Zimi je štitnjača, baš kao i godišnje doba, bila usporena i na nižoj energetskoj razini, a nakon toga stigao je “šok“ – proljetno buđenje. Prijelaz iz zime u proljeće svojevrsni je stres, osobito ako imate neuravnoteženu razinu hormona.
U osoba s hipotireozom (smanjenim radom šitnjače) mogu biti još izraženiji simptomi koji inače prate hipotireozu: umor i osjećaj nedostatka energije, oslabljen imunološki sustav, pospanost, potištenost, teškoće u održavanju pažnje i koncentracije…
U osoba s hipertireozom (prekomjernim radom štitnjače) u proljeće se mogu dodatno pojačati uobičajeni simptomi hipertireoze: nemir, pojačano znojenje, ispadanje kose, glavobolje, lupanje srca, sindrom iritabilnih crijeva… Osobe s hipertireozom u proljeće mogu imati osjećaj da će iskočiti iz kože, kaže dr. Ante Škaro.
Hipotireoza se liječi supstitucijskom (zamjenskom) terapijom – lijekovima koji nadoknađuju manjak hormona štitnjače, dok se hipertireoza liječi lijekovima koji sprečavaju prekomjernu proizvodnju hormona štitnjače (tireostaticima).
DRUGAČIJE DOZIRANJE LIJEKOVA
U oba slučaja dolazak proljeća zahtijeva liječničku kontrolu hormona štitnjače T3 (trijodtironina) i T4 (tiroksina) te hormona hipofize TSH (tiroid stimulirajućeg hormona ili tireotropina) koji regulira izlučivanje hormona štitnjače, te po potrebi prilagođavanje doze lijeka. Često kod hipotireoze u proljeće treba smanjiti dozu, a kod hipertireoze uzimati veću dozu lijekakako bi se štitnjača uravnotežila.
‘Među pacijentima s problemima štitnjače, omjer žena i muškaraca je 80:20’
Za uravnoteženje štitnjače izuzetno je važna promjena stila života koja uključuje svakodnevnu tjelovježbu, opuštanje, učenje tehnika suočavanja sa stresom i prehranu bogatu tvarima koje podržavaju normalan rad hormona štitnjače, preporučuje dr. Ante Škaro.
1. Selen – nalazi se u gljivama, morskim rakovima, bakalaru, tuni, telećoj jetri, brazilskim oraščićima, sjemenkama suncokreta, cjelovitim žitaricama
2. Cink – sadrže ga teleća jetra, crveno meso, šampinjoni, špinat, tikvice, šparoge
3. Željezo – prirodni su izvori crveno meso, teleća jetra, riba, jaja, orašasti plodovi, bučine sjemenke, špinat, blitva, kelj, kupus…
4. Kalcij – ima ga zelenom lisnatom povrću, brokuli, mlijeku i mliječnim proizvodima, repi, srdeli, lososu, školjkama, zobi, mahunarkama, orašastim plodovima
5. Vitamin E – nalazi se u pšeničnim klicama, hladno tiještenim biljnim uljima, orasima, bademima, lješnjacima, sjemenkama suncokreta, šparogama, rajčicama, avokadu, zelenom lisnatom povrću.
6. Vitamin D – iako je u manjoj količini prisutan u nekim namirnicama (npr. u masnijoj morskoj ribi, jajima i mliječnim proizvodima), kao osnovni izvor vitamina D preporučuje se umjereno izlaganje suncu jer pritom tijelo samo proizvodi vitamin D.
7. Omega-3 masne kiseline (srdela, inćuni, losos, tuna, alge, laneno i maslinovo ulje, orasi)
8. Probiotici ili takozvane dobre bakterije, koje se prirodno nalaze u kefiru i drugim vrstama fermentiranih proizvoda
