Hercegovački pčelari spremaju se da na proljeće sljedeće godine izađu na svjetsko tržište s jednim od najdragocjenijih i najskupljih pčelarskih proizvoda – pčelinjim otrovom ili apitoksinom.
Iako se o skupljanju pčelinjeg otrova u Hercegovini govori godinama, ipak se odnedavno cijela priča počela konkretizirati, kada su pčelari, predvođeni Zdravkom Konjevodom, jednim od najpoznatijih u neumskom zaleđu i predsjednikom Saveza pčelara ”Kadulja”, odlučili zasukati rukave.
Jer, kako je za Dnevni Avaz ispričao Konjevod, uzaludne su literatura i teorija ako nema prave osobe koja će na licu mjesta, uz neophodnu edukaciju, objasniti i praktični dio cijelog procesa prikupljanja otrova.
”Bilo je, dakle, nekih pokušaja u proizvodnji pčelinjeg otrova u Hercegovini, ali su pčelari, zbog neiskustva, dobivali sadržaj žućkaste boje i, praktično, neupotrebljiv. Nakon edukacije koju smo prošli i nabavke neophodne aparature, prikupili smo pčelinji otrov, čija je analiza uzoraka rađena u Hrvatskoj pokazala da se radi o iznimno kvalitetnom i čistom proizvodu. Pravi pčelinji otrov mora biti bijel kao snijeg i potpuno čist”, rekao je Konjevod.
Pčelinji otrov se u Hercegovini može prikupljati od travnja do rujna, a za to je potrebno da pčelari imaju prosječno jake košnice, odnosno, pčelinja društva.
Na prikupljanju ovog proizvoda dnevno se, kazao je Konjevod, radi dva do tri sata, obično, po 10 košnica, jer se neophodna aparatura nabavlja u setovima od po 10 komada. Jedan komad košta 250 KM. Međutim, kilogram pčelinjeg otrova, koji se može prikupiti sa stotinjak košnica, košta 20.000 eura!
”Interes za otkup postoji, i to ne samo s tržišta Europe već i Amerike i Rusije. Osim u kozmetici, poznato je da se pčelinji otrov koristi kao lijek za reumatske, srčane i najteže autoimune bolesti, a istraživanja su pokazala da je djelotvoran i u borbi protiv karcinoma”, istaknuo je Konjevod.
Osim u Neumu, edukacija se odvijala za pčelare u Posušju, Čapljini i Mostaru, a situacija s koronavirusom je usporila planove za Sarajevo, Konjic i Goražde.
Pčelinji se otrov, uglavnom, prikuplja elektroaparatom koji se sastoji od rama sa žicama ispod kojih se nalazi staklena ploča, iznad koje se nalazi folija, dok se plastični dio, u obliku zvona, stavlja na vrh košnice.
Kada pčela dođe u kontakt sa žicama, električni impuls aktivira žalac s kojeg otrov pada na staklenu ploču. Nakon što se osuši, skuplja se struganjem. Sasvim je dovoljno, objasnio je Konjevod, da dvije-tri pčele ispuste otrov, nakon čega, praktično, cijeli roj njih kreće u akciju i ispuštaju otrov na foliju. Cijeli postupak prikupljanja, kazao je, nije štetan za pčele.
