Ivan Pavković o obiteljskom poslu Šišovića

Ivan Pavković, suvlasnik i menadžer u Mesnoj industriji Šišović iz Rakitna kod Posušja gostovao je u podcastu ”Imam ideju”.

Pavković je četvrta generacija u obiteljskom poslu Šišovića. Čut ćete, između ostalog, njegova iskustva po pitanju preuzimanja obiteljskog biznisa, odnosno kako prenijeti upravljanje tvrtkom na sljedeću generaciju.

Moj pradjed, kojeg su zvali Šiš i po kojemu smo dobili nadimak Šišović, je 30-ih godina prošloga stoljeća posjedovao 100 volova i krava. Njegov sin, moj djed Stanko je nastavio, zatim moj otac i evo sad mi nastavljamo dalje, kaže Pavković gostujući u podcastu na portalu Bljesak.info.

Šišović – Mesna industrija Rakitno posjeduje više tvrtki.

Glavna je mesna industrija Šišović, koja se bavi proizvodnjom i prodajom mesa. Posjeduje farme za tov svinja i farme za tov janjaca. U Tomislavgradu imamo farmu mliječnih krava. Najveći smo proizvođači sirovog mlijeka u BiH. Treća nam je farma u Glamoču, tu je tov junadi, kazao je Pavković.

Imaju također i veterinarsku stanicu te prijevozničku firmu. Sve poslove obavlja oko 240 stalno zaposlenih djelatnika. Zanimljivo, od šestoro djece Ante Pavkovića, Ivanova oca, četvoro je uključeno u ovaj obiteljski biznis. Otac Ante je, kako Ivan reče, začetnik svega ovoga što mesna industrija “Šišović” danas predstavlja.

Na pitanje kako je poslovati u vrijeme krize i kakva je i kolika potpora vlasti, kaže da se u dobroj mjeri može biti zadovoljno poticajima poljoprivredi.

Što se tiče državne potpore trenutno, ona je dobra i dosta je redovna. Ali, veliki broj ljudi otišao je sa sela i ostavio prazna imanja, jednostavno – neće raditi. Tu bi se moglo puno više. S druge strane, moderne farme puno koštaju i ljudi se boje ulaziti u taj rizik, kaže Pavković u Bljeskovog podcastu o tome zašto nemamo dovoljno proizvodnje mesa za vlastite potrebe, naglasivši kako bi bilo potrebno preuzimati malo više rizika, jer bavljenje ovim poslom zna itekako nagraditi.

Kao i većina poduzetnika, Pavković također ističe veliko opterećenje poslodavaca, prije svega doprinosima, porezima i parafiskalnim nametima. Također su interesantna i razmišljanja o tome koliko su ljudi, posebno mlađe generacije, spremni raditi, pokušati se dokazati u svojoj sredini, umjesto masovnih odlazaka, čemu svakodnevno svjedočimo.

Što se tiče mladih generacija i tržišta rada, govorimo kratko i o samom načinu školovanja kadrova za ovu, ali i svaku drugu branšu, gdje učenici i studenti steknu malo ili nimalo prakse za vrijeme školovanja. Čut ćete i informacije o tome kako ova branša trenutačno u BiH funkcionira u svijetlu ukupnih okolnosti, visokih cijena, promjena u globalnom okruženju po pitanju proizvodnje mesa i mesnih proizvoda i slično.