Enciklika (grčki enkýklikos, znači: ići ukrug, okružnica) pape Lava XIII. s naslovom Rerum novarum – Nove stvari iz 1891. god. govori o trajno važnim pitanjima ljudskoga društva, kao što su socijalni nauk Crkve, u što pripadaju: socijalna pravda, zaštita privatne imovine, prava radnika, a u to je uključeno pravedno plaćanje radnika. Zahvaljujući ovakvom Papinu stavu u to vrijeme, on je prozvan “radnički papa“, a sve je to djelo Duha Svetoga.
Za nas Hrvate važan je zbog pojavka bule “Ex hac augusta cathedra“ (“S ove uzvišene stolice“), 5. srpnja 1881., u kojoj papa Leon XIII. određuje: “Na vlastitu pobudu, po sigurnu Našem znanju i zrelu promišljanju svom puninom Apostolske vlasti, na veću slavu svemogućega Boga, na uzvišenje i porast katoličke vjere u tim narodima određujemo i odlučujemo da se u pokrajinama Bosni i Hercegovini ustanovi i bude hijerarhija biskupa ordinarija, prema propisima kanonskih zakona. Oni će primiti naslov prema sjedištima koja ovim Našim pismom osnivamo, te kao crkvenu pokrajinu uspostavljamo.“ Osniva, dakle, Vrhbosansku nadbiskupiju i metropoliju sa sjedištem u Sarajevu i sufraganske (latinska riječ suffraganeus znači pomoćni, koristan, pravo glasa, nezavisan u radu unutar svoje biskupije) biskupije sa sjedištima u Mostaru i u Banjoj Luci, dok je Trebinjsko-mrkanska biskupija jedna od najstarijih hrvatskih katoličkih biskupija koja je 1984. god. proslavila 1000. obljetnicu postojanja, a staroj Duvanjskoj biskupiji sačuvano je ime u naslovu Mostarsko-duvanjska biskupija. Istom je bulom odredio da se otvori metropolijsko Bogoslovno sjemenište gdje će se odgajati i obrazovati dijecezanski ili biskupijski svećenici. Sve je to djelo Duha Svetoga i veliki Božji dar Crkvi na prostorima Bosne i Hercegovine.
Osim toga, ovaj je veliki Papa proglasio blaženim 1889. god. našega fra Nikolu Tavelića (Šibenik oko 1340. – Jeruzalem 14. studenoga 1391.). To proglašenje blaženim otada je otvorilo jači oblik štovanja ovoga našega mučenika iako je ono postojalo od samoga dana mučeništva, kao i trojice njegove svete subraće: fra Deodata i fra Petra iz Narbonne u Francuskoj, te fra Stjepana iz Cunea u Italiji. Proglašenju je mnogo doprinio šibenski biskup Josip Fosca. Svetim ga je proglasio papa Pavao VI. u Rimu 21. lipnja 1970. sa spomenutim sudrugovima mučenicima. Tom zgodom bijah bio u Rimu kao završeni osmoškolac i već prijavljen pri Mostarsko-duvanjskoj biskupiji za Sjemenište na Šalati u Zagrebu i otada sam povezan s ovim našim svecem fra Nikolom. Od poglavara sam dobio na dar prvu monografiju ovoga našega prvoga proglašenoga sveca, a njih je bilo i bit će ih mnogo.
Ove se 2020. god. slavi 50. obljetnica od toga proglašenja svetim, što je važno za nas Hrvate vjernike i katolike, jer je riječ o prvome kanoniziranom Hrvatu, i to redovniku svećeniku, te misionaru. Također je i 50. obljetnica moga odziva Duhu Svetom na svećeništvo i početka pripreme kroza školovanje za svećeništvo. I sve to je djelo Duha Svetoga i poticaj nama za osobni preporod i obnovu Crkve u Duhu. I odmah dodajem u ovome izričajnom okružju da svi oni, koji žive s trima Božanskim Osobama ističući posebno karizmatski pogled na Crkvu i djelujući u tome pravcu, promisle o tome i u tome Duhovskom pokretu, te da u Duhu Svetome potaknu sposobne mladiće toga karizmatskoga pokreta na ministerijalno svećeništvo u Crkvi, jer Crkvi trebaju svećenici slavitelji svetih otajstava i propovjednici Istine u ovome svijetu. Potrebni su i laici i laikinje koji će na svoj način u duhu općega svećeništva, što se stječe po sakramentu krštenja, biti djelatni u Ocu Svetome, u Sinu Svetome i u Duhu Svetome u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Duh Božji želi na taj način graditi Crkvu što je djelo Presvetoga Trojstva.
Uz gore spomenute neke enciklike pape Lava XIII., evo njegove posebno zanimljive enciklike s naslovom “Divinum illud munus“ – “Taj božanski dar“, a podnaslov je O Duhu Svetom (9. svibnja 1897.), koja govori o Trećoj Božanskoj Osobi Duhu Svetom, a upravo je vrlo važna jer je pokrenula određene vidove štovanja Duha Svetoga i obnove Crkve s darovima toga Duha. Uspostavio je i devetnicu u čast Duhu Svetome, koja traje od petka nakon Uzašašća do Duhova. To je duhovski pokret i obnova u Duhu, samo što je to ostvarenje išlo kroz razna povijesna previranja i zbivanja koja su bila vrlo teška u svakom pogledu i daleko od Duha Svetoga: Prvi svjetski rat i ratovi oko njega, Drugi svjetski rat i nedaće uokrušce njega, izmjene raznih ideologija koje su jedna drugoj suprotne, a sve uperene i protiv vjerskoga oblika života.
Na takvo pisanje Duhovske enciklike spomenutoga Pape imale su jaki utjecaj misli i riječi iz više pisama vjeroučiteljice i redovnice Elene Guerra (23. lipnja 1835. – 11. travnja 1914.; blaženica 26. travnja 1959.), koju je nazvao don Ivan Bosco “zlatnom olovkom“ zbog ljepote njezinih pisama o djelovanju Duha Svetoga u životu Crkve, a ona je nazvala papu Lava XIII. “papa Duha Svetoga“. Evo takvoga jednoga ulomka: “Sveti Oče, svijet je zao, Sotonin duh trijumfira u izopačenom svijetu i u velikom broju duša koje on preotima iz Božjega Srca. U ovoj žalosnoj situaciji kršćani i ne pomišljaju jednodušno se uteći Onome koji može obnoviti lice zemlje. Obavljaju se brojne devetnice, ali ona koju je na zapovijed samoga Spasitelja obavila Marija zajedno s apostolima pala je u zaborav. Propovjednici hvale sve svece i to je dobro, ali čuje li se ikada propovijed na čast Duha Svetoga, jer On je onaj koji oblikuje svece?“
don Ilija Drmić
