Jure Širić: Žrtva donosi uspjeh

Jedna od zanimljivijih nagrada na ovim prostorima je nagrada naših kolega iz Večernjeg lista, Večernjakov pečat. Ove godine dodjela se održava 17. svibnja, a u više kategorija je oko 150 kandidata.

Među njima i troje iz Posušja; Ana Širić koja je pronijela ime Posušja u ovogodišnjem natjecanju The Voice Hrvatska doguravši do drugog mjesta natjecanja. Ona je nominirana u kategoriji pothvat godine. 

U kategoriji gospodarstva nominiran je Ćiril Zovko, hrvatski iseljenik koji je svoje bogatstvo uložio u Hrvatsku onda kada se malo tko usudio. Bilo je to u ono vrijeme kada je Hrvatske bila u jeku rata. Njegova investicija je zapravo bila prva strana investicija u mladu hrvatsku državu.

U kategoriji gospodarstva također je nominiran i poduzetnik Jure Širić vlasnik tvrtke Modepack, tvrtke koja zadnjih nekoliko godina bilježi odlične rezultate u poslovanju, ali finalist prestižne međunarodne EY nagrade za poduzetnika godine u Hrvatskoj. Intervju s Jurom Širićem otvorili smo s komentarom na nominaciju za Večernjakov pečat. „Zadovoljstvo mi je biti među 150 sjajnih ljudi iz Bosne i Hercegovine, bilo da su porijeklom ili žive tu. Zahvalio bi se Večernjem listu koji me i pozicionirao među te ljude“, kazao nam je Jure Širić.

Njegov poslovni uspjeh počeo je iz obiteljske tvrtke u Posušju

Kategorija u kojoj je nominiran za Večernjakov pečat je gospodarstvo. To je područje u kojem radi i jako dobro se snalazi. Njegova tvrtka je MODEPACK. „Mi smo tvrtka koja se bavi proizvodnjom ambalaže za online prodaju, kurirsku službu, sigurnosne ambalaže za prijenos novca i vrijednosnih papira. Već osam godina proizvodimo takvu vrstu ambalaže i dosta smo se aktivno razvijali na području cijele Europe. Prošle godine smo otvorili tržišta Sjeverne i Južne Amerike, Afrike,… “, kazao je Jure naglašavajući da su njihovi klijenti velike tvrtke kao što su Amazon, H&M, Vans, Adidas, DHL, DPD, Loomis, ali i brojne manje tvrtke koje su jednako vrijedan klijent kao i velike.

Sve je započelo iz obiteljske tvrtke i tvornice „Weltplast“ u Posušju. „U Weltplastu sam počeo raditi 2010. godine u prodaji i postao voditelj prodaje. Tada smo imali i jednu sličnu takvu tvrtku u Zagrebu, Stillplast s kojom se nismo previše bavili. Weltplast je u tom razdoblju od 2010. do 2016. godine imao sjajan rast. Stillplast je za to vrijeme stagnirao. Kako sam u to vrijeme živio u Zagrebu i prodaju u Weltplastu vodio iz Zagreba, bilo je to teško balansirati, pa u dogovoru s ocem preuzimam Stillplast. U njoj je tada bilo devet zaposlenih, pokrenuo sam današnju tvrtku Modepack i sve je krenulo 2016. godine. No, ambalaže i te proizvodne linije su dio mog života od početka, kada je obiteljska tvrtka poslovala u našoj kući. Ovo je sve zapravo prirodan tijek okolnosti u kojem sam se i ja nastavio baviti amalažom. Samo to radim danas na malo drugačiji način“, kazao je Jure u razgovoru za naš radio.

Zanimljivo je da je kriza koronovirusa stvorila povoljan ambijent za rast poslovanja ove tvrtke. „Ja ću ipak kazati nesretna korona jer ne volim o njoj pričati u pozitivnom tonu. Iako je to za nas bio dobar trenutak jer se cijeli svijet okrenuo online trgovini. Sve je to potaknulo izuzetnu potražnju za online ambalažom. Te godine, pandemijske 2020. smo rasli 60 posto i maksimalno koristili svoje kapacitete. Potražnja za tom ambalažom je i kasnije nakon pandemije ostala. Za vrijeme korone, potražnja se povećala i do 12 puta“, kazao nam je Jure Širić.

U ovoj tvrtki nemaju problema niti s ljudstvom jer su im, kažu, plaće značajno iznad nacionalnog i zagrebačkog prosjeka, a kao primjer interesa za Modepack navode da im je jednom prilikom na jednom natječaju za 12 novih radnih pozicija pristiglo 2539 prijava. „To je točno. Bio je to rujna 2020. godine. I danas na natječajima jako puno prijava imamo. Mislim da smo jedno lijepo radno okruženje, da so uspjeli stvoriti brand od naše tvornice i baš nikad nemamo problem sa zapošljavanjem. Također, tvornica je u Velikoj Gorici i uvijek preferiram zapošljavanje lokalnih ljudi. Dobar dio naših djelatnika je zaposlen na pjkešačkoj i biciklističkoj distanci i to je također jedan faktor zadovoljstva kada se uzmu u obzir duga putovanja na posao koja su karakteristična za Zagreb. Bavimo se i okolišnom ambalažom, pa nam je i taj dio kao faktor zaštite okoliša vrlo važan“, kazao namje Jure Širić.

Finalist EY nagrade za poduzetnika u Hrvatskoj

„Ta nagrada i nominacija mi je bila baš veliko iznenađenje, jer je ta nagrada po meni najrelevantnija nagrada za poduzetnike u Hrvatskoj. Ne samo u Hrvatskoj nego se nagrada dodjeljuje na području cijeloga svijeta. Ernest Young najprije bira na lokalnoj razini, a onda na globalnoj. Baš sad u mjesecu lipnju u Monte Carlu je izbor za poduzetnika godine svijeta. Tu me je nominirao jedan poduzetnik čiji rad poznajem, a očito i on moj. Nisam puno očekivao jer nas je bilo oko 40 nominiranih. I na kraju na opće iznanađenje, izabrani smo među top pet poduzetnika u Hrvatskoj. Puno mi znači ta nagrada, najviše jer sada imam priliku družiti se s tako velikim poduzetnicima. Baš ovih dana imamo druženje ovogodišnjih finalista i onih prijašnjih i sve su to priče i druženja iz kojih se ima što naučiti. Naša tvrtka je još mala i željna učenja, tako da mi je to najveći benefit te nagrade“, kazao je Jure komentirajući nominacija za prestižnu nagradu Ernest Young.

Što je ključno za poslovni uspjeh?

„Od ključne važnosti je slušati svoje kupce – dobro poznavati tržiše i dobro poznavati kupca. To mi se čini najvažnije. Ako unaprijed znaš što mu treba, to mu nudiš i na taj način se odvajaš od konkurencije. To je ono što mi dosta dobro činimo“, smatra Jure Širić. „Puno sam i ja u početku griješio, jer puno sam toga prošao u dosta kratkom vremenu koji je bio dinamičan. Prije svega bi svima koji tek počinju preporučio da preispitaju svoju ideju, a kada je preispitaju, moraju u nju čvrsto vjerovati. Moraju i mladi biti svjesni, jer vidim da to često ne shvaćaju, da svaki uspjeh svoju žrtvu nosi. Ja sam u početku, ali i danas mi se to događa da uložim po 12, 13 ili 15 sati dnevno na poslu. Isto kao i sportaši, razlika je trenirati jednom dnevno ili tri puta dnevno. Tako je i u poduzetništvu. U protivnom se moraju zadovoljiti prosjekom, ato nije uspjeh“, zaključio je Jure u razgovoru za naš radio.