Gordan Maras, predsjednik zagrebačkoga SDP-a, gostujući u emisiji Direkt RTL-a (19. lipnja 2018.), u razgovoru od samo šest minuta izgovorio je toliko nepravilnosti, tuđica, srbizama, poštapalica i drugih netočnosti da je teško povjerovati u njegov pravilan i pozitivan odnos naspram hrvatskomu standardnom jeziku?
Na početku je sve gledatelje pozdravio srpskim izrazom dobro veče, iako u hrvatskom standardnom jeziku postoje dva izraza dobra večer i dobar večer.
Onda je nastavio uporabom tuđica koje prihvaća srpski standardni jezik, primjerice: transparentno, rejting, potencijal, konsolidirati, alternativa, centar, pardon, realizacija, vizija, ambicija, konstrukcija, prvenstveno, infrastruktura, konflikt i dr., dok hrvatski standardni jezik traži uporabu hrvatskih riječi – zamjenu ako postoji.
Previše je rabio imenički srpski genitiv (dvije imenice, umjesto pridjev i imenica što traži hrvatska jezična norma) pa kaže, primjerice: centar grada umjesto gradski centar ili još bolje gradsko središte, zatim je više puta govorio građanima Hrvatske umjesto hrvatskim građanima, također često je rabio izraz vodstvo stranke umjesto stranačko vodstvo, vladanje Bandića umjesto Bandićevo vladanje, cilj SDP-a umjesto SDP-ov cilj, smisao SDP-a umjesto SDP-ov smisao i dr.
Zatim rabi sljedeće srbizme ili riječi i izraze koje pripadaju srpskomu standardnom jeziku, a ne hrvatskomu standardu, primjerice: narednih mjeseci umjesto sljedećih, idućih mjeseci, desiti umjesto dogoditi, da li umjesto je li, pardon umjesto ispričavam se, oprostite, šta umjesto što, ka nekom cilju umjesto k nekom cilju ili samo bez prijedloga; nekom cilju, prvenstveno umjesto prije svega, ponajprije, najprije i sl.
Veznik da čest je u uporabi u hrvatskomu standardnom jeziku, ali ako se njime pretjera kao što to čini g. Maras, onda je popularno i razumljivo rečeno srpska dakavica, evo samo dio iz njegova govora: da postane, da mogu, da vide, da može, da mora, da bude, da zaslužimo itd.
Ili neke poštapalice, primjerice: Pa ja sam uvjeren…, ne treba pa, zatim na kraju krajeva, s druge strane, s te strane…
Za sve navedene nepravilnosti nema opravdanja dok bi za riječi stav i stvar mogao imati, iako bi bilo bolje da riječ stav ostavi u značenju položaju tijela: klečeći, sjedeći, stojeći stav i sl., a rabi jednu od sljedećih riječi; stajalište, mišljenje, gledište, motrište ili ja držim, smatram i sl.
Gospodin Maras i mnogi govornici kada ne znaju što će reći, onda kažu, primjerice: te stvari, ove stvari, puno stvari, prva stvar i sl., a zapravo riječ je svemu drugom, a ne o stvarima.
Toliko nepravilnosti u šest minuta, damo li dvije minute voditeljici koja je bila razgovorljiva, onda je stanje još nepodnošljivije.
Dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovca iz Splita
