Patron župe Kraljice mira u filijalnoj crkvi u Broćancu bit će proslavljen u nedjelju 30. lipnja.
Inače, ovaj spomendan se svake godine slavi prve nedjelje nakon obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju, a župljani se na spomendan pripremaju svetim misama trodnevnicama.
Fra Miljenko Stojić predmolitelj prve večeri trodnevnice
Uoči blagdana u župnoj crkvi slavit će se mise trodnevnice. Prvu večer, u četvrtak 27. lipnja svetu misu predmolio je vicepostulator Vicepostulature postupka mučeništva fra Leo Petrović i 65 subraće fra Miljenko Stojić. Inače, sveta misa prve večeri trodnevnice služila se i za pobijene s područja Broćanca u Drugom svjetskom ratu i poraću, jer upravo o toj temi već dugi niz godina brine Vicepostulatura postupka mučeništva fra Leo Petrović i 65 subraće.
„Još smo jedanput pred svojom Kraljicom Mira. Kakvi god da jesmo, došli smo iskazati joj počast i zamoliti ju da nas prati na našem životnom putu. Donijeli smo sa sobom svoje radosti, sve ono dobro što nam se dogodilo kroz proteklo vrijeme. Jamačno smo Bogu zahvalni za sve to. Ali donijeli smo i svoju muku koja nas je trala i za koju nekada nismo nalazili odgovora. U tu muku zacijelo spada i naša povijest. Bila je takva kakva je bila i ne možemo do kraja shvatiti zbog čega se sve to moralo tako dogoditi. Zbog toga dok se večeras budemo molili za sebe, molit ćemo se i za one koji su pali za našu slobodu. Ovo je večer sjećanja na njih, večer našega duga prema njima“, istaknuo je fra Miljenko u uvodu svete mise.
U homiliji je fra Miljenko istaknuo sljedeće: „Sveto pismo u Starom zavjetu neprestano nam pred oči donosi životni put židovskoga naroda. To je zbog toga što ga je Bog u to vrijeme izabrao da preko njega svemu ostalome svijetu navijesti svoju Riječ. Oni su to, znamo, nekada shvaćali kako treba, a nekada ih je bilo baš briga za sve. Posljedica ovoga zadnjega stava bila je društvena propast. Dospijevali su u ropstvo. Usuđujem se reći da smo mi u ovome vremenu izabrani Božji narod. Kraljica Mira jednoga je dana došla k nama i objasnila nam da preko nas Bog želi progovoriti čitavom svijetu. Netko ju je od nas slušao, netko je odmahnuo rukom. A da nas je bilo više koji smo je slušali, upitajmo se bi li se obistinila ona njezina poruka u kojoj se kaže da se molitvom i ratovi mogu zaustaviti? Jamačno da bi, ali bilo je tako kako je bilo. Nismo učili od povijesti izabranog naroda prije nas, Židova“, kazao je fra Miljenko. „Kada bacimo oko na svoju povijest, onda vidimo da je bila izuzetno teška, ali u isto vrijeme bila je i izuzetno časna i dostojanstvena. Kroz sve bure i oluje, počevši tamo od Turaka, da ne idemo dalje u prošlost, pa preko jugoslavenstva u raznim inačicama, umirali smo po raznim bojišnicama. I činilo se da tome nema kraja, da nikada ne ćemo dobiti svoju slobodu. Ali smo ju dobili krajem prošloga stoljeća, takvu kakva je. No, sada bi nas neki htjeli opet prevesti žedne preko vode. Pa govore o „kulturi sjećanja“. Lijepo zvuči, ali oni to shvaćaju tako da se neprestano posipamo pepelom za svoje stvarne i nestvarne zločine, kao da kroz dugih i predugih 45 godina nisu o tome neprestano trubili. Naravno, kajemo se kao narod za sve ono loše što smo učinili, ali smo i tako ponosni na sve ono dobro, na onaj otpor kada je izgledalo da su sve lađe potopljene. Tomu su nas neprestano učili i uče naši mučenici. Nebrojeno ih je, za mnoge ne znamo jer nismo imali vremena zapisivati što se s njima dogodilo dok smo bili bitku za svoju slobodu i svakodnevno preživljavanje. Ali smo to u ovo vrijeme počeli činiti i ne ćemo stati dok ne istražimo sve što je u ljudskoj moći. Želimo da nas prosvijetli njihovo mučeništvo, da nam pomogne na pravi način shvatiti što se zapravo bitno događa u životu svakoga od nas. Zbog toga smo započeli i s postupkom mučeništva za pobijene hercegovačke franjevce. Propovijedali su nekada svome hrvatskom puku, učili ga pismenosti, učili ga gospodarstvu, sada im istraživanjem njihova mučeništva želimo zahvaliti na tome. Neki im se i utječu kao mučenicima te svjedoče o milostima koje su dobili njihovim zagovorom. Mučeništvo, naime, nije neodgovorna pogibija, pa makar i za velike ideale. Da bi to postalo, potrebno je dvoje: dotični treba biti ubijen iz mržnje prema vjeri i to treba primiti na kršćanski način. Ovdje je ubrojeno i mučeništvo za domovinu. Netko ju je časno branio i časno za nju pao. Razmišljajmo o tome ovih dana i okupljajmo se barem jedanput godišnje da ih se svih prisjetimo i Bogu za njih pomolimo.
Na pravo shvaćanje života neka nam neizravno ukaže i sljedeća crtica o savršenom župniku. Savršeni župnik propovijeda točno 10 minuta. Pritom oštro osuđuje sve grijehe, ali tako da se nitko ne osjeća povrijeđenim. Radi od ranoga jutra do ponoći, ali uvijek je svjež i odmoren. Savršeni župnik izgara u radu s mladeži, a najviše vremena provodi sa starijim ljudima. Savršeni župnik svim se srcem posvećuje redovitim polaznicima nedjeljne sv. mise, a sve vrijeme troši na obraćanje mlakih i rubnih kršćana. Mogli bismo tako i dalje. Jer, savršeni župnik obično živi u susjednoj župi. Da, to je točno. Imamo napast osuđivati svoje, a ono tuđe uzdizati do nebesa. Kriv je to stav. Bog nas poziva voljeti svoje, voljeti ga do kraja, ali uvijek cijeniti i ono tuđe. Tek tada smo cjelovite ličnosti.
Uči nas tome neprestano i naša Kraljica Mira. Već desetljećima govori u ovim našim krajevima i nekako nam je to postalo uobičajenim. Zbog toga nam njezine riječi znaju ući na jedno, a izići na drugo uho. Šteta, jer te njezine riječi donose nam uspjeh, zdravlje, donosi nam sreću, sve ono za čim neprestano žudimo i što tražimo na raznim stranama. A sve što ona govori naizgled je tako jednostavno. Pođimo po redu. Rekla je da u središtu našega doma bude Sveto pismo. Upitajmo se je li to tako ili njegovo mjesto zauzima što veći televizor? Rekla je i da se molimo. Činimo li to redovno ne samo kao pojedinci nego i zajedno u svojim obiteljima? Ili smo umjesto toga zajednica koju valovi života bacaju tamo i ovamo? Rekla je i da postimo. Činimo li to ili nam je teško toga se prihvatiti, a nije nam teško provoditi ovakvu i onakvu dijetu zbog tjelesnoga izgleda zaboravljajući pritom da je važniji onaj naš duhovni izgled. Govorila je Kraljica Mira i da se ispovijedamo, da častimo svoga Boga, da…, nastavimo sami. Iz hoda s Kraljicom Mira nastalo je i ono Groblje mira na zaravni Bile između Širokog Brijega i Mostara. Tražili smo uz njezinu pomoć ubijene hercegovačke franjevce te smo spoznali da trebamo nešto učiniti i za pale članove vjernoga puka Božjega. Zajedno su živjeli, zajedno su se Bogu molili, pa nemojmo ih rastavljati ni u smrti. Smisao toga mjesta i toga pothvata nije u onome što je tamo izgrađeno, smisao je u našemu zajedničkom okupljanju i molitvi za sve čija su imena na onim križevima i u molitvi za dobrobit i mir naše domovine i naše Crkve. Svatko od onih ubijenih tko je kršten u Herceg Bosni, BiH, bez obzira gdje je poginuo tu nalazi svoje mjesto. A svakog pojedinog od njih kojima pripadaju ti križevi, sve njih zajedno čuva i uzdiže onaj Gospin kip na čijem su postolju uklesane riječi njezina Sina: »Ja sam uskrsnuće i život«. Trudili smo se i trudimo se da taj pothvat bude utemeljen na riječima iz današnjeg evanđelja gdje se spominje građenje kuće. Može se to učiniti na pijesku i posljedice se znaju, a može i na stijeni tako da ostane stajati unatoč svim nevoljama. Sagradimo jednu takvu dobru kuću u svome srcu. Stijena na kojoj to treba učiniti jest Isusova Riječ. Tada ćemo postati sposobni razlučivati sve druge riječi s kojima se susrećemo svaki dan. Ne ćemo dopustiti ni sebi ni drugome da te riječi budu isprazne, nego da budu plodne poput naših usjeva oko kojih smo se brinuli i koji su onda urodili zrelim plodovima. Sve je zaista u našim rukama. Nemojmo nikada očekivati da netko drugi nešto napravi za nas. Zbog čega bi on to učinio? Ta ima i svojih poteškoća. Ali kada svatko napravi ono što treba, onda kao zajednica dajemo velike plodove. Otiđimo s ove sv. mise svjesni da je budućnost pred nama sve dok slušamo riječi svoga Boga i svoje Kraljice Mira. Kao što je ona rekla u jednoj svojoj poruci, stavimo na sebe neki blagoslovljen predmet, stavimo ga u svoj dom, ma škropimo taj dom blagoslovljenom vodom kao što smo odvajkada činili. To će nam jedino dati sreću i učiniti nas osobama koje znaju što hoće i kamo idu“, istaknuo je fra Miljenko Stojić u svojoj homiliji.
I molitva vjernika ove svete mise bila je molitva za mučenike hrvatske povijesti.
Nastavak proslave
Drugu večer trodnevnice, u petak 28. lipnja predmolit će fra Ljubo Kurtović, župnik u Tihaljni.
Treću večer trodnevnice u subotu 29. lipnja predmolit će fra Marko Bagarić, mladomisnih Zagrebačke franjevačke provincije.
Sve svete mise u večerima trodnevnica počinju u župnoj crkvi Kraljice mira u 18 sati.
Središnje svečano misno slavlje na sam spomendan u nedjelju 30. lipnja predmolit će fra Anthony Stephen Burnside, župnik u Šujici. On je inače rođeni Australac koji je prilikom jedne posjete Međugorju dobio svećenički poziv nakon kojega je se zaredio kao svećenik Hercegovače franjevačke provincije. Upravo ova poveznica Međugorja, Kraljice mira i fra Anthonija bila je prilika da proslavi ovu svečanost u crkvi posvećenoj Kraljici mira u Broćancu.
