Moj dom je tamo,gdje sve miriše na razdragane ulice i graničar. Kada bi me pitao,odakle sam ,jer čovjek ne može skriti naglasak,ponosno bih ti pričala o svom domu. Tamo u srcu Hercegovine,gdje jutri miriše kuhana kava. Na svakom koraku grada čuješ pozdravljanje starih znanaca.Ovdje svatko svskog poznaje. Gangu u birtiji koja odiše nekim prijateljstvima ,nimalo modrnim no iskrenim i pravim. Pokazala bih ti sve prirodne ljepote,od Zavelima,Žukovice do Blidinja i Tribistova. Velike livade mirisne od Smilja ,pune dječijeg smijeha. Djeca igraju nogomet i graničar bez pobjednika. Igraju jer ne vole bit sami. Odvela bih te u kafiće prepune mladosti i života. Oni sanjaju prve poljupce i piju najslađa vina. Hrana u Hercegovini ima okus po babinoj kuhinji ,brizi ,ljubavi i molitvi. Moj dom je znaš tamo-rekla bih ti i nasmijala se uspomenama..
Tamo gdje prvo čuješ “Šta” pa “što” ,gdje se kaže kuća,miliko,vrime.. i gdje čuješ “n” gdje bi “m” trebalo biti. Probao bi rašćiku i puru. Kosa bi nam mirisala na kapulu,a mi bi se voljeli kao da je Chanel. Tako se voli tamo ,gdje je moja kuća,puna računa i briga,no ipak ju pobjedi ljubav i djeca.
Moj dom je tamo gdje su najljubazniji i najgostoljubljivi ljudi svijeta. Veliki kao dječiji snovi,čvrsti kao kamen.
Tim ljudima je u genima da budu dobri domaćini,ljubazni i pričljivi.
I kada odeš ,dalje u svijet,Posušje ostaje u tebi.
Nosiš ga preko svih granica svijeta,pričaš o njemu svim strancima i vračaš mu se punim srcem (i cd- om Mate Bulića)
Tvoje šta i tvoje n, ostaju u tebi.
Materin kruh i miris turske kave. Otaješ ti Hercegovac,ma koliko udaljen bio od svoje kuće.
Moram ti pokazati kako se raduje životu.
Kako se voli,smije,čeka,živi.
Rekla bih ti ” Sve prve i najvažnije lekcije,naučila sam tamo gdje je moj dom”
-JM
