IRAN je realizirao prijetnju da će napasti Izrael kao odgovor na razaranje aneksa iranskog veleposlanstva u Damasku koji je zapravo služio kao vojarna Iranske revolucionarne garde. U napadu su, između mnogih, poginuli brigadni general Mohammad Reza Zahedi i general Mohammad Hadi Hajriahimi. Zahedi je bio zapovjednik Kuds snaga, jedne od pet grana Iranske revolucionarne garde. Glavna zadaća Kuds snaga je djelovanje izvan teritorija Irana s ciljem širenja Islamske revolucije. Nekoliko sati nakon izraelskog napada Teheran je objavio da će se osvetiti.
No riječi su “jeftine”, a djela baš i ne, pa su prošla puna dva tjedna dok je prijetnja ostvarena. Masovni napad bespilotnim letjelicama, krstarećim i balističkim projektilima izveden je s područja Irana, Iraka, Jemena, Sirije i Libanona. Po prvim izvještajima, napade iz Irana i Sirije izvela je Iranska revolucionarna garda. Iz Jemena su napali Huti, a iz Libanona Hezbolah. Tko je napao iz Iraka, u trenutku pisanja ovog teksta nije poznato. I prije napada izraelski premijer Benjamin Bibi Netanyahu objavio je da će izraelski protuudari biti razarajući.
Izraelska vojska skoro svakodnevno napada Libanom. Do sada nisu izveli napade na Jemen jer se tamo ima vrlo malo za napasti. A i to malo pod udarom je Amerikanaca i Britanaca. Isto tako, nema puno vojnog smisla napasti išta u Iraku.
Mnogi su se nadali simboličnoj osveti. Dogodio se masovni napad
Međutim, uzvratni napad na Iran je nešto sasvim drugo, potpuno nova razina. Do sada su ove dvije države “ratovale” isključivo preko “posrednika”. Iran se suzdržavao od izravnog napada na Izrael, svjestan razine rizika. A ona je za Teheran ogromna.
Mnogi su se nadali da će iranska odmazda biti simbolična. Možda nekoliko projektila s juga Libanona ili iz Jemena. Taman dostatno da se kaže kako su se osvetili, ali nedovoljno da Bibi Netanyahu i njegov ratni kabinet dobiju argumente za uzvratni napad. To bi dalo prostora da se ova kriza, najveća od Jomkipurskog rata iz 1973. (Izrael je bio na rubu poraza), polako ugasi.
Međutim, Teheran se odlučio na masovni napad s nadom kako će barem dio upotrijebljenog oružja probiti najbolju protuzračnu obranu na svijetu. Iako su upotrijebili više od 300 borbenih bespilotnih letjelica, krstarećih i balističkih projektila, izraelska obrana je izdržala. Uz malu pomoć dva američka razarača u istočnom Sredozemlju i jordanskog ratnog zrakoplovstva (koje je oborilo nešto bespilotnih letjelica koje su preko Jordana pokušale doći do Izraela).
Izraelski PZO oborio je nevjerojatnih 99% ciljeva, uključujući skoro 200 bespilotnih letjelica i 25 krstarećih projektila. Od 130 balistička projektila tek ih je nekoliko probilo obranu i pogodilo zrakoplovnu bazu Nevatim. Koje je još ciljeve Teheran gađao, vjerojatno nikad nećemo saznati. Masovan napad trajao je više od pet sati.
Čeka se uzvratni udarac
Izrael je ostao na nogama i sad se čeka uzvratni udarac. Ako se izraelsko političko vodstvo odluči na jednako masovan napad, znatno slabija iranska protuzračna obrana neće imati velike šanse zaustaviti ga. Izraelska vojska raspolaže istim arsenalom kao i iranska, samo što su izraelske borbene bespilotne letjelice i krstareći projektili znatno tehnološki napredniji od iranskih.
Piloti izraelskih višenamjenskih borbenih aviona F-15I Ra’am danima su vježbali udare na iranske ciljeve rabeći pritom zračni prostor Cipra. Izraelsko ratno zrakoplovstvo ima i najsuvremenije borbene avione sa smanjenim radarskim potpisom F-35I Adir iako će njih sasvim sigurno radije sačuvati za obranu izraelskog zračnog prostora.
Izraelska ratna mornarica ima pet podmornica klase Dolphin. Svaka je opremljena sa šest torpednih cijevi promjera 533 mm, ali i četiri torpedne cijevi promjera 650 mm (kupljene u Rusiji). Ove veće namijenjene su lansiranju krstarećih projektila velikog dometa Popeye Turbo, čije postojanje nikad nije službeno potvrđeno. S procijenjenim dometom od najmanje 1500 kilometara, ovi se krstareći projektili mogu lansirati na ciljeve u Iranu i iz istočnog Sredozemlja.
Što će biti izraelske mete?
Što bi Izraelci mogli gađati? Sasvim sigurno sve vezano uz iranski nuklearni program jer ih ništa drugo ne brine. Možda i pokoje zapovjedništvo Iranske revolucionarne garde.
Naravno, krajnja opcija je samo jedan balistički (ili krstareći) projektil s nuklearnom bojnom glavom koja bi izbrisala Teheran s lica zemlje. Da je iranski napad bio uspješan, to bi eventualno bila opcija. No, kako je potpuno propao, nuklearni udar na Teheran ipak se neće dogoditi. Barem ne u ovom napadu.
