Dramsku predstavu pod naslovom „Život je moj križ“ izveli su u četvrtak večer u kinodvorani Posušje članovi dramske sekcije Frame Posušje.
I oduševili. Oduševili uvjerljivom glumom, temom predstave, porukom predstave, postavljenom scenom i uigranošću glumaca amatera… Desetak framaša iz dramske sekcije uspjelo je publici prenijeti temu koja je stvarna, tužna, a možda, zapravo i jest bolna. Naime, predstava prati priču dvije obitelji. Jedna živi život bez oca koji je poginuo u Domovinskom ratu, a druga ima oca, ali mu je život odnio alkohol kao posljedica ratnih strahota, pa je svojoj obitelji donio strah, viku i razbijanje. No, obje obitelji imaju sretan kraj: prva se ponovo zbližava i njeguje ponos na oca koji je dao život za obitelji i svoju zemlju, a druga ponovo dobiva oca koji se oporavlja. Obje obitelji svoj mir nalaze u Kristu.
„Jako sam zadovoljan, kako odazivom publike, tako i izvedbom glumaca. Oni su već s ovom predstavom nastupali u kripti posuške crkve, na Kočerinu, u Zagrebu u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije, tako da su dobro uigrani i Bogu hvala uspjeli su prenijeti one emocije koje su bile potrebne za ovu predstavu. Predstava je teže tematike i kompliciranijeg teksta, ali glumci su to odradili na vrhunskoj razini“, kazao je za naš radio duhovni asistent Frame Posušje fra Jozo Hrkać. Govoreći pak o sadržaju predstave, fra Jozo je istaknuo da dira u sve češći problem današnjeg društva – ovisnost. „Predstava na poseban način aktualizira život bez oca jedne obitelji, a druge također bez oca koji je zastranio u alkoholizmu, što je nažalost sve češći slučaj. Na kraju predstava potiče da postoji riješenje, postoji lijek, samo ga ljudi trebaju istinski tražiti. Pravog lijeka nemamo bez Isusa Krista koji jedini može nadopuniti prazninu koja je u svakome od nas, pa tako i u svakom ovisniku“, kazao je za naš radio fra Jozo.
Scenarij predstave radio je fra Ante Marić, ali je za potrebe ovog izvođenja tekst malo prilagođen. Framaši s kojima smo razgovarali, također su kroz više izvedbi, ali i samu pripremu za predstavu koja je intenzivno trajala nekoliko mjeseci početkom godine uhvatili bit predstave. Ističu poruku predstave, a to je da je u Isusu riješenje. Kazuju nam da su najviše voljeli zajedništvo u kojem je protekla priprema predstave, svako izvođenje i druženje nakon predstave.
