Dirljiva objava postavljena je na Facebook stranicu Lipno o stvarnosti mještana ovog ljubuškog sela, koji su u prošlosti morali bježati od raznih diktatura ili od gladi ili siromaštva kako bi se prehranili po dalekome svijetu.
Istu prenosimo u cijelosti.
“Nakon Prvog svjetskog rata sin od Stojana Milićevića i brat od Jakiše, naš Jozo tada još maloljetan mladić odluči dići sidro iz Hercegovine i ukrca se na brod u Splitu.
Ne znajući gdje bi mogao brod uploviti, on završi u dalekom Urugvaju u Južnoj Americi, ali valja napomenuti kako su se naši ljudi znali snaći. Ovaj put problem je bio što je maloljetan i nije imao papire (on se s papirima i putovnicom od svoga starijeg brata Ivana uspio ukrcati na brod i kupiti kartu).
Umro je i pokopan u Urugvaju u 60. godini života.
Oženio se Španjolkom s kojom je imao petero djece. Lipno je saznalo da je umro tek puno kasnije. Daljina i teška vremena, na žalost, obitelj u Lipnu nije imala nikakav kontakt da bi se rođaci iz Njemačke poduzeli i stupili u kontakt 2008. godine preko raznih veleposlanstava i došli do informacija o obitelji našeg Ivana Milićevića.
Prije par godina i prošle godine je dogovoren susret u Urugvaju, gdje su rođaci iz Njemačke otišli u posjetu u Urugvaj. Da bi dočekali današnji dan, gdje nam u posjet po prvi put netko od obitelji našeg Ivana iz dalekog Urugvaju dolazi unuka Johanna Orsi Milićevića u naše i njeno selo Lipno.
Dan pun emocija, zagrljaja razgovora i svega, kao da smo odrasli skupa, obišli smo i pokazali gdje su Ivanovi potomci pokopani, kuću staru gdje je rođen i živio do svoje 17. godine te joj priredili hercegovačke specijalitete da osjeti našu i njenu Hercegovinu.
Što reći još nego – ovo su priče mnogih obitelji iz sela Lipna iz kojeg je netko prije, a netko kasnije, na slične načine odlazio po dalekom svijetu od Europe, Amerike, Australije i drugih mjesta, napisao je Marijan Milićević na stranici “Lipno”.
Boljasi bila ostati tamo utem ugruvaju nego u smradovo nekadašnje ljubuško