeniti. Na time-outu se može samo motivacijski djelovati, sve ostalo radi se na treningu. Ako su vježbe bile dobre i prave, u odnosu na utakmicu, to se vidi. Ponekad ipak napraviš sve dobro, ali na terenu ne ide jer nemaš sve potrebno da bi ispunio zadatak. Što se time-outa tiče, hvala svima, ali mene ne treba učiti što su misaoni procesi. Ja sam od velikih ljudi krao znanje, to radim i danas, a neke nerijetko i ispravljam. Učim i dalje, to me drži. Neki su danas prema meni zločesti, a uvijek sam radio pošteno.
Mislite na igrače?
Ma ne, ne želim u svađu s igračima. Želim reći da sam mogao odustati dok smo bili na vrhu, ali nisam. Svima je jasno da neću s malim Halilom ili Martinovićem osvajati medalje. Licemjerno je sada pričati da je moglo biti drugačije. No, ne smijem dozvoliti da emocije prevladaju. Ima ljudi koji su nezahvalni, ali to nije moja liga. Ne želim govoriti protiv igrača, jer da nema njih, ne bi bilo ni mene. Treba biti čovjek.
Je li bilo problema u odnosu na SP-u i imate li dojam da su vas poštedjeli pobune kada ste usred turnira podnijeli ostavku iz poštovanja prema vašim rezultatima i godinama?
Da je bio neki drugi trener ne znam kako bi na to reagirali, to je točno. Reagirao sam emotivno, pokušao sam upaliti alarm, ali nisam uspio. Zadnju noć s igračima sam sjedio do pet ujutro, Musa je donio domaći pršut i lijepo smo se družili, pričali smo o svemu iako nam je bilo jako teško. Imam samo najljepše riječi za te dečke, kao i za Balićevu generaciju. Bit ću im zahvalan do zadnjeg dana i ako sam nekoga nenamjerno povrijedio, tražim oprost, to je sve.
