Mladi poduzetnik iz Posušja u borbi za sina: ‘Neću šutjeti dok se krši moje pravo da budem otac’

Dva puta tjedno po sat vremena, na ulici i uz nadzor socijalnog radnika. Toliko često i u takvim uvjetima za sada svojeg 18-mjesečnog sina smije viđati Marijan Knezović, privatni poduzetnik i politički aktivist, koji je široj javnosti postao poznat kad je 2017. objavio da ga je američki predsjednik Donald Trump, tada u svojem prvom mandatu, pozvao na molitveni doručak. Knezović je blizak konzervativnim i desnim političkim strujama, zagovarao je stavove protiv pobačaja, ali i javno kritizirao neke crkvene politike, kao Hrvat podrijetlom iz Posušja bavio se političkim pravima Hrvata u Bosni i Hercegovini, a 2019. zamalo je završio na listi Mosta za Europski parlament. U međuvremenu se orijentirao na poduzetništvo, ali i zapao u ozbiljne obiteljske probleme. Bori se za pravo da viđa svog sina s čijom se majkom, svojom bivšom suprugom, razišao kad ga je ona napustila uz optužbe za psihičko nasilje. Sve je počelo u travnju prošle godine.

Na odluku Općinskog suda u Novom Zagrebu Knezović je čekao više od deset mjeseci, od travnja 2024., iako Obiteljski zakon propisuje da se o hitnoj privremenoj mjeri, kojom se regulira viđanje djeteta u slučajevima kad o tome treba odlučivati sud, mora odlučiti u roku 30 dana, prenosi Nacional.hr.

S odlukom se ne slaže i tvrdi da je neprovediva i zbog činjenice da takozvanih nadzornika, stručnih osoba koji bi trebali nadgledati viđanje djece uopće nema dovoljno te da zbog toga neki roditelji na provedbu takve odluke čekaju i po šest mjeseci, a kad dođu na red, onda su izloženi provokacijama od strane drugog roditelja, a ističe i činjenicu da čak i Zavod kao i njegova bivša partnerica navode da je njegov odnos s djetetom sjajan te da se nikad nije dogodila ugroza te mu je stoga nejasno otkud sutkinji Šrekais pravo određivati protupravni nadzor?

‘Mislim da Sotona preko tebe uništava naš brak’

U trenutku kad je majka djeteta pokrenula spor kojim je željela zabraniti da on uopće viđa svog sina, te predložila trajnu zabranu osobnih kontakata, djetetu je bilo osam mjeseci. Knezović tvrdi da ga je bivša supruga optužila za nasilje – i to verbalno – jer joj je tijekom jedne njihove razmirice rekao: “Mislim da Sotona preko tebe uništava naš brak”, pritom joj pokazujući ulomak iz Biblije na koji se referirao.

Knezović tvrdi da je to jedini razlog zbog kojeg ga je bivša supruga prijavila policiji – što je poslije u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu podvedeno pod “psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje supruge u prisutnosti maloljetnog djeteta”.

Zbog te je uvrede Knezović prekršajno odgovarao te mu je dosuđena novčana kazna u iznosu 1100 eura to jest, budući da je platio u roku 8 dana, ta je prekršajna kazna iznosila 550 eura. Bivša supruga optužila ga je za “psihičko nasilje koje je kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost”, a sve u prisustvu djeteta od osam mjeseci, iako Knezović tvrdi kako ima snimke koje dokazuju kako je dijete bilo u drugoj sobi. Optužila ga je da je opasan za dijete zbog konzumacije alkohola i droga to jest marihuane.

O tome o kojoj se razini alkohola radi, tvrdi Knezović, pokazuje da je prilikom policijske intervencije “napuhao” oko 0,6 promila alkohola u krvi, za koje tvrdi da ih je “nabio” prilikom razgovora s policajcima kojima je otvorio bocu misnog vina, a također je obavljen test na uglavnom sve droge (kokain, speed, heroin, gljive, marihuana) – i svi su nalazi bili negativni u policiji.

Na sudu je, tvrdi, izrazio spremnost da se naprave sva moguća vještačenja o njegovom psihičkom stanju, kao i nalazi krvi ili uzorak kose koji dugotrajnije pokazuje bilo kakvu konzumaciju opijata. Dapače, dostavio je privatni nalaz sudske vještakinje Irene Pastulović Terze, ali ga sud nije uzeo u obzir, a nije niti naložio drugo vještačenje, iako je Knezović predložio vještačenja bivše partnerice i sebe.

Umjesto toga, priznat je nalaz psihologinje Lade Bihler koja nikada nije vidjela Knezovića, već je njegov “psiho-profil” izradila na temelju izjava njegove bivše supruge, što je kasnije i priznato na zapisnik.

Dok je cijeli taj spor i sudski postupak, kao i postupak na Zavodu za socijalni rad, njihovom maloljetnom sinu, kojem nije bilo ni godinu dana, ustanovljena je srčana aritmija s velikim brojem odstupanja u radu srca, institucije su, tvrdi, ignorirale dopise i molbe za hitno postupanje. O tome koliko je ozbiljno sud pristupio presudi, smatra da govori i činjenica da je sutkinja u presudi brkala njegovo ime s imenom malodobnog djeteta.

Knezović je tada dijete prvi put od početka spora, “u miru” vidio u bolnici. Ne samo da je viđanje djeteta do tada bilo onemogućeno njemu, već i njegovim roditeljima i sestrama te kumu i ostaloj djetetovoj rodbini.

U to vrijeme, tvrdi, na KBC-u Zagreb donesena je neviđena odluka – u medicinskoj dokumentaciji djeteta navedeno je da je otac verbalno uvrijedio majku te mu se zbog toga ne može omogućiti pristup medicinskim nalazima. Knezović ističe kako je nalaze svog bolesnog, u tom trenutku životno ugroženog sina, dobio tek nakon što se za pomoć obratio brojnim institucijama, pravobraniteljici za djecu, Ministarstvu zdravstva pa i predsjedniku Republike Hrvatske.

Ne ulazeći dublje u detalje predmeta i međusobnih optužbi između bivše supruge i njega, Marijan Knezović odlučio je upozoriti na brojne institucionalne propuste koje je doživio posljednjih godinu dana bitke za pravo da viđa svoje dijete, koje je u svemu, kako tvrdi, najveća žrtva iako zaslužuje ljubav koja mu pripada, zajedno s njegovim ljudskim pravima.

Tvrdi da upravo institucije omogućuju pojedinim roditeljima da manipuliraju postupcima te da to čine ne vodeći računa o interesima ni o pravima djeteta. Odvjetnica njegove bivše supruge, Ana Hrabar, kćer utjecajnog pravničkog para Hrabar, protiv njega je podnijela kaznenu prijavu za prijetnje koju je DORH odbacio kao neosnovanu nakon detaljnih izvida i vještačenja koja su trajala gotovo sedam mjeseci. Ana Hrabar na upit Nacionala rekla je da je točno da je DORH odbacio te optužbe, ali pod obrazloženjem da ih ne mogu dokazati jer joj je, tvrdi, Knezović prijetio indirektno.

Međutim, Knezović optužuje upravo svoju suprugu i njezinu odvjetnicu za manipulacije i tvrdi, manipulacije se događaju na razini Centra za socijalnu skrb to jest Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Novi Zagreb.

“Zavod je taj koji je u mom slučaju bitno otežavao donošenje sudske odluke. Najprije su mojoj bivšoj partnerici preporučili točno određenu odvjetnicu Anu Hrabar, inače kćer utjecajnog pravničkog para iz Zagreba. Stranka (moja bivša partnerica) ove odvjetnice sama je priznala da su je djelatnice Zavoda nagovarale da uzme upravo tu odvjetnicu za zastupanje u postupku roditeljske skrbi, a to je njezino priznanje ostalo zabilježeno u službenom sudskom zapisniku koji je sastavila inspektorica iz Kriminalističke policije, a iz kaznenog postupka koji je ta odvjetnica pokušala protiv mene pokrenuti, ali potom u tome nije uspjela jer je DORH ustanovio da, u najmanju ruku, priča basne. Sad je taj zapisnik javno dostupan pa se iz njega jasno iščitava kako je došlo do ‘preporuke’ na koju inače nema pravo ni jedan službenik socijalnih službi iako poneki to rade radi distribucije novca”, upozorio je Knezović.

Odvjetnica Knezovićeve supruge, Ana Hrabar, u kratkom razgovoru za nacional.hr rekla je da ne može razgovarati o detaljima predmeta koji je zatvoren za javnost, ali je oštro odbacila Knezovićeve optužbe.

“Nije točno da me klijentici preporučio Centar za socijalnu skrb ili Zavod, predmet sam preuzela na molbu oca svoje klijentice, a zaposlenice Centra za socijalnu skrb uopće osobno ne poznajem”, rekla je decidirano Ana Hrabar.

Ana Hrabar tvrdi da se njezina stranka uredno odazivala pozivu, ali da je Marijan Knezović cijelo vrijeme odugovlačio postupak te da je upravo zato taj postupak tako dugo trajao.

Knezović, međutim, ističe, da po zakonu odluka o privremenoj mjeri roditeljske skrbi ne smije trajati dulje od 30 dana, ali to u njegovom slučaju nije bilo 30, već više od 300 dana.

“Pitam se zašto je sutkinja Renata Šrekais, koja je vodila postupak, odugovlačila donošenje odluke preko 300 dana to jest 10 puta dulje od zakonski dopuštenog roka, unatoč brojnim požurivanjima mojih odvjetnika? I onda u toj spornoj odluci, koja ide za restriktivnim viđanjem djeteta, nije navela nikakvo obrazloženje, već se to obrazloženje svodi samo na uvažavanje stava Zavoda kojem “sud vjeruje”. A taj isti Zavod svoje prvo mišljenje donio je bez da je ikada vidio obitelj, dok su službenice krivotvorile službene isprave i falsificirale spis, što želim iskazati i materijalno dokazati pred Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta”, tvrdi Knezović.

Izvori bliski njegovoj supruzi tvrde, međutim, da “Knezovićeve verbalizacije ne odgovaraju stanju spisa” te da ono što on navodi ne predstavlja ni pet posto spisa – koji je, ističe izvor, tajan to jest nejavan i ne bi se smio objavljivati.

Knezović, međutim, ističe da je iz same Odluke suda jasno da ne postoje nikakvi drugi argumenti protiv njega od onih koje je sam naveo u našem razgovoru. Prema njegovim tvrdnjama, Centar za socijalnu skrb donio je prvo mišljenje bez da je ikada vidio obitelj, a sud je unatoč tome to mišljenje prihvatio kao ključni dokaz. Kasnije je naložena nova procjena, ali ju je opet provodio isti stručni tim, bez dodatnih provjera, pravdajući svoj prethodni “vizionarski” zaključak kako se ne bi ustanovili propusti u postupanju od strane inspekcije Ministarstva kojoj su tad već bili prijavljeni.

“Zamislite da vas netko optuži, bez ikakvih dokaza, pa čak i insinuacija, a onda sud na temelju toga donese odluku, bez da vas je itko saslušao i dao vam priliku da priložite dokaze. I kada se konačno zatraži nova procjena, daju je istim ljudima koji su pogriješili prvi put! Gdje je tu pravda? Gdje je odgovornost institucija? Imaju li malena djeca u ovoj državi ikakvu zaštitu, ikoga tko brine za njihov najbolji interes?”, pita Knezović te nadodaje: “Obožavam životinje ali se čini da ova država više štiti ličinku pjegavog daždevnjaka ili jaje bjeloglavog supa nego malenu, bolesnu i nezaštićenu djecu koja su joj rođena pod zastavom”.

“Nadležno ministarstvo zbog toga nije provelo inspekcijski nadzor nad Zavodom za socijalni rad”, ističe Knezović te nadodaje kako je voditeljica Službe inspekcijskih nalaza u obiteljskim postupcima u Ministarstvu optužila njegovog odvjetnika da ih manipulira prijavom. I to nakon što se njegov odvjetnik obratio tom istom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike sa zahtjevom za inspekcijskim nadzorom nad područnim uredom Zavoda za socijalni rad Novi Zagreb.

Nacional.hr je poslao upit Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kojem je na čelu ministar Marin Piletić, s vrlo konkretnim pitanjima o ovom slučaju. Pitali smo ih je li točno da je Zavod suprotno protokolima dostavio prvotno mišljenje bez da je ikada vidio obitelj odnosno obradio članove obitelji, je li takvo postupanje bilo opravdano i je li stručni tim koji je donio prvo mišljenje donio i drugo te je li zbog svega toga nad Zavodom proveden inspekcijski nadzor.

Pitali smo ih i je li točno da je stručni tim Zavoda majci djeteta predložio Anu Hrabar kao punomoćnicu, kao i temeljem čega bilo tko može roditelju (neovisno o tome je li to otac ili majka) onemogućavati pravo na viđanje vlastitog djeteta bez ikakve presude ili mjere zabrane čak deset mjeseci i je li Zavod za socijalnu skrb dužan prepoznati kad majka (ili otac) manipuliraju djetetom u međusobnim obračunima. Pitali smo i kad postoji pravna osnova da se ocu (ili majci) – to jest bilo kome od roditelja – zabrani viđanje vlastitog djeteta te imaju li, primjerice, roditelji koji se nalaze u zatvoru pravo na viđanje djeteta. U tom kontekstu, ističemo kako Marijan Knezović tvrdi kako protiv njega nikada nije vođen kazneni postupak, a kamoli da je nekad kazneno osuđen. Dodaje da mu nitko nikad nije stavio na teret ništa vezano za dijete, ali “sustav prepušta manipulaciji da bude paravan za istinu, jadna djeca”.

Iako su iz Ministarstva naveli da sukladno načelu poštivanja prava na privatnost, tajnost i zaštitu osobnih podataka nisu u mogućnosti odgovoriti na pitanja koja se tiču izravno na postupanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad u predmetnoj obitelji, ipak su djelomično načelno odgovorili sljedeće: “Bez da se ulazi u konkretan slučaj, sukladno odredbama Obiteljskog zakona dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne živi, a jedino se odlukom suda ti odnosi mogu zabraniti. Isto se odnosi i na roditelja koji se nalazi u zatvoru”.

Naveli su da Obiteljski zakon u čl. 123. i čl. 124. propisuje kako sud može ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta ili odrediti odvijanje osobnih odnosa pod nadzorom. Međutim, ističu, “pri tome je sud obvezan voditi računa o tome postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta te voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi zaštite djeteta, kao i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane”.

Na pitanje u kojim slučajevima se određuje da se viđanje djeteta odvija uz nadzor Centra za socijalnu skrb i koliko dugo može trajati takav nadzor, iz Ministarstva su odgovorili: “Kad sud donese odluku o odvijanju osobnih odnosa pod nadzorom, tada nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad imenuje stručnu osobu pod čijim će se nadzorom osobni odnosi odvijati”.

Nacional.hr je najprije 4. veljače, u trenutku kad još nije bila donesena sudska odluka, Općinskom sudu u Novom Zagrebu poslao upit o tome je li točno da se odluka u predmetu traženja hitne privremene mjere po zakonu treba donijeti u roku 30 dana te zbog čega još nije u tom trenutku bila donesena.

Glasnogovornica Općinskog suda u Novom Zagrebu, sutkinja Marija Orošić Kranjčec, potvrdila je da se kod njih vodi navedeni postupak, ali je naglasila da je riječ o postupku iz kojeg je javnost isključena.

“Stoga Vam sukladno odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne Novine 25/13, 85/15 i 69/22) nisam u mogućnosti dati tražene informacije o sudskim radnjama u tom postupku”, stoji u odgovoru.

Glasnogovornica suda nije odgovorila niti na načelno pitanje je li točno da se odluka trebala donijeti u roku 30 dana, kao ni na ostala načelna pitanja o pravu na viđanje djeteta, već je navela sljedeće:”Vaš upit za načelnim odgovorom na postavljena pitanja koja se tiču viđanja djeteta predstavlja zahtjev za uputom za ostvarenje prava i objašnjenje zakonskih pojmova pa stoga niti na isti sukladno odredbi čl. 18. Zakona o pravu na pristup informacijama nisam u mogućnosti odgovoriti”.

Sutkinja Renata Šrekais potom je 20. veljače napokon donijela presudu u kojem je donijela restriktivnu mjeru viđanja, na koju se Knezović žalio.

O cijelom slučaju pitali smo za mišljenje i Ured pravobraniteljice za djecu. Otac djeteta tvrdi kako je Ured Pravobraniteljice za djecu cijelo vrijeme pokušavao izgladiti situaciju te da su, uz policijske organe, jedini djelovali sukladno zakonu na čemu im zahvaljuje.

Oni nisu željeli govoriti o konkretnom slučaju, ali su naglasili sljedeće: “Nažalost, svjedočimo dugotrajnim i mučnim sudskim procesima u kojima se prednost daje formi te se ne posvećuje dovoljna pozornost zaštiti interesa djeteta koja mora biti ključna, kako to određuje i UN-ova Konvencija o pravima djeteta. Nespremnost institucija da žurno razriješe roditeljski konflikt, neovisno o tome koji je tome razlog, izravno šteti djetetu. Dugotrajno onemogućavanje djeteta da ostvari kontakte s jednim od roditelja, što se često događa u visokokonfliktnim razvodima, predstavljaju psihičko i emocionalno nasilje nad djetetom i drastično kršenje prava djeteta, stoga dijete mora imati zajamčenu zaštitu države od takvog kršenja prava. Pravo djeteta na život s roditeljima i prisutnost roditelja u njegovom životu, zajamčeno je UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta, a država je dužna osigurati djelotvorne mehanizme za zaštitu toga prava”.

Jedna od ključnih stvari koje su naveli je da odluke u predmetima razrješenja roditeljskog konflikta treba donositi žurno, a pojasnili su i kako izgleda njihovo postupanje.

“Zbog zaštite privatnosti djeteta ne možemo komentirati pojedinačne slučajeve u medijima niti davati informacije vezane uz konkretnu situaciju, stoga je naš odgovor načelne naravi. Po saznanju o slučaju kršenja prava i interesa djeteta Ured pravobranitelja za djecu poduzima mjere u skladu sa svojim ovlastima, što znači da tražimo očitovanja o utvrđenim okolnostima i poduzetim mjerama od nadležnih ustanova, a po potrebi uključujemo i tijela koja nadziru njihov rad. Djelovanje institucija kontinuirano pratimo kako bismo saznali cjelovitu reakciju sustava na događaj te konačne ishode poduzetih mjera”, pojasnili su.

Razvod braka roditelja za dijete i njegove roditelje je, kako ističu, stresno životno iskustvo i zahtijeva psihološku prilagodbu.

“U situacijama razvoda braka u kojima izostaje dogovor roditelja o roditeljskoj skrbi, važnu ulogu u zaštiti djeteta imaju institucije koje sudjeluju u postupku, posebice sud koji donosi odluku, koja se mora temeljiti na načelu najboljeg interesa djeteta. Kroz prizmu tog načela, sud je dužan savjesno i brižljivo ocjenjivati svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te odluke donositi u skladu s tim načelom. Odluke je važno temeljiti na procjeni roditeljskih kompetencija, kvaliteti odnosa djeteta i roditelja, kapacitetima roditelja za razumijevanje potreba djeteta, spremnosti roditelja da se u situaciji u kojoj su opterećeni partnerskim sukobom ponašaju na način koji neće ugroziti dobrobit djeteta i njegov najbolji interes”, naglasili su.

Isto tako, ističu i da je odluke važno donijeti žurno kako bi se što prije razriješilo pitanje s kojim će roditeljem dijete stanovati i dinamika susreta s drugim roditeljem te time otklonila neizvjesnost u iščekivanju odluke i djetetu omogućilo da se prilagodi novonastalim okolnostima.

“Upravo žurnost u razrješenju roditeljskog konflikta smatramo važnim faktorom u zaštiti djeteta. Dodajemo kako sud prilikom donošenja odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem može također ograničiti ili zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Također može odrediti da se osobni odnosi s djetetom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe, čije se trajanje određuje privremeno, do šest mjeseci, te može biti produženo za još šest mjeseci u iznimno opravdanim okolnostima. Ukoliko jedan od roditelja ne poštuje odluku suda donesenu radi zaštite i dobrobiti djeteta, može se obratiti državnom odvjetništvu koje procjenjuje postoje li u radnjama osobe koja onemogućava provođenje odluke suda, obilježja kaznenog djela”, pojasnili su.

Njihov Ured kontinuirano upozorava kako, u slučaju konfliktnih obiteljskih odnosa koji zahtijevaju angažman nadležnih institucija radi zaštite prava i interesa djece, postoje brojni problemi koji se trebaju rješavati sustavno, normativnim unapređenjem, ali i osiguranjem uvjeta za provođenje propisa. Smatraju kako je nužno poboljšati suradnju među resorima socijalne skrbi i pravosuđa, ali i odgoja i obrazovanja i zdravstva, želimo li učinkovitije zaštititi prava djece.

“Potrebno je i povećati broj stručnjaka u područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad te ojačati njihove kompetencije i osigurati trajno stručno usavršavanje. Također je nužno ubrzati sudske postupke te sucima osigurati dodatno stručno usavršavanje iz područja razvojne psihologije kako bi bili u prilici bolje razumjeti potrebe i reakcije djeteta u situaciji razvoda braka roditelja”, zaključili su.