Tamo negdje,neki tužni izgubljeni ljudi,raspravljaju o pobačaju.
Kao da je najnormalnija stvar ubiti anđela u sebi.
Anđela čiji ruke bi te do kraja života tražile i držale.
Neki izgubljeni ljudi.
Ne znaju oni,da nema čistije i veće ljubavi od materine.
Da nema ništa ljepše od njena zagrljaja..
Ne znam,možda ih njihove mame nisu dovoljno jako grlile i govorile da je svačiji život isto vrijedan.
Dok svijet raspravlja o pobačaju kao nečem najnormalnijem,vi grlite vaše matere.
One su te ,koje su svoj čitav život poklonile vama.
Njihove ruke su,lječile temperature.
Njihove usne su ljubile razbijena koljena
Njihove oči su bezbrižno pratile svaki vaš korak.
Prate i dalje.
Njihov glas,budio vas je svako jutro,i čitao priče svaku večer.
Ne znaju ti ,daleki ljudi..kako mater ovdje voli.
Da nema ništa čistije od njene ljubavi.
Da nema ništa blagoslovljenije od male bebe.
Ne znaju oni,zato su i nesretni.
U inat njima,zahvalimo našim mamama,na svemu što čitav život rade za nas.
U inat svijetu,mi se volimo.
Grlimo.
Čuvajmo
Čitajmo priče sa sretnim krajevima .
Držimo za ruke
I zagovarajmo živote..
U inat svijetu,mi se volimo jos više.
Ja sam za život!
-JM
