“Dostignuta crta tih lipanjskih dana 1992. godine sa nekim manjim odstupanjima održana je u tijeku cijelog Domovinskog rata, i ove pobjede HVO u zorama lipnja 1992. godine, u temeljima su Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, što operaciji „Čagalj“ daje sva obilježja jedne izuzetne povijesne bitke HVO za slobodu ovih prostora.
Zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić prisjetio se svih činjenica oko važne operacije HVO-a i 32. obljetnice Lipanjskih zora.
“32. je obljetnica Lipanjskih zora, a naša obveza je prisjećati se činjenica i istine o Hrvatskom Vijeću Obrane (HVO) kada je u pitanju ova operacija, a koja se u medijima iskrivljuje ovih dana.
Povijesne činjenice kažu slijedeće:
U zoru 11. lipnja 1992. godine postrojba HVO Kažnjenička bojna uz potporu topništva „Širokobrijeških slavuja“ sukladno djelujući sa ostalim postrojbama HVO-a na lijevom boku s četvrtom bojnom „Tihomir Mišić“ i petom Ilićkom bojnom, na desnom boku Poskok bojnom, šestom bojnom Kruševo i devetom bojnom Rodoč-Jasenica, uz istovremeno djelovanje pješačke bojne 4. gardijske brigade HV-a na pravcu s. Tepčići-Slipčići –Baćevići te snagama u potpori 2. i 3. bojne Široki Brijeg, ovladala je Orlovcem, presjekla cestu Kruševo-Miljkovići-Varda-Mostar, zauzela vojarnu JNA heliodrom, vojnu industriju SOKO i Aluminijski kombinat.
Istovremeno, Poskok bojna HVO ovladava Vardom, zarobljava 2 tenka T-34, Top 20/1, ZiS koji se odmah koriste u daljnjem napredovanju snaga HVO-a. 4. bojna HVO „Tihomir Mišić“ zauzima brdo Hum, a pješačka bojna 4. gbr HV-a ovladava područjem s. Baćevići. Prije ovog boja u listopadu 1991. agresor je u svom JNA planu polako, ali tiho iz ove svoje vojarne JNA uzimao kotu po kotu u dolini Neretve. JNA je velikim snagama osiguravala mostobran u području Mostarskog Polja, kako bi u povoljnom trenutku, uvođenjem značajnijih snaga svoja napadna djelovanja mogla ostvariti prema Brotnju, Širokom Brijegu, odnosno
smjerovima koji se pružaju prema Tomislavgradu i Imotskome i time se spojiti s Kninskim i Krajiškim korpusom.
Snage HVO-a do oslobodilačke operacije drže obrambenu crtu od Čapljine do Vrdi i Salakovca, u dužini do nekih 70 km, s velikim crtama bojišnice u Jablanici, Konjicu i južnim prilazima Sarajevu. U općinske stožere HVO-a organizirani su Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Čapljina, Ljubuški, Grude, Stolac, Neum, Ravno, a zasebne postrojbe bile su, Kažnjenička bojna, bojna Ludvig Pavlović i grupacija HOS-a.
Snage HV-a na južnom dijelu Hrvatske provode borbena djelovanja oslobađanja Dubrovačkog zaleđa na uskom prostoru, čime im osjetljivim postaje lijevi bok, odnosno mogućnost da ih neprijatelj ugrozi napadima iz BiH, a u tu je svrhu neprijatelj i organizirao crte bojišnice na rijeci Neretvi, porušio mostove, misleći da snage HVO-a nisu uvježbane i nemaju ratnu tehniku kak bi ih na tim pozicijama ugrozile.
U ovakvom stanju bojišnice, snage HVO-a organiziraju i provode oslobodilačku operaciju širih razmjera u dolini rijeke Neretve kako bi neprijatelja odbacili od rijeke Neretve, oslobodile Dubravsku visoravan i grad Stolac, i time u potpunosti zaštitili lijevi ranjivi bok snagama HV-a u Republici Hrvatskoj. S time se u daljnjem tijeku borbenih djelovanja stvaraju preduvjeti potpunog oslobađanja Bišća Polja i grada Mostara.
U tu svrhu isplanirana je i uspješno izvedena operacija „Čagalj“ u pet faza čiji je cilj bio:
1. Snagama HVO-a razbiti neprijatelja na lijevoj obali rijeke Neretve u području Čapljine, ovladati naseljima Tasovčići, Prebilovci i Klepci, čime osigurati uvjete za uvođenjem gotovih snaga za daljnja napadna djelovanja.
2. Napadno-oslobađajuća djelovanja usmjeriti ka Stocu, osloboditi ga i tako rasteretiti lijevi bok snagama HV-a u Republici Hrvatskoj.
3. Ovladati područjem Mostarskog Polja, osloboditi i zauzeti objekte aerodroma i heliodroma.
4. Ovladati prostorom sjeverno od Mostara čime se JNA i druge snage u samom gradu dovode u poluokruženje i stvoriti uvjete za oslobođenje grada Mostara.
5. Osloboditi istočne djelove grada Mostara i područje Podveležja.
Ovako planirana operacija započinje u noći 6./7. lipnja 1992. godine iz smjera Čeljeva prema rijeci Bregavi i prelaskom postrojbi HVO-a preko rijeke Neretve u području Čapljine, ovladano je Ševaš Njivama, Klepcima, Tasovčićima i Prebilovcima, 10. lipnja oslobođeni su Domanovići.
Na današnji dan 11. lipnja istovremeno započinje napad na Slipčiće, Orlovac i Hum, i istog dana oslobođena je cijela desna obala rijeke Neretve u području Mostarskog Polja, a 12. lipnja je oslobođen grad Stolac.
12./13. lipnja 3. bojna Široki Brijeg ojačana tenkom T-34 prethodno zarobljen na Vardi uvodi se i raspoređuje na prostor Gubavice sa zadaćom osiguranja i potpore snagama iz pravca Baćevića.
Istovremeno 13. lipnja borbena skupina Kažnjeničke bojne uvodi se kroz borbeni raspored 156. br. HV-a na pravcu s. Stanojevići-Rotimlja-Kvanj, s ciljem sukladnog djelovanja sa glavnim snagama u oslobađanju Bune.
14. lipnja postrojbe sastava Samostalna satnija „Buna“, dio postrojbi Kažnjeničke bojne, dio bojne 4. gbr HV-a, vod VP HVO-a, dio satnije pričuvnih policijskih snaga Čitluk i dio postrojbi HOS-a, napadno djeluju pravcem s. Bačevići-r. Neretva-Buna i istog dana u prije podnevnim satima u potpunosti ovladavaju širim područjem Bune.
15./16. lipnja samostalna satnija Blagaj, 7. bojna Gnojnice i dio postrojbi HOS-a, oslobađaju područja Blagaja i Gnojnica, a 16. lipnja uspostavljena je crta obrane Busak- Vranjevići-Ravnice, istovremeno 5. bojna Ilići ovladava aerodromom.
Veličanstvenim pohodima HVO-a sa sjevera, juga i bokova 17. i 18. lipnja oslobođen je grad Mostar. 25. lipnja Kažnjenička bojna, uz potporu druge bojne Rudnik, treće Cimske bojne, dijela VP HVO-a, dijela 4. bojne Tihomir Mišić, dio postrojbe HOS-a i dijela Poskok bojne ovladala je repetitorom na vrhu planine Velež, čime je ostvarena potpuna dominacija u odnosu na neprijateljske snage, a borbena djelovanja tjeranja neprijatelja nastavljena su do 26. lipnja.
Dostignuta crta tih lipanjskih dana 1992. godine sa nekim manjim odstupanjima održana je u tijeku cijelog Domovinskog rata, i ove pobjede HVO u zorama lipnja 1992. godine, u temeljima su Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, što operaciji „Čagalj“ daje sva obilježja jedne izuzetne povijesne bitke HVO za slobodu ovih prostora.
Ovo svjedočenje neka bude poticaj na prisjećanje i bilježenje istine o HVO i Domovinskom ratu. Tragedije, žrtva i suze zaslužuju trajni zapis i zahvalu”, navodi zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić.
