U dresu s lentom zaigrao je sa 17 godina te kao ‘Mostarac’ napravio svoje prve bitne korake – zaigrao prvi put sa seniorima protiv Hajduka, pobijedio svoj Dinamo, na Koševu zabio Sarajevu koje je tada bilo daleko jače od Zrinjskog…
Gdje ćete biti za petnaest godina? Da su Luku Modrića to upitali 2003. godine, možda, ali samo možda njegov bi odgovor bio ‘na svjetskom prvenstvu’. Možda, jer svi mladi igrači sanjanju i imaju snove, ali teško da je Luka onomad sebe u budućnosti vidio kao jednog od najboljih veznjaka svijeta, prvo ime Hrvatske.
Prije Dinama, Tottenhama i Real Madrida – bio je Zrinjski. Bio je u slučaju Luke Modrića. Uvijek se to nekako spomene, provuče, ali pomalo je postalo, da ne kažemo nevažno. Jer bilo je to davno, kada Luka još nije bio ovaj Luka…, s tim da ni Zrinjski još nije imao nijednu od današnjih šest titula, ali nije to za ove analogije.
I ptice na grani, one koje prate nogomet, više znaju da je u Mostaru igrao u sezoni kada se Zrinjski borio za ostanak (2003./2004.), da je Pod Bijelim brijeg došao u paketu s još nekoliko Dinamovih igrača čije karijere nisu otišlo tako daleko. Ali njegovi mostarski dani imaju što ispričati i dan danas.
Sjeća se svake utakmice
Na Luki su danas oči kompletne hrvatske nacije, ‘znaju’ ga i oni koji ne znaju što je zaleđe. Jer on je motor Hrvatske koja u Rusiji traži mjesto u vatrenoj povijesti. Prije petnaest godina, slično su ga na puno manjoj razini gledali Mostarci i nadali se da će pomoći Zrinjskom osigurati ostanak. A Luka je tada imao 17, bio ne zelen, nego samo žut.
“Dobro se sjećam svake utakmice, svakog pogotka… Prva utakmica mi je bila protiv Širokog Brijega na Pecari, a iako smo izgubili 0:3, nikada je neću zaboraviti, jer je to bila moja prva utakmica za seniore. Nekako se najradije sjećam utakmice protiv Sarajeva kada smo pobijedili 2:1, jer su u toj utakmici Ultrasi slavili deseti rođendan, dok sam najviše bio razočaran poslije poraza u Trebinju (0:2) kada nas je sudac uništio. Te sezone izgubili smo puno puta, ali bez obzira na to, iz Zrinjskog i Mostara nosim samo lijepe uspomene. Taj klub i taj grad nikada neću i ne želim zaboraviti”, pričao je svojevremeno Modrić novinaru Dnevnog lista u pero.
Pričao je Luka o svojim počecima, o Zrinjskom, ali više su ispričale njegove partije i komentari svjedoka nastanka ponajboljeg veznjaka svijeta.
Plemići ga željeli zadržati
– Najveće zasluge za njegov dolazak u Mostar imao je Zdenko Džidić, koji je te 2003., kada je Modrić stigao u Zrinjski, bio ključna figura u čelništvu mostarskog kluba. Naime, Modrić je u Zrinjski došao u paketu s Džidićevim sinom Ivicom, Davorom Landekom i Leonardom Barnjakom. Ovaj posljednji u Mostaru se zadržao samo nekoliko dana, Džidić i Landeka sve do 2008. godine, dok se Modrić vratio u Zagreb nakon samo jedne sezone, iako je, zapravo, trebao biti važan dio momčadi koja će 2005. osvojiti prvu titulu, napisali smo 2014. godine.
– Naime, Džidić i društvo željeli su zadržati Modrića još neko vrijeme, Modrić je također bio za ostanak u Zrinjskom, ali je u posljednji trenutak ipak odlučeno da Modrić bude bliže Dinamu te je poslan na posudbu u Inter. U Zaprešiću se, pak zadržao samo šest mjeseci, zatim je tri i pol godine bio igrač Dinama, od 2008. do 2012. je bio u londonskom Tottenhamu, od tada je član Kraljevskog kluba s kojim je tri puta zaredom pokorio Europu.
Seniorski debi na Pecari – gdje je krenuo i Rakitić!
“Kad sam slavio dolje na terenu, u jednom trenutku su mi počele prolaziti sve slike karijere. Zagrlio sam svog Ivana pokraj pehara Lige prvaka i pomislio na sreću koju živim, a koja je začeta u Zadru, pa nastavljena u Maksimiru, sjetio sam se svojih prijatelja i potpore ljudi u Mostaru…”, govorio je Luka novinaru zagrebačkih SN nakon što je u velikom finalu Lige prvaka postao prvakom Europe s velikim Real Madridom po prvi put.
Od tog ljeta 2014., sljedećeg je pauzirao, a onda tomu dodao još tri vezana naslova prvaka Europe. A put do vrha Europe, zapravo put do vrha svijeta, jer Liga prvaka je ono najbolje što klupski nogomet nudi, krenuo je sa širokobriješke Pecare. Na tom je zdanju igrao zanimljivih utakmica, tamo je prvi put sa seniorima zaigrao nogomet – kao i kolega mu iz veznog reda Vatrenih Ivan Rakitić koji je prvu seniorsku utakmicu tamo odigrao u dresu Basela (2005. godine). Život nekad zaista piše zanimljive scenarije. Na Pecari se prvi put kao senior suočio i s Hajdukom. Bilo je to u zimu 2004.
– Susret protiv Hajduka sigurno će mi biti velika prilika za dokazivanje. Znam da će na tribinama biti ljudi iz Dinama koji će moći vidjeti da sam napredovao u Zrinjskom. Protiv Hajduka sam često igrao u mlađim kategorijama, a ovo će mi biti prvi put da igram u seniorima, izjavio je tada našem novinaru, kojeg je usprkos samo pet godina starijem rodnom listu zvao ‘čiko’, a ovaj svojim pisanjem nije skrivao koliko ga cijeni pa je tada u članku ustvrdio da će Luka završiti u Manchester Unitedu.
Nije puno promašio, pogodio je državu, pogodio je Ligu, razinu. Nije to bilo slučajno.
Odmah se vidjelo da vrijedi
U Mostaru je bio nerazdvojan s Landekom kojem je domet karijere bio Grasshoppers, a njim je rastao na terenu i nadrastao ga – kao i veliku većinu veznjaka svijeta. A odmah u startu vidjelo se da ima nešto.
– Odmah se vidjelo da vrijedi. Odskakao je, ali je te sezone Zrinja slabo igrao, prisjetio se danas bivši novinar Dnevnog lista koji je ispratio kompletnu noviju povijest Zrinjskog te Modrićevu epizodu s lentom.
Da, zaista šteta što je te sezone Zrinjski slabo igrao, ali Modrić je svejedno briljirao, što svjedoče i naši natpisi iz tog vremena, tipa ‘Igra Modrić, igra i Zrinjski’, kao i izjave tadašnjeg trenera Stjepana Deverića koji je nevoljko za vrijeme Lukine kvalifikacijske kampanje s U19 reprezentacijom Hrvatske kazao ‘morat ćemo se naviknuti na igru bez Modrića’. Luka je tada bio duša momčadi, dobrim dijelom sezone sa njim su to bili i Bule, Landeka i Lizde. Uživao je, ali nije da je sve bilo med i mlijeko…
– Najnaporija su putovanja, ali poslije dobrog rezultata u Zenici, sve mi je lakše, izjavio je u ožujku 2004., nakon što je na Bilinom polju zabio za bod (1:1).
Četvrtog travnja 2004. odigrao je jednu od najboljih utakmica u dresu s lentom i zabio lijep, drugi pogodak u pobjedi 2:1 nad Sarajevom na Koševu – Sarajevom koje se tad borilo za naslov.
– Ispucanu loptu dobro je prihvatio Pecelj i glavom asistirao za Modrića koji se sam sjurio prema vrataru Sarajeva u vrhom kopačke pogodio nebranjeni dio mreže, napisali smo tada, a dan nakon utakmice zaključili kako ga s ‘sa šest pogodaka Zrinjskog u posljednjih sedam susreta’, kao ‘ljubimca navijača sigurno čeka nagrada Filip Šunjić – Pipa’, gdje smo zapravo izmislili toplu vodu, jer bilo je to neminovno.
Pobjeđivao i svoj Dinamo
Luka je za vrijeme mostarskih dana počinio i svetogrđe – pobijedio je sveto ime Dinamo. Svoj Dinamo. Bilo je to u veljači 2004., na turniru u Gabeli, njegovom 14. izdanju.
S jedne strane Turina, Jurić (od 63. Ćorić), Drpić, Mijatović, Čale, Poldrugač (od 46. Zahora), Mujčin, Da Silva, Bošnjak, Bartulović, Strupar, s druge Marić, Proleta (od 46. Jelčić), Džidić, Krmek, Muslimović, Durmiš, Joldić (od 55. Gill), Brnadić, Janjetović (od 88. Costa), Modrić i Pecelj. Na kraju: Dinamo 0 Zrinjski 2 (Joldić 32., Gill 87.). Zrinjski je tada u zadnji tren uskočio u turnir, umjesto Hajduka koji je otkazao.
Danas Luka ima 32 godine i bori se za naslov prvaka svijeta s Hrvatskom, s kojom je jučer u Sočiju prošao Rusiju i zakazao polufinalni meč s Englezima . A nekada su s druge strane terena stajali Rudar iz Ugljevika, Orašje, Glasinac…
