U ovoj 32. nedjelji kroz godinu slušamo u svojim crkvama i razmatramo prispodobu o Deset djevica (Mt 25,1-13), koju donosi u svome evanđelju samo evanđelist Matej. Ovo je Kristova prispodoba koja ima svoju višestruku poruku i za naše vrijeme, kao što je bila poučna i za ono vrijeme, u kojem ju je Isus izgovorio, a apostoli propovijedali, kršćani pamteći prepričavali i na kraju Matej zapisao, Crkva sačuvala, te mi o njoj danas razmišljamo u Godini riječi Božje, jer riječ Božja najbolje čisti srce, dušu, um i najučinkovitije pripravlja za Kraljevstvo nebesko.

Isus otpočinje ovu prispodobu da će “tada“ (vrijeme za koje kažemo da će doći, a ne znamo kada) Kraljevstvo nebesko biti nalik na deset djevica, od kojih je njih pet nazvano mudrima, a pet ih je imenovano ludima, a nazivi su nastali na temelju njihova životnoga ponašanja. Ovdje imamo dvije važne i značenjski nosive riječi u ovoj prispodobi, i to postavljene u antonimijski odnos: pet mudrih – pet ludih (riječi značenjski oprečne jesu antonimi ili nasuprotnice, ovdje obilježavaju evanđeoski tekst i ovo tumačenje). Bez obzira o čemu se radilo kad je riječ o ovih deset djevica, opredjeljujemo se odmah na početku razmišljanja za način i stil života mudrih djevica. Kao što se nitko od nas neće opredijeliti u ovome zemaljskom životu za paklenski oblik življenja, nego samo za rajski, tako se i mi unaprijed opredjeljujemo za mudrost jer je ona najbolja.

            Sve su djevice uzele u svojim kućama i ponijele sa sobom na svadbu svoje svjetiljke. Međutim, pet ludih djevica ponijele su samo svjetiljke s nešto posve malo ulja što je ostalo od prijašnjeg nalijevanja i uporabe, a mudre djevice ponijele su svjetiljke otprije pune ulja i još k tome uzele su sa sobom za svaki slučaj i u posebnim posudama zalihosnoga ulja. Lude su zamijetile da ima nešto ulja u posudama, ali nisu utvrdile kolika je količina i može li to uopće trajati za vrijeme jedne svadbene večeri. Osim toga, nisu promišljale ni o tome da se može dogoditi nenadano prolijevanje ulja u cjelokupnom svadbenom slavlju s mnogo pjesme i igre i sl., te što u učiniti u tim situacijama ako nestane ulja i ako nema zalihe. Mudre djevice su sve to promislile pripremajući se za svadbeno slavlje, a zacijelo su pitale i sve svoje kako se valja dobro pripremiti za svadbu jer one su mlade i neiskusne, pa im je potrebno nakupljeno znanje i mudrost starijih osoba, a pogotovo onih koje ih vole, neizmjerno vole. Nisu krenule iz kuće dok sve nisu promozgale do u detalje i tančine. Lude su samo mislile na svoj vanjski izgled, na odjeću, obuću i uređenu kosu, te su sve vrijeme u to utrošile i onda su morale žurno otići da bi stigle na vrijeme, što nisu zaboravile. No, nitko se od njih nije sjetio da pravo pogleda koliko ima ulja u svjetiljci i ima li ga uopće, a o zalihi nisu ni mislile. Zacijelo, podcijenile su svoje ukućane da im nešto pripomenu što je važno u cjelokupnoj pripremi za ovu svadbenu proslavu, jer su mislile da su oni stari za razmišljanje o načinima odijevanja i ukupnoga uređivanja u ovome vremenu n/ovih djevica. One su se raspričale o nebitnome, a zaboravile su ono bitno – ulje mudrosti!

            Ni mudre ni lude djevice nisu mogle predvidjeti niti išta novoga, ali mudre su se pripremile onim neophodnim, a o ostalome nisu ni moćne išta unaprijed zaključiti. To samo može dragi Bog. Tako nisu mogle predvidjeti da će zaručnik sa svojom pratnjom okasniti jer su se zaustavljali na više mjesta i potrošili su svoje planirano vrijeme, te su konačno zakasnili s dolaskom u kuću mlade, mladenke, zaručnice. Ovo je jedan od više nepredviđenih scenarija svadbenoga slavlja, a uvijek ih bude kao u ovo vrijeme pandemije koronavirusa kada djevojke i mladići mnogo toga zaborave ponijeti sa sobom na svadbu ili im se nešto ispriječi u svadbenom slavlju i omete onaj željkovani radosni doživljaj svadbe zaručnika i zaručnice (kako lijepo zvuče ove dvije riječi!), jer u sebi nosi skori osebujni obiteljski život s mnogo životne proze.

Djevice su čekale, pjevale i igrale se s ostalim djevojkama i mladićima u duhu svojih narodnih običaja, te pripovijedali o svemu i svačemu, ali samo ne o ulju, što se u upaljenim svjetiljkama trošilo i kod mudrih i kod ludih djevica, samo što je kod mudrih bila veća količina ulja mudrosti, a kod ludih ponešto, i to kako u koje od djevica. One se još nisu dosjetile da im neće biti dostatna ta količina ulja ni do dolaska zaručnika, a kamoli kasnije u noć pa do zore kad svjetiljke više nisu potrebne, pa se tada one trnu, gase, a umjesto zastora noći Bog navlači zastore svjetlosti. Mudre su u tom pogledu bile mirne jer one su saznale od svojih starijih koliko mogu svijetliti njihove svjetiljke kada su pune i kada imaju dobru i poveću količinsku zalihe ulja.

            No, kada je svim djevicama i to igrivo bdijenje dodijalo, one su sebi pronašle postelje, na njih legle onako u odjeći i zaspale, a neki od sudionika izišli su vani u vedru noć i raspravljali su o ljepoti zvjezdanoga neba, o Bogu stvoritelju, te o tome što kasni zaručnik sa svojom družbom poskočivši malo u stilu poskočice u kolu. U djevicama je od pripreme, dolaska i zabave naraslo veliko uzbuđenje i silna iščekivanja u susretu sa zaručnikom i njegovom zaručnicom, ali se sada najednom tvrdim mladenačkim snom sve spustilo do dna duše, upravo onako kako je ulje mudrosti splasnulu do dna svjetiljki onih pozaspalih ludih djevica; ne mudrih, nego ludih djevica. Ulje u svjetiljkama mudrih djevica nije previše odmaklo od vrha svjetiljki, kuda se ulje ulijeva, unatoč tome što su gorjele. I dok su one slatko i mirno spavale, a pri svakom otvaranju znatiželjnih svatova onoga čepa posuda sa zalihosnim uljem mudrosti, samo da vide što je u njima i da se prikrati vrijeme čekanja zaručnika, ovo se ulje svjetlucalo od plamena gorećih i plamtećih svjetiljki mudrih djevica; ne ludih, nego mudrih. Ulje mudrosti svjetluca i kada gori i kada je u zalihosnoj posudici. Svjetluca u srcu, u umu, u cijelome tijelu, svugdje mu se vidi plamen koji osvjetljava uokrušce sebe i svih prolazećih.

            I upravo u ovakvoj mističnoj, tajanstvenoj noći, kada se svjetiljke ludih djevica jedna za drugom trnu, gase zbog nestanka ulja i još najgore zbog nemogućnosti dolijevanja ulja i ponovnoga paljenja da bi s upaljenom svjetlošću dočekale zaručnika i njegovu mladenačku pratnju, u dvorištu i na vratima se čuje svadbena pjesma što ju predvodi zaručnik s dozivanjem života, ljubavi i radosti. Djevice se bude, lude su u mraku izgubljenosti, a mudre od radosti ustaju, otvaraju vrata držeći upaljene svjetiljke u svojim rukama. I zalihosno se ulje uzbibalo u svojim posudicama od mladenačkih igara i udaranja nogama hitrim lupkajući o pod.

Lude su djevice uspjele doći do ovih pet mudrih tugaljivo ih moleći da im dadnu svoga ulja jer im se trnu svjetiljke zbog nedostatka ulja mudrosti. Mudre djevice odgovaraju da su one ponijele onoliko ulja koliko im može doteći do zore i da još malo ostane u dnu svjetiljaka, te im ne mogu posuditi jer onda ne bi moglo doteći ni jednima ni drugima. Ove mudre preporučuju ludima da odu k prodavačima u obližnjim kućama i da od njih kupe ulja, jer kod svakoga od njih toga ima. Palestina je poznata po svojim maslinicima i poglavito po Gori maslinskoj gdje se krvavim znojem znojio sam Gospodin Isus blagoslivljajući život, rad i plodove rada među kojima je i ulje. I prihvatile su prijedlog otišavši kupiti sebi ulja. Dok su tamo išle, lupale su se u glavu govoreći: Baš smo lude, što se nismo sjetile ponijeti ulja za svaki slučaj. Trebalo je vremena da pronađu kuće gdje ima ulja za prodaju, a potom su čekale na red za ulijevanje u svjetiljke i u zalihosne posudice što su ih kupile tom zgodom usprkos sebi i svome nemaru, zaboravu, svojoj zbrci i trci. Jedna je od njih rekla da je ovo prava škola, a druga da su je mogle naučiti i od svojih starih baka i majki i očeva, za koje su one zaključale svoje sobe, a pogotovo onu gdje su se zajedno našle i završno dotjerivale. A bolje bi bilo da su ih pustile, pa bi ih oni propitkivali sve o ulju i posudicama za zalihu ulja mudrosti, a savjetovali bi im i o mnogočemu drugome što je vrlo korisno.

Dok su ove sve to kupovale i kusurale da plate ulje i posudice, već je zaručnik pustio svatove i svu svoju pratnju u svadbenu dvoranu da otpočne svoje slavlje. Svi koji su bili spremni ušli su u tu dvoranu, čija su se vrata svečano zatvorila.

            Uto su stigle i lude djevice s opremljenim svjetiljkama i sa zalihom ulja, ali bilo je kasno, uistinu kasno, najbolje rečeno stigle su prekasno. Vrata su bila zatvorena. One su lupale i plačući zvale da im se otvore, te da uđu u tu dvoranu. Govorile su vičući: Zaboravile smo ponijeti sa sobom ulje i dok smo ga kupovale ovdje u selu kod vaših susjeda, vi ste već zatvorili vrata. Da ste samo malo pričekali, mi bismo već stigle. Nas je pet. Unutra je pet naših kolegica. Skupa smo došle iz našega kraja ovdje k vama. Vukla nas je velika ljubavi i želja k vama na svadbu, ali dogodilo se to da smo zaboravile ulje (kao neki odjek u svijesti: ulje mudrosti!). I zajedno bismo se vratile nakon svadbe. Da su nam one kolegice dale samo malo ulja, i mi bismo bile unutra u svadbenoj dvorani. Otvorite nam. Pripremile smo svoj mali igrokaz za zaručnika i zaručnicu, kao i za sve svatove. Pa dopustite da ga izvedemo.

            Niti je bilo odgovora, niti se čulo zveckanje ključeva, niti su se vrata otključala, osim u svijesti prohujale riječi: ulje mudrosti. Samo se čula prelijepa svadbena pjesma, gotovo anđeoska što iz neba dopire do ljudskih ušiju. Djevice, ove lude, vratile su se kući noću. Da ne bî mjesečeva sjaja, morale bi drijemati ispred svadbene dvorane, pa sutradan nazad u selo skupa s mudrim djevicama od kojih bi nešto čule sa svadbenoga slavlja. Ovako, stigavši kući, od srama i stida nisu mogle ništa nikome pripovijedati, nego su se šutke svaka u svojoj kući uvukle u postelje i zaspale snivajući kako izvode igrokaz pripremljen za mladence i svatove. A riječ je o igrokazu naslovljenu naslovom Pet ludih i pet mudrih djevica. Bilo je najzanimljivije kada su izgubile najviše vremena kod prodavača koji je dobrano skuplje zacijenio svoje ulje i zalihosne posudice, jer je prošla ponoć kada je prodavao to ulje mudrosti. Sav novac su potrošile zaimajući jedna drugoj da plate. Privlačna je scena i ona kada lupaju na vratima govoreći: “Gospodine! Gospodine! Otvori nam! A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas’!“ (Mt 25,11-12).

            Zaključna misao ove prispodobe o Kraljevstvu nebeskom jest ta da ono počinje ovdje i sada na ovome svijetu. Pripreme za ulazak u to Kraljevstvo su duge i poučne, te temeljite, trnovite i odgovorne. Valja sve uložiti da se čovjek domogne Kraljevstva nebeskoga čiju ljepotu doživljava u ovome prolaznom svijetu. I najvažnije od svega jest iščekivanje u budnosti i bdijenju dolaska Gospodinova. “Bdijte, dakle, jer ne znate dana ni časa!“ (Mt 25,13).

            Ova prispodoba nadaje razmišljanje o mudrosti u životu s jedne i o dolasku Gospodnjem s druge strane. Pouka je da živimo mudro a ne ludo, da živimo u nadi, vjeri i ljubavi s upaljenim svjetiljkama svoga duha i svoje savjesti čekajući konačni susret sa svojim Gospodinom, bilo u osobnoj smrti bilo u Sudnjem danu. Mi se ne moramo opterećivati tim proračunima o dolasku Gospodnjem, nego jedino trebamo biti zaokupljeni vjerom, nadom i ljubavlju, te radom i dobrim djelima. (don Ilija Drmić)