Tata,zar ti nisi stvoren da bi me uvijek čuvao?
Bio moj superheroj u danima teškim kao ovaj?
A baš je ovo tvoj mjesec i mjesec svih očeva.
Tata,gdje su ti osjećaji zakazali?
Gdje je tvoje srce puno ljubavi za mene?
Zašto me nisi grlio i čuvao?
Tebi sam najviše vjerovala,a kome da sada vjerujem?
Tata čuješ li me?
Ti si bio superheroj.
Spašavao si svijet od zlikovaca i čudovišta.
Trebao si najbolje ljuljati u parkovima.
Škakljati do sutra.
Grliti dok i ja ne budem imala nekog za grljenje.
Gdje ti je srce tata?
Gdje si ostavio upute za osjećaje?
Zar ih nisi dobio mojim rođenjem?
Zae ti nisam ja ljubav i snaga koja te čini boljim čovjekom u svijetu superheroja?
Tako kazu knjige i očevi druge djece.
Djece koja se smiju jer ih škakljaju do sutra.
Brane od zlikovaca i čudovišta.
A oni im crtaju plašteve koji dolikuju superherojima u mjesecu kao ovaj.
Zar nisu takve ruzne stvari,tamo daleko u Americi i na filmovima gdje policajac spašava svijet?
Zar to nije tamo jako jako daleko od naših domova?
Zar nisu baš ovdje svi očevi superheroji?
Probudite me kada završi ova noćna mora.
A pravim očevima superherojima ma gdje bili..hvala <3
-JM
