Veliki dan za zajednicu vjernika je u nedjelju 30. lipnja u 11 sati u župi Bezgriješnog začeća BDM u Posušju, jer će fra Željko Tomić imati mladu misu. Pod svetom misom u nedjelju propovijedat će župnik u Posušju fra Mladen Vukšić
Podsjetimo, samo dan ranije, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, u 11 sati u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve za svećenike će biti zaređena osmorica kandidata, dva iz Posušja, fra Ante Begić i fra Željko Tomić. Fra Željko će već sutradan proslaviti i mladu misu. Kako nam fra Željko kazuje kroz smijeh, nije nikako bila namjera riješiti se obaveze. „Još prošle godine sam počeo planirati. Htio sam da to bude blizu ređenja. Kad sam vidio da je svetkovina sv. Petra i Pavla subotom, odluka je pala da odmah bude nedjelja jer onda je baš najmlađa moguća misa. Nazvao sam župnika fra Mladena, on se složio i to je to“, kazao je za naš radio fra Željko Tomić.
Fra Željko Tomić je iz Posušja, iz Tomića briga. Rođen je u Mostaru 28. studenoga 1998. godine. Dolazi iz obitelji u kojoj je petero djece, fra Željko je drugo dijete, ali prvo muško. Otac je Robert, majka Ivana, starija sestra Magdalena i mlađi su Emanuel, Dinka i Jakov. U njihovoj obitelji je i 87-godišnja baka Ana.
Njegov svećenički poziv je bio i trenutak spoznaje, ali i proces spoznaje. „Moj poziv je bio već od prvoga dana vjeronauka u školi. Učio nas je fra Ante Leko, bio zabavan, strpljiv s nama,… Prvo sam uočio naravno njegov habit. Kako je fra Ante s nama znao ulaziti u šalu, sve je to meni jači dojam ostavilo. Onda na satu likovnoga kada je trebalo nacrtati što želimo biti kada odrastemo, ja sam nacrtao sebe u habitu. I to je bila klica. Čitao sam stalno o tim tame, informirao se, nekada nisam o tome ni razmišljao… I u fazama je to držalo sve do odluke ulaska u samostan. Vrlo važno u tome vremenu mi je bila obiteljska molitva koja je kod nas bila u obitelji prisutna zbog situacije i oca koji je tada bio u kocki. Majka nas je okupljala u molitvi. Ja sam u toj zajedničkoj molitvi, potiho molio na tu nakanu, da mi Bog razjasni što ja želim biti kada odrastem. Ako ću biti fratar Bože, ti me usmjeri, ja stvarno ne znam. Onda se dogodilo i očevo obraćenje. Ja recimo svoju dilemu nisam znao ni sakriti. Pa bi mi majka govorila da ne govorim na sva zvona, jer neće to svi razumit. I nisu. Išlo je dakle tako. Idući prijelom je bio u osmom razredu kada sam bio u maloj Frami. Framu je tada vodio fra Mario Knezović. Učili smo o svetom Franji i puno toga sam dobroga saznao, ali i dalje je bila prisutna dilema. Prelomilo je nakon primanja u Framu. Frama je dovela novake sa Humca. U toj generaciji novaka bio je naš fra Nikola Jurišić. Fra Antonio Musa je imao svjedočanstvo o svom pozivu koje je bilo identično mome, onomu što sam ja tada proživljavao. Tu sam si sam rekao: to je to, nema više razmišljanja. Poslije susreta sestru i mene je pokupio tata i ja sam tada otvoreno rekao: Tata, ja hoću u fratre. Tata se nasmijao i rekao dobro. Mama je plakala, ispitivala, provjeravala – znala je, ali ipak…“, prisjeća se fra Željko tih dana kada mu je bilo samo 14 godina.
Slijedilo je školovanje. „pokojni fra Milan Lončar tada je bio župnik u Posušju i stavio mi je na stol dvije opcije: sjemenište ili postulatura. Ja kao dijete ništa nisam znao razliku. Pitao sam ga gdje se ide odmah… Kazao je da je to sjemenište. Otišao sam 16. kolovoza 2013. godine u franjevačko sjemenište u Visoko. U Visokom mi je školovanje bilo najteže. Slijedio je novicijat na Humcu kao godina odmora duše i tijela, a onda fakultet u Zagrebu. Sjemenište je bilo možda najteže zbog odlaska iz svoga malog sela u neko drugo mjesto. No, brzo sam se navikao. Pomogli su mi naši fra Tomislav i fra Ivan Crnogorac sa savjetima. Škola je baš bila zahtjevna“, otkrio nam je fra Željko.
Fra Željko nastavlja svoju službu na Širokom Brijegu i ono što ga najviše veseli je susret s ljudima. Možda ga je baš i to navelo da za svoje mladomisničko geslo uzme citat. „Pasi ovce moje.“ „To je iz Ivanovog Evanđelja 21. poglavlje, 16. redak. O geslu ovom razmišljao sam dvije godine. Svečan zavjete dao sam 2022. godine. U našem franjevačkom redu kada sam postao punopravni član reda i provincije. Na duhovnim vježbama u Masnoj luci kod fra Josipa Vlašića smo razmatrali poziv svetoga Petra. Poziv Petru je bio na Galilejskom jezeru. Kada je Petar kasnije pao, Isus ga dovodi na isto mjesto gdje je sve počelo, na izvor njegova poziva. Isus ga tri puta pita ljubiš li me, a Petra odgovara da on zna da ga voli. Nakon svakog odgovora, Isus mu kaže: „Pasi ovce moje.“ U tome sam vidio i ja da sam grešan, da u svakodnevnici i ja zatajim svoga Gospodina. Ipak Bog me se ne odriče, ne uzima mi službu koju mi je dao. Nego ipak Bog želi da ga ja svojim grešnim rukama, kakve god one da jesu, on želi da ga ja donosim na oltar – kako ću hranit narod pravim žrtvenim jaganjcem, Isusom Kristom. Da narod pasem na pravoj paši, a to je oltar“, kazao je fra Željko u intervjuu za radio Posušje.
lipo, i neka bude blagoslovljeno i nama ljudima na korist, a Bogu milo!