Zaprešićanin Nikola Borić završio je Kineziološki fakultet, bio je reprezentativac Hrvatske u triatlonu, a poslije je radio kao trener, čime se nastavio baviti i kada je otišao u inozemstvo. Iako je tijekom života u inozemstvu boravio u hotelima s pet zvjezdica, prošao sve kontinente i živio na visokoj nozi, nije bi zadovoljan. U potrazi za duševnim i životnim mirom Nikola je ostavio sve iza sebe, vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini darovao je prijatelju za rođendan i otišao živjeti u šumu.
“Sav sam novac podijelio. Roditeljima sam ostavio tvrtku u Hrvatskoj, partneru Muniru sam ostavio tvrtku u Turskoj i prerezao sam sve kartice, osobnu iskaznicu. Nisam imao ni jedan dan radnog staža, ni zdravstveno ni socijalno, ni mirovinsko osiguranje, a ni bankovni račun. Došao sam u šumu s 500 eura i s jednim kuferom stvari”, rekao je Borić gostujući u emisiji Nedjeljom u dva.
Zašto je otišao u šumu?
“Nije nužno šuma, nego priroda. U osam mjeseci dok sam gradio kuću i spavao u mreži shvatio da postoje tri bitne stvari koje sva živa bića moraju imati. To su hrana i voda, sklonište i reprodukcija, naglasio je. Jedino ljudi plaćaju hranu i vodu, sklonište i reprodukciju, djecu moramo školovati”, rekao je i dodao:
“Da imam djecu, ne bih ih davao u školu”.
Tvrdi i da se onkološki bolesnici sami mogu izliječiti iako nema znanstvenih dokaza za to.
“Sve bolesti dolaze zbog krivog načina življenja. Onoga tko je sam sebi uvjerio da će biti bolestan ne mogu uvjeriti da će biti zdrav”, rekao je Borić, a na pitanje da postoje genetske bolesti je odgovorio:
“Ne postoji ništa, vi kreirate… Ti možeš sebi izliječiti rak, možeš si sve izliječiti, meni je jako teško sad, razumiješ, nekoga uvjeravati to i nemam potrebe”.
