Iako je Uskrs najvažniji kršćanski blagdan, Božić je nekako najomiljeniji kod mnogih, vjerojatno zbog popularizacije, s radošću ga se iščekuje. Danas Božić slave i oni koji su kršćani i oni koji nisu jer je postao obiteljski blagdan, no nekada to i nije bilo tako.
Većina kršćanskih crkvi slavi ga 25. prosinca. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Božić je u mnogim državama svijeta državni blagdan.
Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Svetih triju kraljeva.
Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336.).
Umanjenica riječi Bog u Hrvatskoj je Božić, a preuzeta je kao naziv blagdana i zapravo označava dan na koji se rodio mali Bog, odnosno Isus. Na engleskom se kaže Christmas i skraćenica je sintagme Christ’ mass, odnosno Kristova misa.
Sam Božić postao je dio tradicije. Ovaj važni vjerski blagdan posljednjih je desetljeća populariziran i komercijaliziran, pa su se, nažalost, donekle zapostavile temeljne vrijednosti koje on predstavlja.
Postalo je važno kićenje bora i kupovanje mnoštva darova, a ono što je doista bitno izgubilo se putem. Crkva je tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu, a sve do tada početkom nove godine smatrao se 25. prosinca, dan Isusova rođenja.
Datum Isusova rođenja određen je prema predaji da se Isus utjelovio i umro isti dan kada je Bog završio stvaranje svijeta – 25. ožujka. Devet mjeseci nakon toga je 25. prosinca, dan Isusova rođenja. Crkva je smatrala da je taj dan prikladan za slavljenje rođenja jer se od tog dana noć skraćuje, a dan povećava.
Iako mnogi ne bi možda rekli, baš zbog popularizacije Božića, najvažniji kršćanski blagdan zapravo je dan Isusova uskrsnuća, Uskrs.
I dok je u prošlosti slavlje započinjalo 40 dana prije Božića, 11. studenog, te se taj period zvao ‘četrdeset dana svetog Martina’, danas to razdoblje traje tek četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom. Tada se izrađuje adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, tako da nema početka ni kraja i predstavlja vječnost. U četiri nedjelje došašća pali se jedna po jedna svijeća, dok se na sam Božić upale sve četiri.
Božićna pšenica je ukras za božićne blagdane; prirodno zelenilo, koje služi za uljepšavanje blagdanskoga stola te ima simboličko značenje.
U male teglice ispunjene zemljom ili na neki drugi način sije se pšenica na spomendan sv. Barbare (4. prosinca) ili sv. Lucije(13. prosinca).
Božićna pšenica je simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Samim svojim izgledom daje zelenilo i nadu usred zime i snijega, a služi i kao blagoslov ljetine istodobno ukrašavajući domove.
Pšenica raste do Božića kad se uredi. Često se ukrasi hrvatskim bojama – crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavlja svijeća. Što je pšenica gušća i zelenija, to se vjeruje, da će biti bolja ljetina naredne godine. Poslije božićnih blagdana pšenicu se nekada davalo pticama da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.
Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića u kršćanskom kalendaru.
Ovo je dan prije Božića, dan kada se slavi rođenje Isusa Krista. “Badnjak” je također ime za drvo koje se pali na ognjištu za Badnjak. Na Badnjak se uređuje kuća za Božić te se kiti božićno drvce. Tradicionalno se na Badnjak posti, iako Katolička Crkva post ne smatra obveznim.
Jaslice su prikaz Isusova rođenja opisanoga u Evanđeljima po Mateju i Luki. Sastoje se od pomičnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije, sv. Josipa te pejsažnih kulisa. Složenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anđela, svetih triju kraljeva i dr. Postoje i žive jaslice s ljudima odjevenima u Mariju i Josipa, koji nepomično stoje, dok živo dijete koje predstavlja Isusa leži u jaslama. Vol i magarac su često sastavni dio jaslica, makar se ne spominju u biblijskom opisu Isusova rođenja.
Danas Božić slave i oni koji su kršćani i oni koji nisu jer je postao obiteljski blagdan. Božiću predhodi čišćenje duše, ispovjed. Prihvaćeno je kićenje bora na Badnjak, slijedi odlazak na misu polnoćku, pjevanje božićnih pjesama i darivanje bližih i daljih članova obitelji postali su dijelom mnogih života.
No treba imati na umu, iako su i Isusu poklone donijela tri kralja – Baltazar, Melkior i Gašpar – to da se sam Božić ne bi trebao svoditi isključivo na kupovanje i darivanje poklona, već na slavljenje Isusova rođenja u društvu najbližih.
Sveta tri kralja ili sveti magi su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja.
Prema Evanđelju po Mateju, došli su s istoka (Partsko Carstvo) u Jeruzalem, kako bi se poklonili Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju.
Božić je blagdan radosti rođenja novoga života. Zar veće radosti ima nego kada se novi život rađa.
TIHA NOĆ
Predvečerje tišinom pokriveno.
Badnjak je i treba na polnoćku poć.
Tiha noć! Sveta noć!
Rođendan Kristov!
Ispunjenje opravdanih čežnji
Pred Gospodarom života i smrti,
Pred širinom vječnosti.
Spasitelj vječnosti se rodio!
Prosu se glas iz daljine.
Svi putovi prema srcu
Neka su otvoreni za Njegov glas,
Za susret, za mene, za tebe, za nas,…
U Tihoj noći! U Svetoj noći!
I umjesto blještavila i poklona
Spasitelj će nama doći.
U Tihoj noći
Korak želi putovima služenja poći
I podići pogled u nedogled,
Da ne bude osamljen,
Da ne bude uplašen,
Da ne bude zaveden,
Jer Nebesko kraljevstvo je cilj putovanja.
Otvoreno srce neće stati na pola puta
Ono zna i može pronaći put do Njega.
U Tihoj noći! U Svetoj noći!
Da svjedoči radost rođenja
I ljepoti Božje ljubavi i milosti.
Zato, radujte se Narodi!
MILJENKA KOŠTRO
