Na ovogodišnji natječaj za nagradu „Neretvanska maslina“ koju dodjeljuje ju Južnohrvatski ogranak DHK-a pristiglo je sedam knjiga: „Osluškujući tišinu“ autoriceViktorije Bukovac; „Libero libar lira“ autora Igora Divkovića; „Kamov bi nam zamjerio štošta“ autora Davora Grgurića; „Starorječje“ autorice Sare Hižman; „Čežnjo neznana“ autorice Radice Leko; „Vjeruj u ljubav“ autora Viktora Stojkića i „Između zida prošlosti i zida budućnosti“ autora Franje Matanovića.
Tročlano povjerenstvo u sastavu: prof. dr. Šimun Musa, prof. dr. Marina Kljajo-Radić i književnica Anita Martinac usuglasili su se da tri knjige s obzirom na vrijednosnu poetsku razinu budu razmatrane u užem izboru: „Kamov bi nam zamjerio štošta“ autora Davor Grgurić; „Osluškujući tišinu“ autorice Viktorija Bukovac i „Čežnjo neznana“ autorice Radice Leko.
Nakon pomnog razmatranja i bodovanja vrijednosnih estetskih prevaga ovih autora i djela, kao i međusobnog konzultiranja članova povjerenstva, donesena je odluka da je ovogodišnji laureat prestižne nagrade Neretvanska maslina Radica Leko za zbirku pjesama „Čežnjo neznana“. Nagrada dodijeljena u Stonu u srijedu 31.kolovoza.
Radica Leko, „Čežnja neznana“
Knjiga poezije književnice Radice Leko naslovljena Čežnjo neznana odmah nas asocira na senzibilnu i suptilnu osobnost pjesnikinje koja ćutilne veze ljubavi poetizira, a simbolika ljubavi u svome neznanom tajanstvu nadaje se kroz inverzivni adjektiv kao stilski poetikum. Semantički se sloj umnožava, emotivno intenzivira dubinu i čežnju duše za ljubavlju onih kojih nema u zbiljskome životu, ali žive u duhovnoj sferi pjesnikinje. Knjiga bogata pjesmama, njih stotinu dvadeset, raspoređene su u tri ciklusa: Lahor tanani, Kap ljubavi i Zemljo kamena s dodatkom četrdeset tri haiku pjesme. Tematski i motivski pjesnikinja obuhvaća skoro sve lirske vrste, dok u cijelosti prevladava intimno-misaona poezija koja izrasta na gromadi bola zbog gubitka članova obitelji, općega potonuća ljudskih vrlina i vrijednosti, svijesti o blizini kraja života koji se u poznim godinama i te kako nazire, i čežnji za „neznanom“ ljubavi. Knjiga počinje pjesmom Godine nagovještavajući zalazak života slikovito ironiziran u svojoj zbiljskoj vizuri: Godine / igraju valcer… / Uzmiču, / smiju se…Duša, / iščupana. / Zidovi bijeli. / Mrak zinuo…/ Gutam mrak….Muk! / Valcer, / ostvareni snovi… / Hvatam ih! Pjesma je napisana kratkim stihovima, od jedne ili dviju riječi, lomljenim u svome nizu, s interpunkcijskim znakovima koji sugeriraju zastoj života koji se lomio u svome protoku, slikovito naglašavajući kontekst kao da je okamenjena bol koju je teško umanjiti, odroniti od kamena. Zbirkom pjesama „Čežnja neznana“ ova pjesnikinja potvrđuje odanost lirskome pjevu što oslikava breme života, ljepotu ljubavi, žeđ za iskrenošću i blizinom, čežnju za zavičajnim ishodištem. Zavičajni hercegovački poticaj temeljen na njezinim istinama, ljubavi, boli, radosti, patnji, nadi i opstanku slijevaju se, snagom pjesničke transformacije, u vrijedno pjesničko djelo kao skladno ostvarena pjesnička cjelina ove zbirke.
