Ova prispodoba s naslovom Ribarska mreža govori na svoj način o Kraljevstvu Božjem, o čemu ćemo ovdje razmišljati.
Mreže su redovito upotrebljavali ribari na Genezaretskom jezeru, a među njima i apostoli s Isusom, pa su ušle u Isusove parabole. Nije moguće biti ribarom bez čamca, brodice, brodića, broda, kao ni bez ribarskih mreža. Ribarski brod je građen od drava a za pogon i plovidbu koristila su se vesla kojima pogone brod rukama i jarboli u koje pušući vjetar pogoni brod ali uz pomoć čovjeka, te je brod opremljen i prilagođen za lov ribe i dovoz do obale.
Budući da je lov u Isusovo vrijeme bio na jezeru gdje je plovidba relativno mala (dužina 21 km, širina 12 km, usput rečeno poklapaju se ove dimenzije s našim umjetnim Buškim jezerom), odvijala se u jednome danu s jednodnevnim obalnim ribolovom. Ribarski se brodovi odavno grade od drva i koriste se najčešće vesla za pogon broda i ugodnu plovidbu.
Za obilatiji ulov riba vrlo je važna ribarska mreža. Ona treba imati mrežni teg opremljena konopima, plovcima, utezima i drugim pomoćnim materijalom za lov riba i ostaloga. Teg je mrežno pletivo neodređena oblika i veličine sastavljeno i ispleteno od konca. Veličina oka ovisi o vrsti ribe koja se lovi, a kreće se od 4 do 100 mm. Plovci se izrađuju od pluta. Prema načinu lova mreže se dijele na više vrsta. Tako imamo mrežu stajačicu koja je najčešće četvrtasta oblika sastavljena od plutnje (konop s pričvršćenim plovcima). Kada se postavi, lebdi u okomitu položaju nad dnom, između dna i površine ili pluta pod površinom vode. Lovi pasivno tj. na zabod riba u mrežna oka. Upotrebljavaju se uspješno u slatkim vodama. Mreža potegača je dvokrilna mreža s “vrećom“ u sredini ili bez nje i koristi se na jezerima i morima. Sastoji se od plutnje, olovnje i mrežnoga tega. Potegačom se okružuje dio mora, te se mreža s pomoću konopa poteže po dnu i izvlači se na obalu ili brod. Povlačna mreža (koća) dvokrilna je mreža s vrećom u sredini. Povlači je brod. Ova mreža može biti opremljena dvjema daskama širilicama što je vodoravno šire kad je vuče jedan brod, a kad mrežu vuku dva broda, onda širilice nisu nužne. Love se pridnone (s dna jezera) i pučinske vrste riba. Potrebno je vitlo da se mreža izvuče na brod. Plivarica je mreža četvrtasta oblika i pomoću nje love se pučinske vrste riba tako što se jato riba okruži mrežom i zatvori stezanjem mreža pomoću konopa.
Ovakve su mreže danas, a zacijelo nalik su onima iz davnih vremena, iz 1. st. po. Kr., jer znanja izrade bilo čega, pa tako i mreža, prenosila su se stoljećima s usavršavanjem. No, za naše razmišljanje i nije toliko važno ići u detalje glede brodova i ribarskih mreža, ali usputno samo za bolje uranjanje u prispodobu i razumijevanje njezinih poruka. Nama je važno imati u vidu mrežu kojom su se lovile ribe i to na Tiberijadskome moru, odnosno Galilejskome jezeru u Isusovo vrijeme. Mi to jezero možemo zvati Isusovim jezerom jer je upravo na tome jezeru pozvao svoje učenike, zatim dogodio se čudesni ribolov, utišanje oluje, Isusov hod po vodi i dr.
Samo da se malo prisjetimo poziva četvorice prvih apostola. Naime, prolazeći obalom Galilejskoga jezera Isus je zamijetio dvojicu braće ribara koji su mu zapeli za oko po okretnosti i radinosti što je povezana s bacanjem mreže u jezero. Ta braća su Šimun, kojega će Isus prozvati Petrom zbog službe što će mu je s vremenom dati, i njegov brat Andrija. Kad im se Isus približio, jednostavno im je rekao: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Isus je povezao njihovo lovljenje riba na Galilejskom jezeru s novom službom što će im je udijeliti, a ta je “lov“ ljudi, muških i ženskih osoba svih uzrasta i svih zvanja za Kraljevstvo Božje. Oni su vrlo brzo shvatili njegov poziv i ostavili su svoju lađu, vesla, mreže, jezero, ribe, svoje mjesto, sve svoje i pošli za njim. Domalo je ugledao i drugu dvojicu braće, Jakova i Ivana, koji su sa svojim ocem Zebedejem krpali mreže, što je vrlo bitan posao u ribarstvu. I njih je pozvao istim načinom, a oni su brzo ostavili sve i jezero, i ribe, i lađu i mreže i krpljenje i lov i oca i sve, te pošli za njim. (Usp. Mt 4,18-22; Mk 1,16-20; Lk 5,1-11; Iv 1,35-42).
Ova četvorica su prihvatila Isusov poziv, a bilo je slučajeva da i nisu, primjerice bogati mladić što su ga opisala sva trojica evanđelista sinoptika pod naslovom Bogati mladić (Mt 19,16-22; Mk 10,17-22; Lk 18,18-23). I danas Isus poziva i ribare i mladiće s drugim zanimanjima, neki se odazivaju, neki ne. Bog je strpljiv jer je ljudima darovao slobodu u odlučivanju, pa bi je on sam kršio kad bi nekoga prisilno zvao na bilo što. Prema tome njegov “lov“ nije bez volje onoga kojemu se Isus obraća svojim pozivom.
Te mreže što su ih rabili apostoli i tadašnji pučani uokrušce toga jezera poticajem su Isusu za posve razumljivu prispodobu o Kraljevstvu Božjem, o kojemu je on propovijedao tada i sve do danas. I prispodoba je trajno s novim i novim značenjima, neiscrpna je u tom smislu.
Ribari, dakle, bacaju svoje mreže u jezero, u more, u rijeke i kada se u njih uhvate raznovrsne ribe, a u Galilejskom jezeru je česta riba nazvana po apostolu Petru šanpjer, riba “sveti Petar“ što je love i pripravljaju za hodočasnike, onda ih izvlače na obalu. Potom slijedi razvrstavanje riba. U tome sudjeluju svi, kao i u ribolovu. Dobre ribe stavljaju u prikladne posude, a slabe i loše odbacuju. I ovo se zbiva nakon svakoga ulova. Svi znaju prosudbena pravila i posve su suglasni koje su dobre a koje nisu.
Isus nakon ispripovijedane prispodobe govori da će tako biti i na završnici ovoga svijeta, vijeka i života kada će anđeli Božji izvršiti tu podjelu ljudi, osoba, usmjerujući dobre na jednu stranu, a loše i zle na drugu, odnosno odijeliti “zle od pravednih“, te ih baciti u “peć ognjenu“, a tu će biti tada “plač i škrgut zubi“, što znači apokaliptična strahota.
Sržni problem u svemu jesu “loše ribe“ koje nisu za jelo, pa ih se odbacuje, a kad je riječ o ljudima u ovome svijetu, onda je problem onih zlih osoba koje uznemiruju svaki oblik ljudskih zajednica i sve pojedince. Te zle, grješne osobe najprije niječu Boga i stvaraju svoj svijet kaosa i instaliraju vladavinu zla. Toga je pun svijet. Istina, svi su ljudi skloni grijehu, ali ima i onih koji se istinski kaju za svoje grijehe, koji se obraćaju s krivoga puta na pravi Božji put, te svojim primjerom potiču i ostale grješnike u svojoj sredini na obraćenje, metanoju. Radi toga Bog se spustio u Kristu i u Duhu Svetome među nas ljude i poziva nas u svoje Kraljevstvo, lovi nas svojom Božanskom mrežom, koja je tako ugodna kao lahor u vrućim danima. (Usp. Mt 13,47-50). Ta mreža je zapravo milost Božja, to su propovjednici i tumači Riječi Božje, odgojitelji za život u radosti i sa smislom i vrijednostima.
Matej završava ove prispodobe govorom o novim i starim istinama, a govor otpočinje pitanjem o tome jesu li sve razumjeli što je rekao kroz prispodobe o blagu, biseru i ribarskoj mreži. Oni su odgovorili da su sve razumjeli, što je vrlo pohvalno, a to vrijedi i za sve nas današnje slušatelje Božje riječi da shvatimo i prihvatimo Isusovu pouku u prispodobama ili parabolama kao dobrim izričajnim, govornim i književnim vrstama. Na kraju Isus je izrekao opširan govor koji je Matej sabio u jednu rečenicu kojom govori da svaki pismoznanac koji je upućen u tajne i istine Kraljevstva nebeskoga nalikuje na čovjeka domaćina koji svojim gostima nudi ono što je novo i dobro, kao i ono što je staro i dobro. (Usp. Mt 13,51-52).
To se može odnositi na metaforu vina o kojemu Isus govori da se u stare mješine ne ulijeva novo vino, nego novo vino ulijeva se u nove mješine (Mt 9,17). I kod Luke piše da nitko tko pije staro vino ne poželi novo, jer se obično u obredima blagovanja i pijenja vina kaže da “valja staro“ (usp. Lk 5,37-39). Također nitko ne koristi krpe s novoga odijela za staro odijelo jer neće mu pristajati (usp. Lk 5,36). Pavao u Poslanici Galaćanima govori da se ničim ne ponosi osim Križem Gospodina Isusa i onda katgorički tvrdi: “Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje.“ (Gal 6,15). To novo stvorenje je novi čovjek u Kristu i Duhu Svetom. Sv. Ivan govori o bijelom kamenu na kojem je ispisano novo ime koje zna samo onaj tko nosi to ime (Otk 2,12), miljenik Božji, a isti apostol, evanđelist i pisac mistik Ivan govori o novome Nebu i novoj Zemlji, kao i o novome Jeruzalemu, jer sve staro uminu. (Otk 21,1).
Svakako, riječ je o novim i starim istinama našega života i naše povijesti. Istina sama po sebi ne može ostarjeti ili zastarjeti, ne mogu biti nazadne, konzervativne, jer je ona trajno nova kao što je Bog trajno nov. Mi kršćani pristajemo uz istine Božje koje su trajno i vazda nove. Za nas vrijedi Deset Božji zapovijedi uvijek i dovijeka, jer nikada ne mogu zastarjeti.
Don Ilija Drmić
