Veliki četvrtak je uspomena na Posljednju večeru Isusa Krista sa svojim apostolima. Ovaj dan Velikoga tjedna naziva se i Dan radosti (Dies gaudium), jer je Krist ustanovio sveti red i svetu misu. Toga dana prije podne slavi biskup mjesne Crkve sa svojim svećenicima svetu misa u katedralama. Svećenici obnavljaju svoja obećanja skupa s biskupom. Svećenici slave mise navečer u svojim župnim crkvama, i to Misu Večere Gospodnje za vrijeme koje svećenik pere noge apostolima župe po uzoru na Krista koji je oprao svojim Apostolima noge i tako očitovao čin poslušnosti i služenja.
Na Veliki četvrtak obvezno se za večeru kuha zelje. To je najčešće divlje zelje s malo pomiješanog luka i prase, naravno bez mesa, začinjeno uljem. Vjernici mole uobičajene molitve za taj dan, svatko pojedinačno, a večernja zajednička molitva svih ukućana je obvezna.
Slika Posljednje Večere
Od te večeri Velikoga četvrtka zvona ne zvone do prve uskrsne mise. Na Veliki petak je obred toga svetoga dana bez mise i na Veliku subotu ne slavi se misa, nego se obavlja u večernjim satima bdijenje, a potom slijedi uskrsna misa s blagoslovom jela.
Veliki petak je dan Isusove smrti na križu i njegova ukopa, pa je taj dan, prema vjerničkom shvaćanju, jedan od najvećih u crkvenoj godini. Crkva ga nije propisala kao zapovjedni blagdan, ali narod ništa ne radi o zemlji, jer tada u njoj počiva izmučeno Isusovo tijelo. Običaj je da se toga dana poslije podne pomogne obrađivati zemlja iznemoglim starcima i udovicama, kao i siromašnima. To se smatralo dobrim djelom kršćana da pomognu svome bližnjemu koji je u potrebi.
Na Veliki petak, Dan suza (Dies lacrimarum) ide se u crkvu da se prisutstvuje kantanju, pjevanju Muke Isusove i ljubljenju križa, te pričešćivanju. To je dan skrušene molitve. Pored ostaloga običaj je da svatko izmoli 33 Isusove krunice. Toga dana je strogi post, pa se jede bakalar ili koja druga riba. Vjernici na taj sveti dan iz pokore “suše“, jedu suhoga kruha, maslinova ulja i luka, te piju obilnije crno vino, jer se vjeruje da se popijeno crno vino toga dana pretvara u krv.
U susjednim dalmatinskim krajevima običaji čuvanja Svetoga groba dotle su razvijeni da ih se može promatrati kao crkvene drame, a Križni put na otvorenom zapravo je pasionska igra.
Na Veliki petak boje se i šaraju uskrsna jaja. To je prastari običaj svih kršćana u svijetu, kao simbol života i preporađanja.
Velika subota ili Bijela subota je dan koji se slavi u spomen Isusova počivanja u grobu. Dan šutnje (Dies silentium). Do navečer se posti i ne radi se o zemlji. I taj dan je dan skrušenja i molitve. Večernjom vigilijom i misom otpočinje se slaviti najveći katolički i kršćanski blagdan Uskrs. Zvona na tornju i mala zvona u crkvi kod oltara ne zvone od večeri Velikoga četvrtka pa do misne pjesme Slava. Dotle se u crkvi upotrebljava čegrtaljka, koja je pravljena od drveta, a okretanjem osovine čegrtaljke zupčanik je dodirivao zupcima jezičak i tako se stvarao zvuk.
U nekim krajevima vjernici slave “Majčin čas“, a on u sebi sadrži misao da je Marija predstavnica sveopćega zbora vjernika, koja zastaje pokraj križa svoga Sina i pokraj njegova groba, te čeka njegovo slavno uskrsnuće. Po uskrsnuću Kristovu slijed pobožna vježba nazvana Susret Majke s uskrslim Sinom, a sastoji se od dviju procesija: jedna s kipom ožalošćene Majke, a druga s likom Krista uskrsloga, koje idu jedna nasuprot drugoj i susreću se. Ovim se želi reći da je Kristova Majka prva sudionica uskrsnuća svoga Sina. Postoji još u nekim krajevima iskazivanje časti B. D. Mariji Žalosnoj stavljanjem vijenca na kip ili sliku uz pjevanje pjesme s naslovom Kraljice neba (Regina caeli).
Vjernici donose u crkvu na uskrsnu svetu misu košare s nekoliko obojenih jaja, zatim tu je kruh i uskrsni kolač, nešto od drugoga suhoga jela, te zvona s ovna, vola, krave, konja… da bi sve to svećenik blagoslovio na kraju te uskrsne mise.
Zašto se ovaj blagoslov obavlja na uskrsnsoj misi navečer ili uskrsnoj jutarnjoj misi zornici, evo kako to obrazlaže crkveni dokument Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata naslovljen Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji: “Smisao novosti prožima čitavu vazmenu, uskrsnu liturgiju: nova je priroda, budući da se na zapadnoj hemisferi Uskrsnuće podudara s proljetnim buđenjem; nova je vatra i voda; nova su srca kršćana, obnovljena sakramentom pomirenja i, kako se priželjkuje, samim sakramentima inicijacije (krštenje, potvrda, euharistija ili misa); nova je, recimo tako, i euharistija: to su znakovi i zbilja-znak novoga stanja života koji je započeo Krist svojim uskrsnućem.
Među pobožnim vježbama, koje se povezuju s događajem Vazma, Uskrsa, postoji tradicionalni blagoslov jaja, simbola života, te blagoslov obiteljskoga stola; ovaj posljednji koji je u mnogim kršćanskim obiteljima svakodnevni običaj, što ga valja poticati (usp. Rimski obrednik, O Blagoslovima, Red blagoslova stola…) – poprima osobito značenje na dan Uskrsnuća: vodom, blagoslovljenom u Vazmenoj, Uskrsnoj noći, koju – što je pohvalno – vjernici nose svojim domovima, glava obitelji, ili neki drugi član kućne zajednice, blagoslivlja blagdanski stol. Ilija Drmić
