Balkanske autobuske maršrute, već nepune dvije godine krasi novo lice. Žensko. Sanela Mehić iz Bihaća jedna je od rijetkih žena u Bosni i Hercegovini koja radi kao vozačica autobusa. Iako je, kako kaže, na početku svoje karijere imala mali strah, sada je već profesionalac s velikim brojem prijeđenih kilometara i ništa manje zadovoljnih putnika.
“Moja želja je ustvari bila da vozim kamion. Otprilike, tri godine sam intezivno tražila posao vozača kamiona, ali su mi sva vrata bila zatvorena. Samo iz razloga što sam žensko i što to nije ‘ženski posao’. Ne znam zašto bi netko mislio da ću ja taj posao raditi lošije ili neodgovornije zato što sam žena, ali nisam dobila priliku da ih uvjerim u suprotno,” kaže Sanela za hercegovina.info.
Sanela nije odustajala. Oduvijek joj je bila želja voziti velika vozila, pa se nije dala obeshrabriti. Prijateljica joj je poslala oglas za vozača autobusa, koji je raspisala jedna tvrtka iz BiH i Sanela je odlučila pokušati.
“Otišla sam na razgovor kod direktora tvrtke i doslovno sam ga upitala ima li predrasude prema ženama i smatra li da ja nisam dorasla tom poslu. On mi je odgovorio da nema, da ako znam voziti, to što sam žena nema nikakve veze. Danas, dvije godine kasnije, tu sam i dalje. Zadovoljna i nadam se da sam opravdala njegovo povjerenje”, nastavlja.
Ući u autobus i vidjeti ženu koja čeka da otkuca kartu je zaista neobično, ali jedino iz razloga što je drugačije i što nismo navikli na takvu situaciju.
“Većina putnika se iznenadi kada me vidi. Događalo se da ne smiju ući u autobus kada me vide, da se čvrsto drže za šipku u toku vožnje ili me pitaju znam li ja voziti. Sve su to simpatični trenuci vrijedni spomena, ali je važno da ja nikada nisam imala ružno iskustvo i nadam se da neću ni u budućnosti”, priča nam ova vedra djevojka.
Svoje vožnje nije ograničila na Bosnu i Hercegovinu, već vozi i izvan granica. Najčešće je na relaciji Sarajevo – Split, a vozila je do Ljubljane, Kopra, Zagreba. Nisu joj strane ni ekskurzije, pa je jednu takvu šestodnevnu vozila do Praga, Bratislave i Budimpešte i kako kaže da joj je bilo divno.
Snovi se ostvaruju. Ako se dovoljno vjeruje, ali i ako se radi na njima i ne odustaje se, rezultati i idealan posao će doći. Samo treba biti strpljiv, ustrajan i nije važno je li za volanom muškarac ili žena, sve dok taj posao radi odgovorno i savjesno. Ali ako su za volanom lijepa i nasmijana lica žena, to će potaknuti i neke druge da se pridruže i šire mrežu novih ženskih poslova.
