Zapravo cijeli život živimo uz neka od pučkih vjerovanja. Svjesno ili nesvjesno prostruje nam kroz misli, a da se možda nikada nismo ni zapitali, a ni uvjerili u njihovo stvarno djelovanje. Praznovjerja su povezana s našim nesigurnim razdobljima i služe kao obrana u nekim životnim situacijama.
Još i danas se sjećam djetinjstva i starijih žena koje su me upozoravale da se prilikom spremanja ručka ili nečeg drugog, sve mijesi u smjeru kazaljke na satu i to bi bilo kao naoposum, a drugi smjer je naopako. Ja i dan danas ne znam ima li to ikakve veze, ali znam da uvijek, sve, pa čak i kada kuham kavu, žlicom je miješam u smjeru kazaljke na satu. Što će reći da sam to praznovjerje oko mješanja ili miksanja nečega pri pripremanju hrane, ili napitaka, jednostavno usvojila bez nekakvih dubljih analiza i promišljanja. Moguće da je to samo prešlo u naviku.
Koliko puta sam čula od starijih osoba: „Zvoni mi u uhu. Pogodi u kojemu“. I ta zvonjava bi trebala značiti kao nekakve vijesti, dobre ili loše, ovisi o kojem uhu je riječ.
Ni broja nema koliko puta je nekomu „igralo oko“. Bit je opet u tomu o kojemu oku se radi. Ne sjećam se, nisam sigurna, igra kojeg oka je bila poželjna, a kojega nepoželjna, ali znam kako bi rekli da se oko ne odaje, pa tako bi se znalo i čulo da nekomu igra oko ali većinom ne i koje. Slično je i sa dlanovima. Ako te svrbi desni dlan imat ćeš iznenadan trošak, a lijevi da ćeš dobiti novac.
Kažu kako je broj trinaest nesretan. I gle čuda, ja sam rođena trinaestoga. Još ako je trinaesti i petak upozorenja se udvostruče. U novije vrijeme ako se poklopi petak trinaesti to postaje i medijska vijest o kojoj se naveliko piše i govori. Hvala Bogu, iako sam rođena trinaestoga smatram se sretnom osobom. To nikako ne znači da u životu nisam imala problema i izazova raznih vrsta na koje sam morala odgovarati i s njima se nositi.
Kada je riječ o praznovjerjima ima ih na stotine. Jedni vjeruju u njih, a drugi na njih odmahuju rukom.
I uz Novu godinu se vežu mnoga, kao npr. -Novu godinu ne bismo smjeli dočekati s dugovima. Sretnom hranom koju bismo trebali pripremati za doček Nove godine smatraju se leća, svinjetina i kupus, a nikako piletina i puretina, jer bi mogla sreća odletjeti. Moram priznati meni je ovo poprilično smješno i nestvarno. Zna se reći za one koji su rođeni 1. sječnja kako će imati puno sreće u životu.
Ako pogledamo malo šire vidjet ćemo da je praznovjerje vrlo rasprostranjeno. Na indonezijskom otoku Java seosko bi stanovništvo pobjeglo u svoje domove i najvećom brzinom pozatvaralo sve otvore, te zaključalo vrata i prozore. Razlog takve panike? Nastupila je pomrčina Sunca i seljaci su se prestrašili da im sjena mraka ne padne u kuću i ne prouzroči nesreću.
Primjerice, u nekim dijelovima Afrike ljudi izbjegavaju izaći u podne na sunce, jer je moguće “poludjeti”. Djeci se zabranjuje jesti jaja iz straha da bi mogla postati “lopovi”. Roditelji prešućuju točan broj svoje djece, jer se vjeruje da “bi vještica kad čuje koga da se hvali, mogla uzeti neko od njih”.
Ljudi iz industrijski razvijenih zemalja skloniji su smijati se tom praznovjernom vjerovanju, smatrajući ga proizvodom “neznanja”. Ipak, te predodžbe ne vladaju samo kod jednog naroda. Nalazimo ih među ljudima širom svijeta. Negdje pročitah kako su neki znanstvenici sakupili samo u SAD skoro jedan milijun primjera koji svjedoče o praznovjerju.
Mnogi, navodni kršćani koji žele znati nešto o svojoj budućnosti bave se astrologijom – jednim od najstarijih oblika praznovjerja. A čudno je da praznovjerne predodžbe ponekad javno podupiru čak i religiozne vođe.
No, jesu li kršćanska vjerska gledišta i praznovjerje međusobno spojivi? Neki je pisac, navodno, jednom rekao: “Na grobu vjere buja cvijet praznovjerja”. Ne treba li onda očekivati od kršćanske religije da djeluje protiv praznovjernog straha i da ga istjeruje? Ona to i čini u svakom slučaju, a tako je bilo i u prvom stoljeću. Iako su prvi kršćani živjeli usred praznovjernog rimskog svijeta, odbijali su praznovjerje. Međutim, nakon smrti Kristovih apostola počele su prodirati krive religiozne nauke i nekakve praznovjerne predodžbe.
A kako je danas? Spomenit ću situaciju u Surinamu gdje mnogi takozvani kršćani afričkog porijekla nose amajlije, koje ih po njihovu mišljenju štite od zlih duhova. Milijuni ljudi širom svijeta na sličan se način boje “duhova” umrlih.
A kada je riječ o čitanju horoskopa i o odlasku gatarama ulazimo u široko područje najrazličitijih fenomena koje još uvijek nije dokraja definirano. Postoji religiozno i profano praznovjerje. Profano praznovjerje – a u njega se smještaju i spomenuti fenomeni – bitno se sastoji od magije, proricanja i ispraznog vjerovanja. Magija je nevješt pokušaj da se zagospodari i sebi podvrgne priroda i u njoj skrivene sile. Nazivamo je »crnom« ako zlo čini osobama, životinjama i stvarima; »bijelom« ako se usmjeruje prema dobroćudnim ciljevima. Proricanjem se naziva onaj skup tehnika koje nastaju iz jedne morbidne i indiskretne znatiželje da se unaprijed znaju budući i nepoznati događaji. To je stalna ljudska napast. Služi se ispitivanjem fizičkih stvarnosti, zvijezda, životinja, duhova, snova, slučajnosti. U isprazna vjerovanja ulaze sva ona beskorisna ponašanja, beskorisne mjere opreza, očekivanja sretnih ili nesretnih događaja, slučajnih okolnosti kojima se pripisuju redovito drukčija značenja. Sredstva koja se u tom smislu upotrebljavaju mogu biti različite figure, karte, riječi, ljudi, sretni ili nesretni dani, magični obredi; ili predznaci (predviđanja) izvučeni iz slučajnih okolnosti ili iz tvrdnji astrologa, gatalaca u dlan, prevrtanje šolje poslije ispijanja kave ili iz snova, iz promatranja određenih meteoroloških događanja ili horoskopa; uporaba amuleta i talismana; ponavljanje posebnih znakova; dodjeljivanje iscjeljujućih sposobnosti raznim objektima pa i religioznim, itd.
No, mi kršćani u tome trebamo biti oprezni, jer se iza svih ovih stremljenja vrlo lako mogu iščitati pokušaji zadovoljenja temeljnih ljudskih potreba, ili potreba da se zaštitimo od nepredvidivih događaja u budućnosti, od nesigurnosti, od slabosti koja karakterizira čitav ljudski život. Ako mi ne odgovorimo, mnogi će potražiti odgovor negdje drugdje, pa i u praznovjerju. Ne reče li čovjek u određenim životnim poteškoćama: „Bi’u savezništvo i sa crnim vragom samo da…to i to…!“
Takozvana magija se oslanja na tobožnje okultne moći neke osobe, a te moći se ne temelje ni na znanosti ni na vjeri. Kao da bi čovjek mogao nešto učiniti neovisno o Bogu koji ga stvorio, ili čak da to Bog ne zna, ili, ne daj Bože, nešto protiv njegove volje. U takvom se slučaju onda nalazimo pred čistim šarlatanstvom ili blefiranjem, ili, što je još gore, pred djelovanjem neprijatelja Božjega. Koliki su samo upali u ovakvu zamku, ne spoznavši kako naša vjera životu daje smisao, i doživjeli ekonomsko, duhovno i psihološko razaranje.
Pojedinci se hvale tobožnjim vlastitim „nadprirodnim moćima“ tipa: „gdje drugi ne mogu, mogu ja ili taj i taj“, „rješava sve moguće probleme“, „izgoni đavle, otklanja uroke, skida nabace, liječi reumu“. Ne smijemo imati dvojbe: radi se o prevarantima. Ako je gatar/a takav/takva, onda smo više naivci nego grješnici. Ali takva naivnost, osim što nas može koštati financijski, može nas stajati zdravlja, štete za dušu, gubitka slobode, ćudoredne štete i napokon može ozbiljno ugroziti našu vjeru. S težinom grijeha onda se nosite sami. U različitim oblicima praznovjerja, čovjek gubi pravi smisao onoga što ga uistinu može spasiti i povjerava se potpuno neučinkovitim, iluzornim, neosobnim sredstvima ostajući tako zatvoren u ispraznosti svoga predmnijevanja. Zato prorok Jeremija opominje: Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka… Jer vam oni laž prorokuju….
Što se tiče horoskopa usko povezanog sa astrologijom, treba reći da i jedno i drugo danas imaju uglavnom potrošački, pomodarski, zabavnjački predznak. Horoskopija je danas prisutna posvuda, pogotovo u medijima razne vrste. Sveti Ignacije Antiohijski, učenik sv. Ivana Evanđelista, svojevremeno se borio protiv gatalačke astrologije i horoskopije. Njezini su predstavnici govorili da mogu pogoditi koja bi konstelacija zvijezda na nebu bila pogodna za određene ljudske aktivnosti, naglašavajući tako sudbonosno značenje zvijezda. Nasuprot njima, svetac iznosi činjenicu iz Ivanova evanđelja: da su istočni mudraci tražili Isusa rođenog „pod zvijezdom“, ali su kasnije i sami shvatili da je zvijezda, vodeći njih, trebala ići tamo gdje se Isus rodio; bila je znači usmjerena i poslušna onomu koji je „gospodar“ svega pa i zvijezda. On je svjetlo svijeta.
Ali, ipak ostaje pitanje zašto se to uopće čita. Tko su konzumenti? Razlog je zasigurno znatiželja koja je očito dovela do naviknutosti, do redovitog čitanja horoskopa, a moguće i strah od budućnosti. Radi se dakako o negativnoj navici, umjesto da govorimo o uzroku i posljedici nečega. Vjera nas uči da prošlost korektno smjestimo u povjest i prepustimo Božjem milosrđu, budućnost dočekujemo s radošću i prepuštamo Božjoj providnosti, a sadašnjost posvetimo djelotvornoj ljubavi prema Bogu, bratu čovjeku, biljnom i životinjskom svijetu i svemu što nas okružuje.
Mnoga praznovjerja kao; o crnoj mački, dimnjačaru, razbijena čaša, svrbljenje nosa, crveni luk pod jastukom, sjedenje na rubu stola,….itd… samo ću spomenuti iz razloga što sam ograničena prostorom, ali se nadam da sam kroz ovaj sadržaj bar jednim dijelom dotakla bit naslovne teme o kojoj bi se još puno moglo reći.
Miljenka Koštro
