Katolici diljem svijeta danas slave blagdan Svetog Ante koji je prvenstveno svetac bolesne djece, siromaha i zatvorenika te mole za izlječenje, za pronalazak izgubljenih stvari i slično.
Blagdan omiljenog sveca katolički vjernički puk štuje kao sv. Antuna Padovanskoga, jer su mu zemni ostaci pokopani u talijanskoj Padovi.
Podsjetimo, crkve u hrvatskom iseljeništvu na blagdan sv. Ante bile su pune hrvatske djece koja bi s roditeljima dolazila po blagoslov i donosila ljiljane.
Tko je bio sv. Ante Padovanski
Sv. Ante je rođen s krsnim imenom Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo 1195. u jednoj plemićkoj obitelji u Lisabonu u Portugalu. Tu je pohađao školu kod redovnika sv. Augustina (augustinaca). Godine 1212. zaređen je za svećenika u Coimbri. Potresen pokopom franjevačkih marokanskih mučenika odlučuje se prsitupiti franjevačkom redu 1220. i uzima ime Antonius. Pun misionarskoga žara ide 1220. osobno u Maroko, ali se zbog bolesti morao vratiti. Po povratku oluja je njegov brod odvela na Siciliju. Vršio je brojne službe u svom redu, a poznat je i kao pokornički propovjednik protiv katara i valdenza u Italiji i južnoj Francuskoj. Nnjegovo poznavanje Biblije donijelo mu je divljenje, tako da su mu propovijedi bili vjerodostojne, sadržajne i gorljive. U gotovo svakoj crkvi nalazi se njegova slika ili još češće njegov kip. Na slikama ili kipovima vidi se obično redovnik s franjevačkim habitom, mlad i lijep, nježan muškarac, rekao je u jednoj od svojih propovijedi ranijih godina o sv. Anti, fra Ante Batinić.
Bio je franjevac pun ideala, poleta, oduševljen svetim Franjom i njegovim idealima: siromaštva, poslušnosti, čistoće, ljubavi prema Evanđelju, vjernosti Crkvi, misionarskim zanosom. Sv. Ante, poput većine srednjovjekovnih svetaca, ima na glavi tonzuru, kružić bez kose posred tjemena, što je bio znak pripadnosti redovničkom staležu, znak poniznosti i zavjeta Bogu.
Na slikama i kipovima izgleda poput slabića. Upravo u toj nježnosti sastoji se njihova snaga. Pod tim kipom ili slikom često se nalazi škrabica s natpisom: Kruh sv. Ante. Ta je škrabica i u našem narodu znak naše kršćanske solidarnosti prema slabima i ugroženima, simbol naše konkretne pomoći. Naš svetac u naručju drži obično dijete Isusa, s plavom kovrčavom kosom, često u bijeloj haljini, ili polugolo. Često ga se pritom sv. Antu predstavlja i s otvorenom knjigom, s Biblijom u ruci. Dijete Isus je simbol Biblije i utjelovljene Riječi Božje. Sv. Ante je studirao Sv. pismo. Papa Grgur IX. nazvao ga je riznicom Svetoga Pisma. Franjo ga je 1224. imenovao učiteljem teologije i voditeljem teoloških znanosti za Red Manje braće u Bologni. Uz sv. Antu vežu se i brojne legende. Posljednje godine života provodi kao provincijal, kao poglavar franjevačkog samostana u Padovi. On se 1230. ostavio svih dužnosti te je živio na jednom orahovu stablu.
Slavne su postale njegove pokorničke propovijedi 1231. u Padovi, gdje ga je pod otvorenim nebom slušalo i do 30.000 ljudi. To je preporodilo i obratilo cijelu Padovu i okolicu: dugovi su opraštani, zavađene obitelji pomirene, lopovi su vraćali ukradeni plijen vlasnicima, prostitutke su se vraćale časnom životu. Umro je 13. lipnja 1231. u Padovi – u 36. godini života. Samo 9 mjeseci nakon smrti proglašen je svetim, 30. 5. 1232., što do danas najkraća kanonizacija jednog sveca. Godine 1946. proglašen je crkvenim naučiteljem. Pokopan je utorkom, a pritom su se dogodila mnoga čudesa. Zato su od 17. st. popularna pobožnost 13 utoraka sv. Ante. Zaštitnik je izgubljenih stvari. U Padovi mu je izgrađena u čast velika bazilika. Sv. Ante je zaštitnik u ratnoj nevolji“.
Svim Antama, Antunima, Antonijama, Anitama, Anteama …. čestitamo njihov imendan.
