Uoči Božića, obiteljskoga blagdana, svi članovi obitelji, gdje god da su se našli na bilo kakvom radu u bilo kojem kraju svijeta ili domovine, dolaze svojim kućama. Samo veliki razlog mora postojati ako netko slučajno nije došao kući za Božić, ali tada je u duhu povezan sa svojom obitelji.
Uz Badnjak, dan uoči Božića, vezano je više pučkih običaja: priprava badnjaka prije podne, koju vrši domaćin kuće. Navečer će ih staviti na šporet, a potom jednoga po jednoga u vatru, a domaćica će pripremiti pogaču koju treba ispeći pod sačem, na ognjištu. Tijekom dana zakolje se šilježe ili koza (zaoblica), a redovito je to šilježe koje se ojanjilo u proljeće tekuće godine. Prije večeri u kuću se donosi vreća slame. Vrši se posipanje slame, paljenje panja badnjaka, a dan završava odlaskom na misu ponoćku. Badnjak, panj, klada je komad hrastovine promjera od 18 do 25 cm, a dužine od 100 do 120 cm, koji se tradicionalno palio na ognjištu na Badnju večer, polijevao se crnim vinom i u usječeni znak križa, na debljem kraju, ukoso zasječenoga badnjaka, posipalo se žito, hrana. Badnjaci bi tinjali tijekom božićnih blagdana. Za Badnji dan temeljito se čistilo posuđe, a naročito tave. Budući da je Badnjak dan posta i nemrsa, a obično se tada jelo nešto posno, a netko je uspio doći i do bakalara i drugih riba, a pekli bi se i uštipci, i još neka nemasna jela. Uoči večere sva kućna čeljad morala su biti na okupu, u kužini. Tada domaćica uzima svetu vodu i govori domaćinu, koji spremno vani očekuje sa sinom poziv da uniđu u kužinu: – Hajd’, domaćine, unesi badnjake.
Tada se vrata otvaraju i u kuhinju ulazi domaćin sa svojim sinom noseći najprije jedan badnjak, a potom stane nasred kuhinje i otpočne govoriti: – Hvaljen Isus i Marija! Na dobro vam došla Badnja večer. Ukućani radosno odgovaraju: – Vazda hvalen bio Isus i Marija. Potom se doda i ovaj dio pozdrava: I stobom Bog dao zajedno!
Tako ulazi domaćin sa sinom tri puta unoseći po jedan badnjak, a potom odlazi po pripremljenu slamu i unijevši je prosiplje je po podu kuhinje, a djeca po njoj liježu i igraju se. Domaćica baca po badnjaku i domaćinu kukuruzna zrna.
U današnje vrijeme ne prostire se slama po kuhinji i primaćoj sobi jer je pod prostrt tepisima. Taj dio otpada a slama se stavlja samo pokraj jaslica ispod okićene božićne jelke. Slama je spomen na betlehemsku štalicu, u kojoj je Isus nakon rođenja ležao, i to u štalici prostoj, na slamici oštroj, kano janješce. Kad je i taj obred gotov, pastir koji čuva blago uzima pogaču, koju je domaćica još prije podne pripremila, i odlazi u štalu u kojoj boravi blago. Domaćin produžuje do vatre na ognjištu, prilaže badnjak govoreći: – Hajde, sretno neka gori zauvijek, koljeno na koljeno.
Domaćin se križa i moli se Bogu, odnosno pozdravi Gospu, a domaćica potom škropi kuću i moli Vjerovanje. I tako obiđe i poškropi sve prostorije u kući, kao i dvorište ispred kuće i štale. S pastirom odlaze i ostala kućna čeljad, osim domaćina i najstarijih i nemoćnih osoba. Netko od ukućana u štalu ponese pogaču zvanu čestnica, bukaru vina i voštanicu. I tu počinje molitva, čiji je sadržaj raznovrstan. Zahvaljuje se Bogu na darovanom blagu, za mir i ljubav u obitelji i svijetu… Kad završi molitva, domaćica prelama pogaču preko ovce, a potom pastir uzima u ruke bukaru s vinom i zalijeva vinom tu ovcu iz stada. Kad ovca uzme gutljaj gutljaja vina, onda čoban nudi vinom još nekoliko ovaca, zatim on uzima svijeću kojom čini znak križa, te uzima pogaču i daje pokojoj ovci da jede. Pogača se lomi isključivo desnom rukom. Ukućani će kasnije pojesti po komadić (čest, od toga i naziv čestnica) iste pogače za večerom. Blagoslov treba biti na stoci i na svoj čeljadi. Iz štale svi se vraćaju u kuću, a s vrata svatko pozdravlja: – Hvaljen Isusu i Marija! Na dobro vam došla Badnja večer! Slijedi odgovor: – I s tobom Bog dao zajedno!
Nakon ovih molitava i obreda, meće se sinija, a na nju čanjak, drvene žlice/kašike. Za siniju sjedaju svi ukućani i svi zajedno večeravaju, uza zapaljene tri svijeće. Za vrijeme večere domaćin natoči vino i prvi nazdravlja, čestita Badnju večer cijeloj obitelji i sjeća se minule godine, rada i uroda, nevolja i radosti. Zatim ostali članovi obitelji nazdravljaju jedni drugima, isto čestitajući. Te zdravice su vrlo zanimljive jer su pune radosti, svjetla, dobra, plodnosti, pobjede, uspjeha, mira, sreće, blagostanja, blagoslova. Nakon završene posne večere slijedi pjesma U se vrime godišća koja se pjeva pobožno i veselo. Po završetku pjesme ženska čeljad operu i spreme posuđe, a ostali članovi obitelji razgovaraju o svome obiteljskom životu i poteškoćama, sjećajući se i svojih dragih pokojnika, a razmišljajući i o udajama i ženidbama, o oranju i sjetvi, kopanju i ostalim poslovima. Svatko se tada osjeća sretnim što ga drugi razumiju i što ga netko hoće saslušati o njegovim poteškoćama i o njegovim uspjesima. Razgovor traje obično po dva sata, a nakon toga slijedi priprema za odlazak na polnoćku. U to vrijeme netko od ukućana ode u susjeda da bi mu prenio radosno ozračje iz svoje kuće, a potom unio njihovo veselje u svoju kuću. Time su otvorena vrata za sutrašnje mirenje, čestitanje i zajedničko slavljenje.
Domaćin određuje tko će ići na polnoćku, a tko će još malo posjediti i ići na spavanje. Tu se i drugdje očitovao patrijarhalni način življenja. Na polnoćku idu oni koji mogu izdržati veliku hladnoću i put do crkve. Odrasli muškarci sa sobom ponesu suhu kobasicu, sudžuk i plosku rakije. Nakon mise malo se zamezi i potegne se koji gutljaj rakije iz ploske, te se zapjeva prikladna ganga ispred crkve i kod župnika. Svatko svakome čestita govoreći: Na dobro ti došao Božić, sveto porođenje Isusovo! I s tobom Bog dao zajedno! Kad se vrate s polnoćke, tada se pojede nešto malo kiseloga kupusa i suhoga mesa, divenice, sudžuka, slanine, te se pobije malo domaćega vina, najčešće nabavljena, a u krajevima gdje ima vinograda, onda je to pijenje svoga vina koje je plod njihove radišnosti i Božje darežljivosti. Potom se odlazi na počivanje. Ranije ustajanje obvezuje one koji trebaju otići na jutarnju misu koja se oduvijek zove zornica, a ostali se ustaju nešto kasnije. Opet se izražavju čestitke ukućanima.
Na božićno jutro domaćin rasporedi tako da što više čeljadi ide na glavnu svetu misi, a domaćica ili netko drugi, koji su bili na polnoćki ili na ranoj misi zornici, pripremaju svečani tradicionalni obiteljski ručak, koji se sastoji od raznovrsnoga suhoga mesa, koje se kuhalo u kiselom kupusu ili kiseloj kalji. I na ove božićne mise nosi se sudžuk i rakija, te se časte i čestitaju jedni drugima Božić i potom se pjeva ganga, a nakon pučke mise malo se i prošetaju ili se zadrže nešto dulje kod crkve uz pjevanje i igranje.
Po starom običaju svatko bi se sa svakim izmirio ako je možebitno bio u svađi, a vratili bi se i dugovi ili bi se dogovorilo o vremenu vraćanja kao i o načinima vraćanja nakupljenih dugova. I svatko svakom čestita porođenje Isusovo. Poslije mise svatko ide svojoj kući i čeljadi, jer na prvi dan Božića poslije mise nema svraćanja u tuđe kuće, te nema ni svađa, ni udaranja djece zbog tobože mogućnosti narastanja čireva po nekim dijelovima tijela.
Poslije povratka s jutarnje kao i kasne mise slijedi kratko čestitanje u kući onim članovima kojima se nije uspjelo čestitati, a zatim se odlazi k prvom susjedu, a onda skupa idu dalje dok ne prođu kroza selo pjevajući i mireći se, te čestitajući jedni drugima. To je čin kolektivnoga opuštanja od nakupljenih godišnjih nedaća i briga međusobnoga rada, djelovanja i cjelokupnoga življenja.
Domaćica do povratka čestitara pripremi sve za svečani božićni ručak. Kada se saberu svi ukućani, oni sjedaju za siniju. Opet domaćin moli uobičajenu molitvu prije jela i upaljenim drvcem užiže tri božićne svijeće koje su, obavijene trobojnicom, u izraslom zelenom žitu u nekoj ukrasnoj zdjeli. Za vrijeme ručka, kad domaćin za to osjeti potrebu, nazdravlja i čestita Božić. Isto ponove i ostali članovi obitelji. Kad se završi ručak i kad se razmijene međusobno božićne čestitke i nazdravljanja, domaćin uzima koricu božićnoga kruha, umače je u crno vino i uz pokrete križanja i molitve Očenaša i ostalih molitava trne svijeće, te na kraju ovoga obreda trnjenja svijeća taj komadić kruha stavlja između tih triju ugašenih svijeća, a kasnije će taj komadić kruha natopljena vinom pojesti koje živinče.
Nakon ručka, u popodnevnim satima, okuplja se mladež iz sela, na određenom mjestu za takve susrete. Tu se mladež osjeća ugodno sukladno svojim godinama, veseli se, pjeva, igra se kolo, pripovijeda se o svemu. U popodnevnim satima odnose se mala dječica u crkvu na božićni blagoslov, tamo ih primi župnik, blagoslovi i pokazuje im jaslice i Isusa u tim jaslicama. Oni to gledaju i upijaju u svoje duše.
Božićno slavlje s jednakim intenzitetom nastavlja se slaviti i drugi i treći dan po Božiću, na Stjepandan i na Ivandan, kao i na Mladence. U susretima se neprestano čestita Božić i ova tri blagdana, te tako sve do Nove godine.
Ilija Drmić
