Nove poteškoće u Bereji. Kršćanska braća su brzo i potajice noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. To je bilo oko 50. god. Bereja (Béroia) je grad u podnožju obronaka planine Bermios. Udaljena je oko 65 km jugozapadno od Soluna i 40 km od Egejskog mora. Južno od ovoga grada je čuvena planina Olimp, koja je bila stanište grčkih poganskih božanstava. Stigavši apostoli u ovaj spomenuti grad Bereju, odmah su otišli u gradsku sinagogu. Za Židove u ovome mjestu veli sv. Luka da su plemenitiji od onih u Solunu. Prihvatili su Pavlovo propovijedanje i izlaganje kršćanskoga Puta sa svom spremnošću, a uz to danomice su proučavali Pisma i uspoređivali s onim što su čuli od apostola Pavla. Budući da nisu naišli na razilaženja, povjerovali su mnogi od njih, a među tima bio je popriličan broj uglednih grčkih žena i muževa.
No, netko je prenio vijest Židovima u Solunu da je Pavao navješćivao riječ Božju i u Bereji, te su brzo dospjeli u to mjesto, i odmah su pobunili i podjarili svjetinu. Kršćanska braća su odmah uputila Pavla s pratiocima k moru, a Sila i Timotej su ostali tu. Pratioci su Pavla dopratili sve do Atene gdje je on ostao, a pratitelji iz Bereje su se vratili i priopćili naredbu Sili i Timoteju da što prije dođu k Pavlu (usp. Dj 17,10-15).
Atena je tijekom 5. i 4. st. pr. Kr. prepoznatljiva kao kolijevka određenih civilizacija jer je u njoj nastalo mnogo antičkih zgrada, umjetničkih djela i drugih zanimljivosti za sve naraštaje. Najpoznatija je Akropola s hramovima u čast poganskim božanstvima, kao najbolji primjer klasične grčke arhitekture i umjetnosti, a u tome se skrivaju i mnoga druga znanja. Sve je to dobilo svoju uzvišenu sliku u 5. st. pr. Kr. za vrijeme starogrčkoga vladara i borca za demos/ narod, govornika i vojskovođe Perikla (oko 495. god. pr. Kr. – 429. god. pr. Kr.). Tada je bila i demokratska republika, što je nazvano zlatnim dobom Atene, a tom su prigodom podignuti hramovi Partenon, Erehtejon, Hram božice Nike i svečani ulaz Propilej.
Olimp i planinska kuća na Olimpu
Partenon se nalazi na visoravni visokoj oko 70 m. Predstavlja glavni naglasak čitavog arhitektonskog dorskoga stila i sklopa. Posvećen je božici Ateni. Vidi se iz velike udaljenosti. U predvorju se nalazi niski reljef kipara Fidije i njegovih učenika s prikazom određenih svečanosti, što su ga izradili 440. i 437. god. pr. Kr. Erehtejon je hram sagrađen oko 421 god. pr. Kr. Taj hram nije bio pravilnog oblika kao i većina drugih, a u njemu su se nalazila poganska svetišta Atene, Posejdona i Erehteja. Zanimljivi su i Propileji, tj. široko stubište između dva zida. U podnožju stubišta stajalo je šest dorskih stupova povezanih kamenim gredama.
Čekajući dolazak Sile i Timoteja u Atenu, Pavao nije mogao mirovati u tome gradu, nego je razgledajući ga uvidio da je pun kumira, što ga je veoma ogorčilo. U sinagogi je raspravljao sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu – Areopagu s onima koji bi se ondje zatekli. Čuvši o čemu ovaj putnik govori, a to je navještaj Isusa Krista i njegova slavnoga uskrsnuća i uzašašća na nebo, počeli su mu dobacivati neke neumjesne riječi filozofi epikurejci i stoici. Jedni su mu porugno prigovarali neizravno pitajući: “Što bi htjela reći ta čavka?“ Pavla su usporedili s pticom čavkom (Corvus monedula) iz porodice vrana. Crne je boje sa sivim vratom, licem i zatiljkom. Poprilično dobro oponaša zvukove, a dobila je nadimak skitalica, te nastao je u svakodnevnom govoru i prosti frazem: “…kao čavke.“ Možda je ovo najteži prigovor apostolu Pavlu da je i on loš oponašatelj nekih zvukova, da su on i suputnici u nastupima kao čavke, te da je skitnica koja ruši njihove bogove naviještajući Isusa Krista uskrsloga i uzašloga u nebesa po kojem se mogu svi spasiti ako prigrle vjeru. Drugi su međusobno razgovarali nesigurno tvrdeći da Pavao navješćuje prema određenim pokazateljima neke tuđe bogove, što nije istinito, nego samo Sina Božjega. Pavao je sve to podnio samo radi navještaja Isusa Krista.
Nakon ovoga susreta i neumjesnih prigovora Pavlu i pogrdnog naziva da je čavka i skitalica, odveli su ga na Areopag. I penjući se do toga mjesta upitali su ga: “Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti.“ U ovome njihovu pitanju ima i tvrdnji, poput ove da im on, propovjednik Riječi Božje, “uši puni“ nekim čudnovatim tvrdnjama. Za njih su čudnovate te tvrdnje, jer su suprotne njihovima.
Inače, spomenuti Areopag dolazi od dviju riječi Areios Pagos što znače Aresov brežuljak, koji se nalazi nedaleko od Akropole u Ateni. Na tome mjestu sastajali su se grčki mudraci i raspravljali o mnogim pitanjima, a tu su se odvijale u stara vremena i sudske rasprave o građanskim slučajevima i problemima. Sv. Luka je zapisao i ovo svoje saznanje da nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ne trati svoje vrijeme ni na što drugo, nego na pripovijedanje i slušanje novosti na tome Areopagu (Dj 17,16-21).
Pavlova besjeda na Areopagu u Ateni. Luka je uveo u Pavlov govor vrlo jednostavno govoreći da je Apostol naroda došao i stao posred Areopaga, te otpočeo govoriti: “Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem. Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta, nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: ‘Njegov smo čak i rod!’ Ako smo, dakle, rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom. I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.“
Dovle je Pavao govorio bez upadanja u riječ. No, čuvši onaj izričaj “uskrsnuće od mrtvih“, jedni se počeše rugati, a drugi govoriti da će ga tobože još o tom slušati, što znači nikada više neće ga o tome slušati. Nakon što je čuo sve to, Pavao se povukao od njih s Areopaga. Unatoč svemu neki Atenjani ipak su povjerovali i prionuli uza nj i naviještenoga uskrsloga Isusa, a među njima bio je i Dionizije Areopagit, kao i neka žena poimence Damara i drugi s njima (usp. Dj 17,22-34).
Ovaj spomenuti član Areopaga Dionizije iz 1. st. nakon obraćenja na temelju Pavlova govora postao je s vremenom i prvim atenskim biskupom. Najprije je bio učenik Pavlov. Pripisuju mu se ove rasprave: O Božjim imenima, O mističnoj teologiji, O nebeskoj hijerarhiji i O crkvenoj hijerarhiji. Ovi Pseudo-Dionizijevi spisi utjecali su na Ivana Skota Eriugenu, sv. Tomu Akvinskoga i druge teološke pisce.
Pavao u Korintu. Održavši izvrstan govor na Areopagu, mjestu filozofa i istražitelja, po čemu su Atena i cijela Grčka veoma poznate, Pavao je sa svojima napustio Atenu i otišao u Korint koji je udaljen od toga grada Atene oko 80 km. Odmah spomenimo da Korint potječe od 6000. god. pr. Kr. i da se nalazi na Korintskoj (Istamskoj) prevlaci, zapravo prirodnom mostu što povezuje poluotok Peleponez s ostalom Grčkom. Tu je i Korintski zaljev. Korintski najveći i najznačajniji hram na antičkoj akropoli, bio je posvećen mitološkoj božici ljubavi Afroditi, što je u rimskoj mitologiji Venera, u egipatskoj Hathor.
U tome Korintu Pavao je zatekao nekog Židova poimence Akvilu, rodom iz Ponta, koji nešto prije Pavlova dolaska doputovao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je car Klaudije (Lugdunum, 10. st. pr. Kr.; car: 41. do smrti u Rimu 54. god. po. Kr.) naredio da svi Židovi napuste Rim. Pavao ih je pohodio. Bilo mu je drago da su bili šatorari kao i on, te je ostao kod njih i skupa s njima radio. Apostol Pavao je svake subote raspravljao u sinagogi sa Židovima i Grcima uvjeravajući ih u velike istine ljudskoga spasenja po Isusu Kristu.
Partenon u Ateni i ostatci Staroga Korinta u Grčkoj
Iz Makedonije su stigli u Korint Sila i Timotej, pa se apostol Pavao potpuno posvetio propovijedanju Riječi. Najviše je svjedočio Židovima o Isusu Kristu, jer je Isus rođen i djelovao u Izraelu. Međutim, što je Pavao bivao uporniji, i Židovi su polagano otpočinjali iskazivati protivljenje njegovim riječima i konačno huliti. Tada je Apostol skočio i otresao svoje haljine u znak iskazivanja svoje odlučne obrane onoga što je zborio ali i u znak da je skinuo sa sebe odgovornost prema njima, te im je hrabro rekao ove riječi: “Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima.“
I odatle je prešao u kuću bogobojaznoga čovjeka, poimence Ticija Justa, koji je vjerojatno Rimljanin i obraćenik na židovski način vjerovanja. U njegovoj kući se otpočela sabirati novoosnovana kršćanska zajednica. Njegova je kuća bila uza sinagogu, čiji je nadstojnik Krisp nakon Pavlovih riječi i kateheze povjerovao Gospodinu zajedno sa svim svojim domom, tj. sa svom svojom obitelji. A sve su to slušali i mnogi Korinćani, te su povjerovali Pavlovu govoru i pokrstili su se. Arheološka otkrića daju naslutiti da se sudačka stolica Korinta nalazila svega nekoliko koraka od sinagoge, dakle i blizu kuće spomenutoga Ticija Justa. Sve je ovo sažeto Lukino pripovijedanje, ali vrlo jasno.
U tome jedne je noći rekao Gospodin Pavlu u viđenju ove znamenite riječi ohrabrenja: “Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! Ta, ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.“ Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući riječ Božju, tajne i istine života među stanovnicima u gradu Korintu sa zanimljivim brdom Akrokorintom i lijepim Korintskim zaljevom (usp. Dj 18,1-11).
Don Ilija Drmić
