Od 18. do 21. veljače u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Imotski tradicionalno se održava Tjedan psihologije. Radi se o događaju koji je zamišljen kao tjedan u kojemu se popularizira psihologija, kako bi ona postala dostupnija građanima. Cilj je prezentirati što psiholozi rade te koliko je ljudima u svakodnevnom životu psihologija bitna.
PIŠE I SNIMA: Mijo Zidar
Anamarija Lončar je profesorica psihologije i ravnateljica Centra za socijalnu skrb Imotski. Ona, zajedno sa svojim kolegicama, organizira ovaj događaj. „Stvorila se kritična masa psihologa u Imotskom. Sada nas ima desetak i uspjeli smo se organizirati kako bismo napravili nešto za Tjedan psihologije“, ističe. Bitno je, naglašava, da ljudi saznaju kome se mogu obratiti i da se osvijeste da netko to radi.
„Ovogodišnji događaj će imati nekoliko predavanja i jednu radionicu, a zadnji dan, u petak, organiziramo ćakulu sa psihologom. Tu, u neformalnom druženju, građani mogu razgovarati sa psihologom, pitati ga što radi te čime se konkretno bavi na poslu kojega obavlja, jer svi radimo na različitim mjestima i s različitom kategorijom ljudi“, navodi.
U utorak će Manda Jakić imati radionicu namijenjenu prvenstveno roditeljima djece predškolske dobi, ali i svima ostalima koje zanimaju odgojne metode te na koji način dijete, bez fizičkoga kažnjavanja, navesti da radi ono što roditelj želi i ono što je za njega dobro. Anamarija Lončar će u također u utorak održati predavanje na temu psihologije novca i potrošnje kako bi se ljudi osvijestili zašto je psihologija važna u trošenju novca i kako se regulirati u nekim stvarima. Suzana Žužul je za srijedu pripremila predavanje na temu nasilja u partnerskim odnosima, a isti dan će Irena Mrkonjić govoriti o adolescentima u vremenu roditeljske rastave. U četvrtak će Lara Buljan Gudelj govoriti o razlikama između žena i muškaraca, dok će Matea Ćosić govoriti o razvoju privrženosti u ranom djetinjstvu.
Matea trenutno radi u Centru „Slava Raškaj“ i tema o kojoj će govoriti uvijek joj je, ističe, bila zanimljiva. „Posebno su mi zanimljivi mitovi u odgoju koje često čujemo, poput toga da se dijete ne smije puno držati na rukama jer će se ‘naučiti na ruke’ ili da ga treba ignorirati kada plače. Ovim bih predavanjem željela približiti ljudima što znanost kaže o tome. Te stvari, poput držanja djeteta na rukama, ne da nisu štetne, nego su jako korisne i time ne možemo nanijeti štetu djetetu. Dapače, možemo kod njega razviti jednu sigurnu privrženost koja će mu kasnije koristiti na različite načine u životu“, govori te dodaje da su prve 3 godine djetetova života najvažnije, ali da se i kasnije neke stvari mogu mijenjati.
Psiholozi su, smatra Anamarija Lončar, i dalje slabo zastupljeni u organizacijama poput školstva, zdravstva i ostalih institucija u kojima bi trebali biti prisutni. „Ono što ovaj tjedan popularizira i ono u čemu bi psiholozi mogli doprinijeti jest povezivanje znanosti i života. Kada saznamo koji psihološki mehanizmi utječu na naše ponašanje, onda se to može korigirati i raditi na tome. Samim time možemo biti bolji i uspješniji. U tom dijelu psiholozi mogu imati veliki utjecaj i njihov veliki dio rada se može temeljiti na tome“, naglašava.
Veliki dio rada psihologa danas se odnosi na poremećaje, ali se viši aspekt njihova rada odnosi na jačanje kapaciteta, edukacije te usvajanje novih vještina.
Imotskionline.hr
