U sadašnjim teškim korona-virus vremenima mnogi se u posuškom kraju, stari pa i mladi, vraćaju u neko prošlo vrijeme. Nije to povratak u teška vrimena i naše stare običaje, nego u vrime prije pola stoljeća, priča Pere Bago, zvani Mijić i ostali stariji Čitlučani i, Rastovčani i Posušani.
Ima starih hrastova koji su i danas tvrdi i uvjerljivi o priči iz prošlih, pa i turskih, vremena. Tu je bilo hladovine, priče, domaće rane i pisme, pričaju i u Hrkaćima i Mrveljima. Ima starih dubova i u Mandurića, G. Crnogoraca i na sve strane. Mate Mandurić nas je odveo kroz Mrvelje i Hrkaće i pokazao nekoliko hrastova, narodski rečeno rastova i dubova, te ispričao kako to tvrdo drvo govori o postojanju i ostojanju na našem tvrdom posuškom, hercegovačkom i hrvatskom kamenu.
Znalo se kopati, kositi, sijati i doći pod hrast-dub malo odmoriti u debelom hladu. Još se pomalo tu okupe naši susjedi i redovito spominju naše tvrdo prošlo vrime, ali su svi čvrsto vifovali i u lipotu i zdravlje našega kraja, tvrdi Mate i raduje se što će se dio priče objaviti na posuškom portalu.
Posuiski.info (pc.
