Još su ostali studeni i prosinac i neka samo prođe više”, govori nam čovjek s kojim smo se našli u jednoj banci u Mostaru. Na pitanje na što misli, kaže nam na kredit, ali i na ovu, 2020. godinu, piše Večernji list BiH.
– Prestao sam raditi za vrijeme zatvaranja u trećem i četvrtom mjesecu i mogao sam tražiti moratorij na kredit, ali jednostavno nisam htio. Želim završiti priču s kreditom koji rješavam od ušteđevine i iduće godine krenuti ispočetka.
Ovdje ili vani, još ne znam jer je svugdje neizvjesno. Čuo sam da naši dobivaju otkaz i u Njemačkoj, masovno, ali i za tren pronalaze posao – priča nam.
Među najlošijima
U riziku od siromaštva je 16 posto stanovništva ove zemlje, a BiH je po kupovnoj moći jedna od najlošijih država u Europi, prema podacima Eurostata. Tiha povećanja cijena jednostavno ne posustaju, a kupovna moć je sve manja.
U odnosu na prošlu godinu samo cijene voća i povrća veće su i do 50 posto. Kada se govori o prosječnoj plaći BiH, ona ne pokriva ni polovinu minimalnih troškova, a prosječna plaća u državi u kojoj se i danas plaća u dosta slučajeva daje na ruke, a ne preko banke, nedosanjani je san. Iz Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine upozorili su i da će se jaz između bogatih i siromašnih, koji je prisutan desetljećima, samo još više povećavati. Mali ljudi, čarobnjaci u preživljavanju, svjesni su da je pokrivenost potrošačke košarice ovdje od 42 do 49 posto, što znači da se živi ispod mogućnosti samo da bi se preživjelo mjesec.
Uzmimo u obzir da je polovinom godine u RS-u potrošačka košarica bila 1920 KM, a prosječna plaća 950 KM. Iz Saveza sindikata RS-a Božana Radošević za N1 je rekla da s tom plaćom možemo osigurati oko 49 posto proizvoda i usluga.
– Ako gledamo cijenu same nafte na svjetskom tržištu, a tako i kod nas, svaki rast cijena nafte ranije je dovodio do rasta cijena ostalih proizvoda. Sad smo imali pad cijene nafte do 30 posto i cijene ostale robe, umjesto da su snižavane, one su povećavane – kazala je. Zato i ne iznenađuju istraživanja koja kažu da dobar dio ovdašnjih ljudi čeka prestanak pandemije kako bi krenuli dalje, negdje vani, jer čekanje iscrpljuje. Dok nije bilo pandemije i dok je bilo kakvog-takvog posla, čekati se i moglo.
Međutim, danas kad oglasa u kojima se traže novi radnici nema nigdje, onom tko je ostao bez posla najteže je čekati. Još jedan velik problem jest što je ova zemlja krizu dočekala potpuno nespremna, što se vidi i u analizi koju je napravio Vladimir Čavrak, poznati sveučilišni profesor i makroekonomski stručnjak iz Zagreba. Dio koji je posvetio kućanstvima u Hrvatskoj itekako se može primijeniti i na BiH.
Zatečeno stanje
– Kućanstva koja izgube primanja (plaće, rente, mirovine, socijalne naknade) doživljavaju financijske probleme i bankrot (nemogućnost otplate zajmova, nemogućnost plaćanja računa za javne usluge i sl.). Situacija kućanstava je osobito teška zbog zatečenog stanja kojem je prethodila dugotrajna recesija i financijsko iscrpljivanje. Mnogi su zbog toga izvrgnuti relativno visokim dugovima pa nemaju rezervi kojima bi na dulje vrijeme premostili situaciju u kojoj su se našla bez vlastite volje ili odluke.
Egzistencija mnogih kućanstva ovisi gotovo isključivo o tekućem dohotku – navedeno je. Nadalje, pad dohotka kućanstava smanjuje potrošnju na robe i usluge, a samim tim i dotok novca prema poduzećima i državi. Pad potražnje smanjuje domaću potražnju, ali i uvoz.
Kako se kriza istodobno događa gotovo u cijelom svijetu, dolazi do prekida izvoza i uvoza jer se prekidaju globalni lanci proizvodnje i opskrbe. To smanjuje međunarodne novčane tokove.
To posebno snažno utječe na mala i otvorena nacionalna gospodarstva, a takvo je i ono BiH. Velika gospodarstva poput SAD-a, Kine, Njemačke, Velike Britanije i sl. imaju manji stupanj otvorenosti i veća unutarnja tržišta pa lakše amortiziraju šok pada inozemne potražnje – naveo je, između ostalog, u svojoj analizi.
U zaključku ističe kako je gospodarska kriza inicirana zdravstvenim šokom zaraze koronavirusom po svojim temeljnim obilježjima jedinstvena u ekonomskoj povijesti i kako je potrebno čitav set makroekonomskih mjera, posebno monetarne i fiskalne politike, istodobno kombinirati s mjerama iz područja financijske regulacije, socijalnog osiguranja, industrijske politike i trgovinske politike.
