Prvi Križni put (Via crucis) obavio je Isus Krist. On je na križu bio razapet. Na križu je izdahnuo. Bio je potom pokopan i trećega dana, rano u zoru, uskrsnuo iz groba, te se pojavio živ među svojim učenicima. Četrdeset dana nakon uskrsnuća uzašao je na nebo, odakle je došao među nas ljude na ovaj stvoreni Božji svijet. Na Pedesetnicu ili Duhove poslao nam je Duha Božjega da lebdi nad nama i u nama sa svojom milošću i djeluje po svojih sedam darova.
Kršćani su počeli obavljati pobožnost Križnoga puta u 15. st. iako su oni vršili svoj životni križni put po uzoru na svoga Gospodina odmah nakon njegova uzašašća na nebo. No, zahvaljujući dominikancu Alvaru iz Cordobe mi smo dobili molitvenu formu za Križni put. On je tu praksu uveo u Europi u 15. st., a ona je postojala u Jeruzalemu i ranije. Papa je odobrio ovu praksu u 17. st., a glavni su joj nosioci franjevci, koji su stekli privilegij blagoslivljanja postaja Križnoga puta u suglasju s mjesnim biskupom.
Broj postaja bio je najprije 7, a potom se ustalio broj 14. Neki danas dodaju i 15. postaju, a to je Kristovo uskrsnuće. Evo naslova pojedinih postaja: 1. Pilat osuđuje Isusa na smrt, 2. Isus prima na se križ, 3. Isus pada prvi put pod križem, 4. Isus susreće svoju Majku, 5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, 6. Veronika pruža Isusu rubac, 7. Isus pada drugi put pod križem, 8. Isus tješi jeruzalemske žene, 9. Isus pada treći put pod križem, 10. Isusa svlače i napajuju žučju, 11. Isusa pribijaju na križ, 12. Isus umire na križu, 13. Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo, 14. Isusa polažu u grob.
Naše razmišljanje o Kristu, njegovu životu i djelu, a posebno o samome Križnom putu u svezi je s pojedinom postajom, odnosno sa svim postajama i izvan toga. Meditacija može biti veoma široka, molitve raznovrsne i sve to uz pjevanje Gospina plača (Planctus Mariae), te naše stare pobožne lamentacije, tužaljke. Pa i krunica, koju molimo s Gospom, tako je sastavljena da se razmatra cijeli Isusov život i djelo kroz četiri otajstva: radosno, otajstvo svjetla, žalosno i slavno.
Nije isto obavljati ovu pobožnost u kući, u crkvi i na nekom brdu. Za izlazak na brdo potrebno je uložiti veliki napor. Križ koji se nosi na brdo od postaje do postaje obično je ikonografijski znak, tj. ima na sebi natpis INRI (Jesus Nazarenus Rex Judeorum – Isus Nazarećanin Kralj židovski), dva koplja, čavle, čekić, kliješta, trnovu krunu, Veronikin rubac s utisnutom u nj Kristovom krvavom trnjem okrunjenom glavom, minijaturnu haljinu koja nas podjseća na onu Isusovu nešivenu haljinu za koju su vojnici bacili ždrijeb, ljestve, konopi, bič, trsku sa spužvom natopljenom octom i stilizirani pijetao. Sve su to rekviziti koji su služili za Isusovo razapinjanje na križ na brdu Golgoti.
Najstariji hrvatski Gospin plač zabilježio je 1471. god. u svojoj pjesmarici Matija Picić. Svoje ishodište plačevi imaju u spisu sv. Anselma, biskupa u Engleskoj. Vrlo su poznati Gospini plačevi starih rukopisnih pjesmarica u Primorju i Dalmaciji. Isto tako Gospin se plač proširio u Bosnu zahvaljujući knjigama fra Matije Divkovića. Nalazimo ga u djelima fra Tome Babića i fra Petra Kneževića u Dalmaciji, zatim fra Ivana Velikanovića u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju na štokavštini i ikavštini. U pjesmarici Zagrebačke biskupije Cithara octochorda ima Gospin plač na kajkavštini. U Humskoj Zemlji i Bosni ova lamentacija pjevala se u svakoj katoličkoj kući i u raznim prigodama, a napose među hodočasnicima i čobanima. Dakle, večeri su tijekom korizme uvijek bile obilježene ovom pjesmom koja opisuje trenutke Gospina bola za Isusom, što je vjernicima bio poticaj i pobuda na poistovjećivanje s Majkom Božjom.
Uz Križni put imamo od 16. st., a napose 19. st. i Majčin put (Via Matris). To je pobožnost motrenja čitava života B. D. Marije od Šimunova proročanstva (usp. Lk 2,34-35) pa sve do smrti i pokopa Sina, što je ustvari njezin put vjere i boli razdijeljen u sedam postaja prema sedam boli ili sedam žalosti Majke Gospodinove (Pietà, Samilosna, Sućutna). Evo tih sedam žalosti Gospinih:
1. Šimunovo proroštvo: “Mač boli probost će tvoju dušu”(Lk 2,35);
2. Bijeg u Egipat: “Uzmi dijete i majku njegovu, pa bježi u Egipat” (Mt 2,13);
3. Traženje Isusa u hramu: “Dijete moje, zašto si nam to učinio? Otac i ja s bolom smo te tražili” (Lk 2, 48);
4. Marija susreće Isusa na Križnom putu: “Za njim je išlo mnoštvo žena, koje plakahu i naricahu za njim” (Lk 23,27);
5. Marija pod Križem: “Kod Isusova križa stajale su njegova majka i sestra njegove majke” (Iv 19,25);
6. Polaganje mrtvog Isusova tijela u krilo njegove majke: “Gledat će onoga koga su proboli” (Iv 19,37);
7. Pogreb Isusov, te Marijine suze i samoća: “Žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pratile su to, vidjele grob i kako bijaše položeno Isusovo tijelo” (Lk 23,55).
Pobožnost Majčin put (Via Matris) upućuje na Krista, na otajstvo Crkve, koja je pozvana na taj put patnje sve do konca vjekova.
Križ s trnovom krunom. U našim crkvama priređuje se drveni križ s ispletenom trnovom kruno koji se stavlja ispred oltara ili negdje drugdje u crkvi. Tu je i ljubičasto platno i ljubičasta svijeća.
Ljubičasti veo. Običaj je da se na Gluhu nedjelje sva raspela u crkvi prekrivaju ljubičastim velom. To je zato da nas se opomene kako ne smijemo zaboraviti strašne patnje što ih je Isus podnio za nas na križu i da razmišljamo kakva bi naša zemlja izgledala bez Isusova križa, njegove prisutnosti među ljudima. Kad se ljubičasto platno skida na Veliki petak s raspela, razmišljamo o neizmjernoj Isusovoj ljubavi prema čovjeku i ljudskoj bijedi koja se poigrava s Isusom i izruguje ga, a on nijemo šuti i moli: Oprosti im jer ne znaju što čine.Ovaj naš kraj oduvijek je bio poljoprivredni i stočarski. Gotovo svaka kuća je imala jednu ili dvije krave, malo ovaca, pokoje krme, nešto kokošiju, obvezno konja ili dva konja, vola ili dva vola… Bogatiji ljudi imali su više ovaca, konja… Uglavnom se jela isključivo domaća hrana, a glavni prehrambeni proizvodi bili su kukuruz, raštika, mlijeko, sir, maslac, jaja… Radilo se mnogo, ali se i postilo od jela. A je li se postilo od svega ostaloga? Od Glušne nedjelje do Cvjetnice traje tjedan protiv psovke. Tada se moli i razmišlja o tome poroku našega naroda. Ilija Drmić
