Buliću puno znači podrška prijatelja, a među njima je i Marko Perković Thompson koji je napisao neke od najpoznatijih Matinih pjesama.
Pjevač Mate Bulić održao je koncert na Đakovačkim vezovima, a tim povodom progovorio je o svom životu. Otkrio je da je njegova najveća podrška njegova obitelj. Nedavno je ponovno postao djed, a upravo s unucima najradije provodi slobodno vrijeme.
”Moj mlađi unuk kaže Ivanu: Je li ti znaš da je naš dida kralj u Hrvatskoj, kaže Ivan znam, pa što? To je jedno uživanje koje mi nitko ne može platiti”, kazao je Mate za InMagazin.
Puno mu znači i podrška prijatelja, a među njima je i Marko Perković Thompson. Thompson je napisao neke od najpoznatijih Matinih pjesama.
”To je najviše njegova zasluga i on je to cijeli život mene poticao u tom pravcu da pjevam onako kako on smatra da je to, a on je to najbolje odabrao”, izjavio je Bulić.
Trenutačno radi na autobiografiji. U njoj će pisati o djetinjstvu, radu u Njemačkoj na gradilištu i glazbenoj karijeri.
”Ja želim da to bude dobro, da to bude iskreno i nikako drugačije. Da sve te sekvence u životu koje sam ja poslagao, želim da budu dobre, da budu autentične, da ljudi to prepoznaju jer moraju me prepoznati onakvog kakav ja jesam”, priznao je.
Bulić se mjesecima borio s korona virusom, a potom su uslijedili mjeseci oporavka u bolnici, a zatim i na kućnoj njezi. Mate i danas osjeća posljedice bolesti, a sada je otkrio i što se točno događalo kada je bio u bolnici i završio u induciranoj komi.
“Teško pričam detalje iz tog perioda. Taj dio od šest mjeseci i inducirane kome je bila situacija u kojoj ja nisam apsolutno vladao sobom. Dolazili su ljudi koji su mi se javljali, svećenik je dolazio, pa su došli liječnici, i ja se tog dijela uopće ne sjećam. Tek se sjećam tog drugog dijela, dakle to je već bio sedmi mjesec, kad su me stavili na civilni sektor i tu sam na neki način počeo razgovarat i komunicirat sa ženom koja je jako, jako pazila na sve ono što se događalo oko mene. Vrlo je bila decidna u tome što meni treba, osjećala je jer me zna dugo godina, i na neki način sam ja kroz ta neka dva i pol, tri mjeseca, tek na neki način znao da mi se nešto dogodilo. Pa sam pitao što mi je bilo, kako sam ovako mršav, sto nekakvih pitanja, pa su mi rekli da sam dobio koronu. Ali ovom prigodom moram reći, zahvaljujući mojoj kćerki Ani čiji je susjed predsjednik uprave klinika u Njemačkoj, baš su prijatelji bliski, mu je rekla: ‘Doktore, moja tata umire, morate mu pomoći’. I on je skočio, vrlo se angažirao, a uz tu nekakvu priču, uz njemačku disciplinu i moju upornost, nadam se da je Bog rekao: ‘Ajde, još malo ćemo ga ostavit, pa ćemo vidjeti što ćemo s njim poslije'”, otkrio je ranije.
