”Ja popijem kavu i mineralnu vodu i to je 5 maraka. A vožnja bolesnog djeteta i njegovih roditelja je možda isto 5 maraka! I što mene košta da to dijete prevezem od kuće do bolnice, škole, ili gdje već treba? Ne košta me ništa.”
Ovako razmišlja Ernes Bećarević, taksist iz Banovića za kojeg se za 24 sata čulo širom regije. On je na svoj profil na Facebooku objavio što mu je nakana i odmah je krenuo u realizaciju – da besplatno prevozi djecu s teškoćama u razvoju i njihove roditelje!
Javilo mi se puno ljudi. Javila se jedna žena koja želi meni dati neki novac kako bi i ona sudjelovala u ovom humanom činu. Ja sam rekao da mi ništa ne treba i da, hvala Bogu, u okviru svojih mogućnosti, mogu pomoći ljudima, priča Bećarević za Dnevni avaz.
Dok s njim razgovaraju, ljudi prolaze i pozdravljaju ga s “gdje si, Eki Beki”.
A to je nadimak. Ljudi me poznaju. Ja otkad znam za sebe, ja sam na točkovima. Uvijek vozim. Ne znam, netko će možda tumačiti da ja ovo radim iz nekog hira ili tko zna čega. Jednostavno, nema skrivenih namjera, govori Eki Beki, kako ga odmilja zovu.
Kaže da ni njegov život nije bio uvijek lagodan.
Rano sam ostao bez oca. Majka me podigla, othranila, odgojila. I hvala joj na tome. Nije joj bilo lako, sama žena, radila na tržnici i od toga me hranila. Onaj tko nije imao, zna kako je to teško i koliko svaka marka dobro dođe, ističe Bećarević.
Taksiranje nije njegov jedini posao, a za sebe kaže da je veliki borac.
Imam i šlep-službu, iskrsne tura u Europi. Sjednem za upravljač i vozim. Ima posla, samo se treba organizirati u životu. I ovom prilikom hoću kazati da, ako me netko nekada zovne, a ja nisam tu, ja ću zamoliti drugog kolegu da djecu i roditelje odveze. Jer može se i to dogoditi, pa da ljudi ne misle da ja ovo radim iz želje da budem popularan, govori na kraju Bećarević za Avaz.
Dodaje da ga sada svi zovu.
Nisam nijedan negativan komentar vidio na svoju objavu. Ljudi me zovu, čestitaju, hvale… Eto, molio bih sve koji su u mogućnosti da urade neko dobro djelo i život će svima biti lakši i bolji. Naše malo je, kako kažu, nekome možda mnogo, rekao je Bećarević.
