(3. nedjelja kroz godinu Nedjelja Riječi Božje)
Isus se vraća u Galileju i otpočinje svoje javno djelovanje. Ovu činjenicu spominju evanđelisti Matej, Marko i Luka, te Ivan. Matej veli da se Isus povukao u Galileju, i to nakon što je čuo da je Ivan Krstitelj uhićen i predan u ruke progonitelja i mučitelja. Ostavio je Isus svoje mjesto Nazaret i nastanio se u mjestu Kafarnaumu koje je pokraj Galilejskoga jezera. Ovo naselje je na području Zebulonovu i Naftalijevu, plemena koja su živjela siromašno i uokrušce Puta uz More – Via Maris (Mt 4,12-16, a ovdje razmišljamo sve do retka 25), a to je ustvari bila utrenička međunarodna cesta što je od Egipta vodila južno uz more prema Galileji, a kroza samu Galileju prelazila je na istočnu stranu Jordana i vodila prema Siriji i Mezopotamiji.
Ime Nazaret prema tumačenju povjesničara Euzebija izvodi se od riječi netser što znači klijanje, a prema apokrifu Evanđelje po Filipu etimologija mjesta Nazaret dolazi od riječi nazara koja znači istina. Udaljen je 25 km od Galilejskoga jezera i 9 km zapadno od brda Tabora. U Isusovo vrijeme Nazaret je bio slabo naseljen i imao je između 480 i 2000 žitelja prema pisanju arheologa Jamesa Strangea. Nakon 5 godina raščlambe arheoloških podataka dokazano je da je 1880. god. iskopana kuća iz 1. st. u Nazaretu, koja bi mogla biti vlasništvo Svete Obitelji prema svim zaključcima. Redovnice družbe Sestre iz Nazareta gradeći svoj samostan otkrile su drevnu cisternu, spremište, spremnik, nakapnicu. Arheolog sa Sveučilišta Reading u Ujedinjenom Kraljevstvu Ken Dark navodi da je najvjerojatnije stolar i majstor (grčki tekton) sv. Josip bio graditelj te kuće, nastambe djelomično usječene u obronke vapnenačke stijene, a inače je građena od kamena koji je povezan malterom. Do 4. st. tu je sagrađena špiljska crkva s pregradom što odvaja svetište, te s mozaikom.
Kafarnaum je gradić u Galileji čije najstarije naselje potječe iz 13. st. pr. Kr. Ime je nastalo od hebrejskog imena sela Kefer Nahum, što znači Selo Nahumovo. Nalazi se 2,5 km istočno od mjesta Tabgha i 15 km sjeveroistočno od Tiberijade (Herod Antipa podigao ovaj grad 20. god. i nazvao ga prema imenu rimskog cara Tiberija) na putu Via Maris. U doba antike bilo je palestinsko trgovište, a u doba rimske vlasti bilo je središte te vlasti u Galileji. U tome mjestu postojala je sinagoga, čije su ostatke otkopali arheolozi. Ovdje je Isus naviještao svoje Evanđelje i liječio razne bolesnike i opsjednute. Otkopani su ostaci sinagoge iz 4./5. st. i osmerokutne kršćanske bazilike iz 5. st. iznad te sinagoge iz Kristova vremena.
Ovdje evanđelist Matej navodi riječi proroka Izaije govoreći da je zemlja Zebulonova i zemlja Naftalijeva obuhvaćala Put uz More, zatim područje s onu stranu Jordana s Galilejom poganskom. Taj narod koji je čamio u tami, vidio je svjetlost veliku, a oni koji su mrkli živjeli pokraj smrti najednom su doživjeli svjetlost jarku i žarku što im je osvanula (usp. Iz 8,24; 9,1-2; Mt 4,12-16). Sve se ovo odnosi na narod koji je živio u poganskoj Galileji, koji se udaljio od svoga Boga i živio uz Put kojim su se kretali u ljudskome obličju raznovrsni ćudoredni neredi. Sada je svima njima došla riječ Božja što ju je izgovorila Druga Božanska Osoba Isus Krist i osvijetlila im je život, osmislila im povijesnost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te im sve to prosvijetlila svjetlošću žarkom i jarkom pozivajući ih da se, ostavljajući tmine, obrate svome Bogu čije se Kraljevstvo nebesko približilo. Veli njima i nama: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“
I kod Marka imamo tvrdnju da je, nakon Ivanova predanja, odnosno odvođenja u zatvor, Isus otputovao u Galileju gdje je propovijedao evanđelje Božje. I sadržaj propovijedanja izrečen je u ovim riječima: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Usp. Mk 1,14-15). Osim toga, kod ovoga evanđelista Marka postoji svjedočenje da je Isus ostavio mjesto Kafarnaum i otišao propovijedati u ostalim naseljima pokrajine Galileje. Tako se jednom zgodom u zoru ustao i otišao na samotno mjesto i tu se molio. Tražili su ga njegovi učenici Šimun i ostali. Našavši ga, uskliknuli su govoreći s više unutarnjih osjećaja da ga svi traže zbog svojih raznovrsnih potreba. Obavivši tu svoju misiju, on je odgovorio da treba s njima ići i na druga mjesta, te tamo propovijedati svome narodu, jer je zato i došao na ovaj svijet. Tako je prošao kroza svu Galileju propovijedajući u njihovim sinagogama. Marko veli da je zloduhe izgonio, a u ovome se krije misao da je i liječio razne bolesnike, opsjednute i nemoćnike (usp. Mk 1,35-39).
Evanđelist Luka navodi da se Isus “u snazi Duha“ vratio u Galileju i da se glas o njemu proširio po svoj galilejskoj okolici, te je naučavao po njihovim sinagogama i svi koji su ga slušali, pogotovo doživjevši nešto ozdraviteljsko od njega, slavili su ga i hvalili (usp. Lk 4,14-15).
U daljnjem Matejevu tekstu opisana su četiri prva učenika (Mt 4,18-22), i to najprije braća ribari Šimun i Andrija iz Betsaide, a potom braća Jakov i Ivan, čiji je otac Zebedej. Matej veli da je Isus prolazeći obalom Galilejskoga jezera zamijetio dva brata koja je već upoznao i tom zgodom Šimunu nadjenuo novo ime, a to je Kefa, Petar, jer ga priprema za veliku službu u Crkvi (usp. Iv 1,35-42). Oni su bacali mrežu u more i na taj način lovili ribe. Isus im je rekao: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Ova braća prepoznali su svoga Gospodina i o njemu su toliko razmišljala da ih je ovaj njegov poziv zatekao u tome i takvome razmišljanju, što pokazuje činjenica da su brzo ostavili svoje lađe, mreže, svu ostalu opremu i izišli na obalu obasjanu suncem, te pošli s njime i za njim ne razmišljajući ni o čemu ništa više, jer su bili duboko uvjereni da će se Bog, koji ih zove, pobrinuti za obitelji koje također ostavljaju šaljući im ulovljene ribe s pozdravima i porukom da su se uputili za Isusom, da su napustili svoj oblik života i rada, svoje lađe i ribarenje, što je njihov začetak navjestiteljskoga propovijedanja.
Nakon ove dvojice pozvanih i odazvanih ribara svome Gospodinu, Andrije i Šimuna kojemu je pri prvom susretu predjenuo ime u Petar, produljio je Isus malo dalje obalom i ugledao drugu dvojicu braće ribara, Jakova i Ivana, koji su u lađi sa svojim ocem Zebedejem krpali mreže. Pozvao je Isus i njih dvojicu, koji su također odmah i brzo ostavili lađu sa svom opremom i oca, koji će sve ovo ispripovijedati svojima i svoj rodbini, kao i prijateljima i rodbini druge dvojice braće Andrije i Petra, te su se sabrali u zajednicu Kristovu i pošli s njime i za njim s njegovim narisima i s prvim naputcima prepustivši se njegovim novim putevima navještaja. Jesu li ovi apostoli zapamtili gdje su stali sa svojim ribarskim i ostalim drugim poslovima?! Najvjerojatnije da jesu, jer će se oni u jednom trenutku svoga života s Kristom opet vratiti tim poslovima, ali bit će zanimljivije o tome drugom zgodom.
Kod Marka imamo i zanimljiv dodatak, a taj je da su braća Jakov i Ivan “s nadničarima“ ostavili u lađi oca Zebedeja i otišli za Isusom (usp. Mk 1,20). To znači da njihov otac neće imati poteškoća što su ga dva vrijedna sina “ostavila“ iz viših i korisnijih ideala, jer će mu u ribolovu na Genezaretskom jezeru i ubuduće pomagati ti nadničari, kojima će dodjeljivati redovitu plaću što u ribi što u novcu. Iako znamo da se Bog brine za sve svoje, ali i ovo je vid skrbi Božje, kao što je briga Božja i onda kada nije izrijekom rečena ili odmah očitujući se pokazana, jer ona će se u cijelosti i punini očitovati nekada kasnije kada za to dođe Božji čas. Doživjet ćemo mi i to.
Ovdje je dobro primijetiti snažnu metaforičnu sliku koja je nastala spajanjem ribarske službe lovljenja riba ribarskim mrežama u Galilejskome jezeru ili još bolje moru, što se prelijeva iz Galileje u cijeli svijet, te u sva mora i oceane, s novom apostolskom službom u cijelome svijetu lovljenja ljudi u Božje mreže i Božju Crkvu, Crkvu Oca, Sina i Duha Svetoga.
don Ilija Drmić
