U evanđelju 4. nedjelje kroz godinu riječ je o Isusovu poučavanju puka u kafarnaumskoj sinagogi, a tom zgodom zbilo se i čudo ozdravljenja opsjednutoga u njoj (Mk 1,21-28; Lk 4,31-37). Evanđelist Marko vrlo kratko izvješćuje, najprije govoreći da su stigli u Kafarnaum u kojem je bila sinagoga. U dan subotnji Isus je ušao u sinagogu i otpočeo svoje naučavanje naroda željna riječi Božje. Bili su veoma zaneseni njegovim naukom, njegovim načinom govora i riječima Božjim, jer Isus ih je poučavao kao onaj vrhovni autoritet koji je iznad svega, iznad svih ljudi, a istovremeno je prisutan sa svima i u svima svojom ljubavlju i snagom riječi što ih je izgovarao. Marko primjećuje da je govorio kao onaj koji ima vlast, duhovnu vlast i umno znanje za sve ljudske poteškoće i nevolje, te nije nalik pismoznancima niti bilo kome drugome od ovozemaljskih učitelja, narodnih predstavnika i vođa.
Sve se ovo zbivalo u kafarnaumskoj sinagogi, čiji ostaci i danas postoje pa nam je lako gledajući te artefakte dozvati u svoju svijest sliku zbivanja gdje su Isus i opsjednuti stajali jedan nasuprot drugome, a opsjednuti je mogao u datom trenutku motrenja u sveto Isusovo lice i klonuti na nogama i pasti pred Isusa.
Spomenimo odmah da je Kafarnaum (kfar – selo, mjesto; Nahumovo selo; mjesto utjehe, selo ljepote) bio gradić u blizini Genezaretskog jezera/mora (nazvano po nizini Genezaret; također nosi i ova imena: Galilejsko jezero i Tiberijsko/Tiberijadsko jezero; dugo 23 km, široko do 13 km, duboko do 48 m, obuhvaća 166 km², te 212 m leži ispod razine Sredozemnoga mora; kroza nj protječe rijeka Jordan i ulijeva se u Mrtvo more). U Kafarnaumu, na jezeru i uokrušce jezera Isus je proveo podosta svoga vremena i javnoga djelovanja nakon što se vratio iz Nazareta nastanivši se u Kafarnaumu odakle su bili apostoli Andrija, Šimun, Filip. Ovo područje gdje je Isus došao i nastanio se za vrijeme svoga javnog djelovanja jest granično područje kuda je prolazila stara utrenička, makadamska prometnica Via Maris (Put uz More) povezujući Egipat i Damask. Kafarnaum je bio i granično mjesto tetrarhije upravitelja Filipa i Heroda Antipe. U obližnjoj carinarnici Isus je pozvao Mateja za apostola koji je postao i evanđelist (Mt 9,9-13).
Kafarnaum je skoro zaboravljen do sredine 19. st., a spasili su ga beduini koji su na tome prostoru razapinjali svoje šatore. Otada su otpočeta iskapanja na ovome mjestu, te su pronađeni temelji i ostaci sinagoge iz 4./5. st., a ispod nje su temelji sinagoge iz Isusova vremena. Otkopana je i kuća sv. Petra iz 1. st., koja je bila i Isusova kuća. Oko te kuće sagrađena je Kućna crkva (Domus ecclesiae) u 2./3. st., te još jedna osmerokutna, oktogonalna (okto – osam, gonia – kut) bazilika iz 5. st. u bizantskom stilu, čiji se ostaci mogu vidjeti i danas. God. 1992. fratri su na ovom mjestu sagradili crkvu u obliku lađe točno iznad Petrove kuće, a crkva je posvećena apostolskom prvaku sv. Petru, gdje se otada redovito slave svete Mise. Jedan od arheologa, koji je sudjelovao u iskapanju Kafarnauma jest fra Stanislav Loffredo. Kada se sve vidi i pročita o Kafarnaumu, onda je posve opravdan natpis na ulazu u grad: Kafarnaum, grad Isusov.
U toj sinagogi, gdje je Isus naučavao, bio je neki čovjek opsjednut nečistim duhom. Inače takve osobe su sklone u ovakvim zgodama nešto reći jer se ne mogu susprezati, nisu moćne samima sobom vladati među ljudima govoreći samo ono što treba, nego oni govore ono što im dođe na um, i to prema onoj narodnoj izreci: Što na umu, to i na drumu. Ovo je znak psihičke labilnosti. Tako je ovaj opsjednuti bolesnik povikao što mu je palo na pamet, a to je zacijelo čuo od ljudi koji su žamoreći govorili o Isusu Nazarećaninu. I što je čuo i upamtio, to je kričeći i izrekao. Evo njegovih riječi: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ U Jeruzalemskoj Bibliji tumače da rečenica: Što ti imaš s nama…, u izvorniku glasi: Što nama i tebi…? Istu semitističku frazu imamo i u onoj prigodi kada Gospa moli svoga Sina govoreći mu da je nestalo vina u svadbenoj svečanosti, pa da nešto učini. On odgovara: Ženo, što ja imam s tobom? Ili semitističkim frazemom: Što meni i tebi? (Iv 2,3-4). Ovdje bi se moglo razmišljati ovako: Što nama i tebi (pripada), od tebe nama i od nas tebi, odnosno što tebe veže za nas. Veže ga poslanje i ozdravljenje, što je i učinio, te to pripada njemu i njima. Ili u ovom drugom slučaju s majkom Marijom: Što meni i tebi (pripada) činiti u ovoj situaciji nestašice vina. Marijino je posredništvo, a Isusova moć da stvori vino i stvorio ga je od vode.
Narod je zacijelo hrlio k Isusu da ga oslobodi od grijeha i svih krivica, da ga ozdravi od bolesti i nemoći, da im vrati izgubljenu snagu i volju za životom, da ponovno vrati u njih radost i mir, te polet za novim životom. I mnogo toga slična tome. Nije on tu da bi ljude zaveo na krive puteve, uništio, upropastio kako je ovaj to izgovorio čuvši različita mišljenja nahrupljenoga naroda. Možda je on upravo i to čuo od neprijatelja Isusovih, i to farizeja, pismoznanaca i kojekakvih sličnih stranačkih i vjerskih vođa i kojekakvih fanatika i fantasta toga vremena, koji su daleko od prave čežnje za onim što pripada njima i Kristu.
Isus je čuo govor i krik ovoga opsjednutoga bolesnika nečistim duhom, odnosno đavlom, te je nečistoga duha zaustavio prijetnjom i izgonom iz opsjednute osobe: “Umukni i iziđi iz njega!“ Naočigled svima u sinagogi nečisti duh je potresao opsjednutim i, izišavši iz njega, kriknuo je iz svega glasa, te ga napustio. Čovjek je ostao u čudu zbog oslobođenja kao i svi nazočni, a pogotovo oni s kojima je došao u ovu sinagogu k Isusu sa željom da mu on pomogne u njegovu opsjednuću. To vam je slično tome kad netko upadne u klade, koje mu stegnu noge i ruke, te ne može ništa sebi pomoći. Kriči i viče da mu se pomogne. I kad netko čuje njegov vapaj, priđe mu i upita ga što mu treba pomoći. On kaže da mu samo oslobodi ruke iz klada, a onda će on sam osloboditi svoje zarobljene noge i posve će se osloboditi. I liječniku je potreban drugi liječnik, svećeniku drugi svećenik za ispovijed, bolesniku drugi zdravi čovjek i naravno liječnik, itd. Čovjek je nemoćan sam. Opsjednuti je nemoćan sam osloboditi se od Nečastivoga, nego mu je potreban Isus i onaj koga Isus pošalje.
U sinagogi su svi ostali zaprepašteni jer su znali ovoga nemoćnika što ga se svezao Nečastivi i nije mu dao mogućnost niti pravilna hoda, voda niti razgovora, a pogotovo nikakva djela niti rada. Prisutni su se i pitali u sinagogi i izvan nje, na putu prema sinagogi i na povratku kući od sinagoge u Kafarnaumu, kao i u svim svojim razgovorima o Isusu, pitali su se i razmišljali o ovom upitu: “Što li je ovo?“ Zaključili su da je ono što Isus govori iznoseći novi i snažni nauk, a njegova osobnost je tako jaka da nečistim dusima autoritativno i suvereno zapovijeda, te mu se oni pokoravaju slušajući ga i postajući nemoćnima da bi mu se usprotivili. I ljudi se mogu tako postaviti u svome životu da ga Nečastivi zaobiđe jer on nije moćan nasilno ući u nečiju svijest, nego jedino ako mu se dopusti ulazak, ako mu se otvore vlastita vrata uma i srca, duha i tijela. Tada Zli njime otpočinje vladati dok mu se ne izda nalog da iziđe i ode na svoj neutralni prostor, i to uz pomoć Božju.
Ovo što je Isus učinio u ovoj kafarnaumskoj sinagogi, vrlo brzo se pročulo posvuda, a najprije po svoj Galileji i okolici. To pripovijedanje i pokušaji tumačenja Isusovih riječi, čina i djela bili su mnogima poticajem da dođu k njemu kako bi ga vidjeli, čuli i doživjeli svojim vlastitim životnim prisućem, te da bi nakupili snagu za otpornost protiv svih oblika opsjednuća, a onda i drugih bolesti.
Evanđelist Luka također govori o ovome što se zbilo u kafarnaumskoj sinagogi (Lk 4,31-37), ali tvrdi da se to poučavanje redovito događalo subotom, koja je u to vrijeme bila blagdan i tada se išlo subotom u sinagogu u većem broju, a poslije je zamijenjena nedjeljom kada je Krist uskrsnuo iz groba u nedjeljnoj zori. Sveti nadahnuti pisac kaže da su ljudi bili zaneseni njegovim naukom jer je bila silna riječ Isusova. Pogotovo ta snaga i sila očitovala se u ozdravljenjima opsjednutih i bolesnih, što su se istovremeno zbivala kad je Isus izgovorio svoju riječ bilo da zloduh iziđe iz opsjednute osobe, bilo da osoba ozdravi od neke vrlo teške bolesti koja je bila očita svima nazočnima kao i samo opsjednuće. Luka ovdje kaže da je nečisti đavao ušao u nekoga čovjeka koji se zatekao u toj sinagogi, te kada ga je Isus istjerao iz te osobe, piše evanđelist Luka koji je imao znanje o bolestima, zdravlju i liječenju, nije bilo nikakvih posljedica opsjednuća, nije tome čovjeku ništa naškodio đavao što je u njemu boravio izvjesno vrijeme, jedino što ga je prevalio na pod u sredini sinagoge. Narod je govorio diveći se svemu: Kakve li riječi! Kod Marka se veli da se dogodio novi i snažni nauk. Mi bismo dodali: nova i snažna djela koja oslobađaju zarobljene osobe ovoga našega svijeta.
don Ilija Drmić
