U Mostaru posljednja prigoda za očuvanje državne koalicije

Ne bude li u Mostaru proglašeno primirje između vladajuće “petorke”, slijedi eskalacija koja će rezultirati podizanjem nacionalnih napetosti, što će im biti od koristi za lokalne izbore, ali će dovesti do gubljenja momentuma s nastavkom europskog puta

Današnji sastanak čelnika vladajućih stranaka na državnoj razini bit će posljednja prigoda za postizanje konkretnih dogovora kao što je proračun institucija BiH i raspodjela novca, ali i što je očito najvažnije – za očuvati barem i minimalni nazivnik da se radi o koaliciji, a ne strankama koje su na razlazu, piše Večernji list BiH. Održavanje sastanka potaknuo je čelnik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragan Čović, koji je uoči okupljanja čelnika izrazio očekivanje da će se u Mostaru ponuditi odgovor na jedno praktično i krucijalno pitanje.

Zaustavljen EU put

– Osnovna stvar će biti vidjeti što smo unaprijedili u posljednjih godinu i pol dana otkada djelujemo zajedno, a što izgubili – rekao je Čović u Posušju. Time je sugerirao kako je zapravo partnerstvo HDZ-a BiH, SNSD-a te probošnjačke “trojke”, koju čine SDP BiH, Narod i pravda te Naša stranka, na ozbiljnoj kušnji. I sve strane imaju različita objašnjenja zašto je to tako i, naravno, prstom upiru u one koji stoje s druge strane. A najmanje je to slučaj s hrvatskom stranom, koju oko države ni Banja Luka ni Sarajevo ne vide kao problem, nego pak međusobne odnose. Stvari su krenule snažno nizbrdo nakon što se činilo kako će se nastaviti snažan napredak s odlukom Europskog vijeća o otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom. No, ni dva tjedna nakon toga dogodilo se ono za što su svi znali da će biti okidač međusobnog razlaza. Čak i unatoč tome što je Bruxelles bio isključivo protiv te je tražio dodatno vrijeme strankama za postizanje dogovora oko izbornih reformi, na poticaj dijela Vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini reagirao je visoki međunarodni predstavnik. On je nametnuo izmjene Izbornog zakona, nakon čega je uslijedio niz nervoznih reagiranja i poteza vlasti Republike Srpske najavom secesionističkih poteza. Na to su pak uslijedila jasna i oštra stajališta američke administracije, a nekoliko tjedana poslije toga uslijedila je najava i u konačnici donošenje rezolucije o Srebrenici, novi niz najava i prijetnji o potezima za razdruživanje Republike Srpske od Federacije BiH te konačno nove američke sankcije obitelji čelnika toga entiteta Milorada Dodika. Sve to pratilo je stalno, krajnje nervozno podizanje napetosti između bošnjačkih i srpskih čelnika, a u svemu su prednjačili predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković i sam Dodik.

Oporba i stranci

Čak se stvorio dojam kako je zbog nagomilane negativne energije nemoguć nastavak aktualne koalicije na vlasti. Ako i postoji put kako bi se krenulo naprijed, potrebno je stvari resetirati na početak, gdje su ove stranke i počele zajedno. A to je koalicijski sporazum koji je tek manjim dijelom realiziran. I koji je u najvećem dijelu izigran. Što pod pritiskom ponajprije vrlo agresivne, ali u biti jako uspješne oporbe iz političkoga Sarajeva koja svakodnevno od poteza “trojke” nastoji proizvesti skandal i osjećaj u javnosti kako se imaju razloga pravdati za svoje poteze. Ponajprije zbog toga što im stalno nameću osjećaj krivnje za izdaju bosanskih, bošnjačkih, državnih interesa. Uz to je, nažalost, čelnik SNSD-a Milorad Dodik postao opsesivna meta dijela međunarodnih administracija angažiranih u BiH. I kojima je njegovo sklanjanje iz političkoga života države BiH i Republike Srpske važnije od reformi i eurointegracijskog napretka te ne žele da on bude dio bilo kakvih rješenja. Upravo je Dodik u jednoj od svojih posljednjih objava poslao i upute kakvi su mu prihvatljivi politički partneri iz Sarajeva. A to su, po njegovu viđenju, oni koji ne traže savjete i propituju svoja stajališta sa stranim veleposlanstvima, nego se dogovaraju s partnerima sa srpske odnosno hrvatske strane. Iako su brojne stvari bile usklađene na sličnim okupljanjima kakvo je mostarsko, zakoni o sudovima, izbornim reformama ili Ustavnome sudu BiH ostali su bez dogovora – manje zbog udaljenih stajališta domaćih partnera, a daleko više zbog suflera sa strane koji vlastite interese stavljaju ispred domaćeg kompromisa. Ne bude li u Mostaru proglašeno primirje između vladajuće “petorke”, slijedi eskalacija koja će rezultirati podizanjem nacionalnih napetosti. I gubljenjem momentuma s nastavkom europskog puta.