Radica Leko je objavila novu knjigu poezije s naslovom „Čežnjo neznana“. Nakladnik knjige je HKD Napredak, podružnica Posušje, a recenzenti su Marko Pašalić i Marina Kljajo Radić. Korice knjige ilustrirala je i radila Martina Tomić, grafičku pripremu Marijana Pekas, a tisak Planjax print Tešanj.
Knjiga „Čežnjo neznana“ je četrnaesta knjiga lijepe književnosti ove autorice.
„Dragocjenost lirike zrelih pjesnika kao što je Radica Leko nije u tome što je oni pišu kad im se tek nešto piše, već je ona, između ostaloga i prije svega, u spremnosti dijeljenja svoje razgolićene i ranjene duše. A njezina još uvijek zacjeljuje. Pjesničkim melemom spravljenim od majčinske boli i vjere u susret još uvijek se možemo i mi liječiti. I na sreću, i na žalost.Čežnju neznanu u svoja četiri dijela sa preko stotinu pjesama zapljuskuje refleksivni ocean dominantno melankoličnih, nokturalnih, biblijskih, metafizičkih, zavičajnih, pa čak i mitologijskih motiva“, napisao je Marko Pašalić u recenziji zbirke pjesama.
„Tematski i motivski pjesnikinja obuhvaća skoro sve lirske vrste, dok u cjelosti prevladava intimno-misaona poezija koja izrasta na gromadi bola zbog gubitka članova obitelji, općega potonuća ljudskih vrlina i vrijednosti, svijesti o blizini kraja života koji se u poznim godinama i te kako nazire, i čežnji za „neznanom“ ljubavi. Na tragu modernoga pjesništva Radica Leko daje primat riječi koji, kao elementarni jezični izraz prema Stošićevoj poetičkoj vodilji, omogućuje maksimum sadržaja u minimumu forme. U ogoljeloj usamljenoj riječi ova pjesnikinja znalački pronalazi njezinu konotativnu semantičku multipliciranost, a grafostilemima pojačava orječenost kroz koju struje refleksije i emocije. Dubine boli i čežnje neznane stišane poetikom stiha u ovoj knjizi pjesama Radice Leko uzdižu se one prostore hrvatske književnosti odakle je vidik beskrajan, a Riječ postojana i kadra nadživjeti vrijeme“, napisala je o ovom djelu u recenziji knjige Marina Kljajo Radić.
Bilješka o piscu
Radica Leko (r. Udovičić), rođena je 1952. godine u Podvraniću, Kočerin, općina Široki Brig. Školovala se u Rujnu, Podvraniću, Kočerinu, Sinju, Grudama i Mostaru. Radila je kao nastavnica hrvatskog jezika u osnovnim školama na Vraniću i u Posušju, gdje i danas živi. Kao gimnazijalka natjecala se svojim pjesmama na Šimićevim susretima, 1971. godine… Dugo godina je pisala samo „za svoju dušu“ i nije ništa objavljivala.
Prve dvije knjige objavila je 2008. godine. Radove objavljuje u Cvitku, Osvitu, Motrištima i Hrvatskom slovu. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne Mostar, Matice hrvatske i HKD Napredak u Posušju.
Dobitnica je Književne nagrade „Fra Martin Nedić“ za roman U Njemačku, brale…, 2012. godine. Roman Kruh i igre ušao je u uži izbor za Nagradu Fran Galović, 2014. godine u Hrvatskoj. Njezina tri romana čine trilogiju o Hercegovini, o životu ljudi u Hercegovini u razdoblju od Drugog svjetskog rata pa sve do današnjih dana i dalje… Za zbornik Književno Posušje dobitnica je Zahvalnice Općine Posušje.
Bibliografija:
Igrarije (igrokazi), 2008.; Mome Leptiru (pjesme i priče), 2008.; Plameni (priče i putopisi), 2009.; Nova svitanja (pjesme), 2011.; U Njemačku, brale…, (roman), 2011.; Kruh i igre (roman), 2014.; Paška (niz basni za djecu), 2015.; Jeka (roman), 2016.; Ružo, kazat ću ti (kratki roman, pripovijest), 2018.; Izabrane pjesme (knjiga poezije), 2018.; Vako, tako ili nako (kratke priče), 2020.; Polja Bijele Vile (kratki roman), 2022.; Crno klupko i druge priče (kratke priče), 2023.
Radica Leko i Stanislav Bašić: Književno Posušje (zbornik posuške književnosti od prije dva stoljeća), 2017.
Radica Leko i Ljubo Begić: Reka san ti (zbornik radova na ikavici).
