Riječ Badnji dan dolazi od glagola bdjeti (starocrkvenoslavenski: bad), dan bdjenja. U starini su postojala dva hrastova badnjaka, stari i novi. Stari je ložen i s njim je nestajalo svega staroga uz bdjenje ljudi i iščekivanje novoga i boljega, a na njegovo mjesto stavljao se novi badnjak okićen zelenilom u znak da će život pobijediti, a to zelenilo bilo je bršljan, kojim su se kitili ovratnici kuća, štala, torova, zasijanih njiva vjerujući u bujnost života (bršljanom se i danas kite crkvene kapije ili vrata prigodom nekih godova i dolaska biskupa u župu, što je ista ili slična simbolika). Neki govore, imajući u vidu da se na Božić u čestitki naglasi: Na dobro ti došao Božić i Mlado ljeto, da se badnjak u starini zvao ljeto jer je staro ljeto minulo a dolazi novo ljeto. Osim toga, kod nas se na Novu godinu, koja je u osmini proslave Božića, govori kao čestitka: Na dobro ti došla Nova godina i Mlado lito! Odgovor je: I s tobom Bog dao zajedno.
Danas se sijeku od hrastovine tri badnjaka koji su kićeni spomenutim zelenilom ili nekim drugim, te oni su se unosili u kuću i stavljali pokraj ognjišta. Brojka tri označava Presveto Trojstvo, a znakom je savršenstva, ljepote, dobrote, ljubavi… Toga dana spomendan je naših praroditelja Adama i Eve. Tijekom dana postoje obredi blagoslova ukućana, domova, štala, stoke, vrtova, vinograda, maslenika, voćnjaka, pčelinjaka, pašnjaka… Također u tom danu kiti se božićno drvce (“rajsko drvce“, okićeni bor/jelka, Kristbaum), uređuje se štalica s djetešcem Isusom, posipa se oko toga slama, a prije bi se posipala po cijeloj kući. Ovaj scenarij izrade jaslica potječe iz vremena sv. Franje Asiškog u Grecciu 1223. god. Isto se to događa i u crkvi. Navečer se odvija obred unošenja badnjak i slame uz određeni ceremonijal koji izvodi kućedomaćin sa svojim ukućanima. Nakon toga mole se molitve i čeka se polnoćka.
Ukrašavanje posijane pšenice crven-bijelim-plavim trakama u prikladnim posudama u koje se stavljaju po tri svijeće, zatim kićenje bora i/li jelke u obiteljskim kućama, a pogotovo u mjesnoj crkvi ili kapelici, a ponegdje i na seoskom ili gradskom trgu, objedinjuje sve sudionike i sve obitelji u jednom duhovnom osjećaju i zajedništvu iščekivanja proslave Božića i Božićnoga vremena. Ovaj čin kićenja s nekim prigodnim plodovima posebno odgojiteljski djeluje na djecu i mlade, a svima ostalima kićenje božićnog drveta, koje je simbol sjećanja na drvo života u Edenu (Post 2,9), zatim na drvo križa s kojega je poteklo spasenje čovječanstva.
Obitelj posebno svraća pozornost na božićnu večeru i zajedničku blagoslovnu i zahvalnu molitvu hrane s paljenjem i trnjenjem upaljenih svijeća, te se tom prigodom moli i za zajedništvo svojih članova tijekom sljedeće godine, a ako je netko odsutan, za njega se posebno moli, kao i za pokojnike. Vrhunac slavlja je Polnoćka, a sama riječ kaže: Misa koja se slavi u ponoć u okićenim župnim crkvama.
prof. Ilija Drmić
